Autor kolumni za Radio Slobodna Evropa.
Satirični odgovor na izjavu ljubavi na reklamnom panou u Sarajevu, zapravo je krajnje aktuelno podsjećanje bh. političarima da je odavno isteklo vrijeme verbalnog „uzimanja zaleta“ za proevropske reforme i da je vrijeme da se prihvate posla
U mome sjećanju će najznačajnija ličnost 2015. godine biti trogodišnji Aylan Kurdi čije je beživotno tijelo more izbacilo na tursku pješčanu plažu rano 2. septembra zajedno s tijelima njegovog brata Galiba i majke Rehane: Aylanova slika za trenutak je zapanjila svijet do stida
Antimuslimanska retorika Donalda Trampa ili evropskih ekstremnih političara ne bi nailazila na tako širok prijem da nije masovnih zlodjela islamskih esktremista i protiv muslimana i protiv civilnog stanovništva u Evropi i Americi
Hoće li se – u atmosferi „prekida saradnje“ ili čak neformalnog „državnog udara“ – bilo ko baviti i obavezama iz potpisane odanosti evropskom reformskom projektu?
Evropske reforme su i jedino pouzdan put unapređenja funkcionalnosti države i afirmacije vladavine prava do tačke na kojoj niko, kome je do uvažavanja u javnom životu, neće ni pomišljati da odluke najviših sudskih instanci kači mačku o rep, piše Kemal Kurspahić
Bilo kakvo intelektualno “ali” pred širenjem ekstremnog islamističkog zla, čiji nosioci ubijaju i umiru pozivajući se na Boga, relativizira zlodjela i dovodi muslimane na marginama zapadnih društava u iskušenje da podržavaju ili se čak pridružuju “braći” pod zastavom “IS"
Dvadeset godina poslije Daytona: Umjesto neosnovanih obećanja „stopostotne države“ ili „otcjepljenja“ vrijeme je da se sve snage usmjere na ispunjavanje evropskih kriterija priključenja – i to je jedino moguć put do funkcionalne države
Retorika i inicijative predsjednika Republike Srpske direktno proizvode efekte suprotne jednom od njegovih najupornijih zahtjeva: za okončanje međunarodnog nadzora nad Bosnom i Hercegovinom i ukidanje funkcije i ovlašćenja visokog predstavnika
Ne vjerujem da je reagovanje iz Banjaluke na Vučićevu posjetu Sarajevu proizvod diverzije: da je o tome bilo ikakvog promišljanja ne bi entitetske vođe u izjavama o posjeti sugerisale kako se glavni politički sponzor zaputio u Sarajevo, a da ne zna ni kud je pošao ni kud je došao
Kao i u svim društvenim procesima i ovdje ima i potencijalno „loša vijest“: da je „bošnjačko jedinstvo“ ispunjavanje do sada neostvarene želje i srpskog i hrvatskog nacionalizma da se najzad nađe i „treći partner“ u podjeli svega preostalog u Bosni i Hercegovini na tri
Nakon što su u protekle tri decenije tragično naSANUkani, građani Bosne i Hercegovine – a ništa manje i građani Srbije - imaju sve razloge da se zamisle kad neko odjeljenje te institucije donosi “odluku” o bosanskom jeziku ili kad njen predsjednik uz prihvatanje realnosti Kosova kaže kako ga “mnogo više zanima sudbina Republike Srpske”.
Da je, nakon ohrabrenja i ponude izdašne pomoći iz EU, odgovoreno projektima regionalnog povezivanja i približavanja Evropi, i referendumska ofanziva pokazala bi se tek kao „dimna zavjesa“ za radnje koje nemaju ništa sa stvarnim interesima građana ni RS ni BiH
Priča o ulozi „ruku“ u bosanskohercegovačkoj demokratskoj svakodnevici ovih dana je novim povodima aktuelna u oba entiteta.
Poziv na radovanje zbog „velikog bošnjačkog pomirenja“, u kojem su, kako piše bivši reis „cijeli narod i država pobjednik“, je preuranjen: tek treba vidjeti kako će najnovija koalicija provoditi prioritetne poslove
Cijela ta stvar s pokušajem arbitriranja Instituta za srpski jezik, koji propisuje kako se „jedino i isključivo“ može zvati neki drugi jezik, primjer je nepozvanog miješanja u stvari izvan njegove nadležnosti koje pripadaju suverenom osjećanju svih onih čiji je jezik „jedino i isključivo“ bosanski.
Kad Vučić poručuje javnosti Srbije kako je u Vašingtonu primljen s poštovanjem za ono što Srbija radi to treba razumjeti kao nastojanje da se ta javnost uvjeri kako nije bilo pritisaka ni zahtjeva – pogotovu ne ucjena – da Srbija radi po nalozima Zapada
Ako i danas, nakon svih pravosnažnih presuda, „dodikovci“ bez izuzetka izražavaju žaljenje zbog „krvavog građanskog rata“ i „tragdije u Srebrenici“ – kao da je riječ o kakvoj elementarnoj nepogodi – očito je da ni 20 godina kasnije ne postoje uslovi ni za početak ozbiljnog dijaloga
Ima li mjesta za nadu da će, iz poštovanja pred slikom dječaka kojeg je izbacilo more, svijet poslije Aylana biti makar malo bolji?
Samiti, bilo onaj berlinski ili ovaj bečki, traju tek jedan dan: sve ostalo je do iskrenosti zemalja pretendenata za članstvo u Evropskoj Uniji u usvajanju evopskih standarda i vrijednosti
Trojica poginulih diplomata su u Holbrukovom timu bili ključni ljudi za Balkan u tri institucije vitalne za američku spoljnu politiku – Frejžer u Stejt departmentu, Kruzel u Pentagonu, Dru u Savjetu za nacionalnu bezbjednost u Bijeloj kući: kako je izgledala posljednja nedjelja njihovih života?
Učitajte više sadržaja...
