Autor kolumni za Radio Slobodna Evropa.
Prošlonedjeljni oproštaj u Sarajevu od književnika Nedžada Ibrišimovića, osim jednodušnih iskaza poštovanje nije mogao proći i bez ideoloških političkih konotacija za koje se u svom govoru o piscu pobrinuo reis Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Dr Musfata Cerić.
Povremena predavanja na univerzitetima, i posebno pitanja koja u tim prilikama postavljaju studenti, redovno me podsjećaju kako je taj dijalog dvosmjerna razmjena u kojoj i predavač uvijek ponešto nauči.
S približavanjem desete godišnjice terorističkih napada na Sjedinjene Države od 11. septembra 2001. i u mojim američkim nedjeljnim novinama, i u najširoj američkoj javnosti, puno je ozbiljnih razmišljanja o tome kako je taj izljev koncentrisane mržnje - sa gotovo 3.000 nevinih žrtava - promijenio svijet u kojem živimo.
Ovonedjeljna posjeta najmoćnije žene na svijetu, njemačke kancelarke Angele Merkel, Zagrebu i Beogradu - i njeno zaobilaženje Sarajeva - nudi zanimljive pouke i povode za razmišljanja ali i potencijal da se u nacionalističkim interpretacijama te posjete zamagle i izgube njena dublja značenja za budućnost balkanskih zemalja.
Islamska zajednica Bosne i Hercegovine je ovih dana, objavljujući vlastiti Izvještaj o islamofobiji, diskriminaciji i netoleranciji na području IZ u BiH - onako kako je doživljavaju njeni analitičari - uputila demokratskoj javnosti i svojevrstan intelektualni izazov...
Nakon hapšenja i izručenja u Hag posljednjeg sa haške potjernice za ratne zločine, Gorana Hadžića, neki su regionalni mediji požurii da postave neizbježno – iako možda preurnjeno – pitanje: kakvi su ukupni učinci haškog Tribunala za ratne zločine na području bivše Jugoslavije?
Povratak generala Jovana Divjaka u Sarajevo nakon petomjesečnog prinudnog boravka u nekoj vrsti kućnog pritvora u Beču bio je, za većinu građana Sarajeva, rijedak trenutak radosti.
Prošlonedjeljni težak zločin u Norveškoj, u kojem je ubica vođen mržnjom prema „kulturnom marksizmu i muslimanskoj dominaciji“ ubio ukupno 76 potpuno nevinih žrtava – potakao je odavno potrebna samoispitivanja u demokratskom svijetu u vezi s paranojom, kesnofobijom i antiislamskim osjećanjima i pokretima.
Na početku svega, a evo i nakon svega, bila je i ostala zaokupljenost "planetarnom zavjerom": ona je služila kao ključni sastojak u zakuhavanju ratova devedesetih, od memorandumske teze o ugroženosti najmnogoljudnijeg naroda bivše Jugoslavije...
Sa zanimanjem pratim očekivanja da, po sadašnjim najavama "negdje u novembru", počne emitovanje programa Al-Džazire Balkan.
Ovih dana sam, dijeleći s američkim susjedima doživljaj najvećeg nacionalnog praznika - Dana nezavisnosti, 4. jula - s dozom nostalgije razmišljao o tome kako je taj datum značajno obilježavao odrastanje generacija rođenih u zemlji koje više nema.
Tokom junske višednevne konferencije o evropskim perspektivama Zapadnog Balkana jaz između domaće stvarnosti i evropskih vrijednosti bio je najočigledniji u načinu kako su domaći a kako međunarodni učesnici govorili o obavezi Bosne i Hercegovine
Ponekad čini da mi Sarajevo više nedostaje kad sam u njemu nego onda kad sam daleko. To osjećanje testirao sam – i u nekoj mjeri revidirao – tokom najnovijeg desetodnevnog boravka u Sarajevu, na početku kojeg me je rastužila me vijest o odlasku još jednog velikog Sarajlije: Josipa Katalinskog Škije.
Na kraju četverodnevne konferencije „Zapadni Balkan: Napredak, zastoj ili nazadovanje?“, upravo održane u Sarajevu, odgovor bi – iz te regionalne perspektive – mogao biti: i napredovanje i nazadovanje, zavisno od toga da li se govori o Hrvatskoj ili o Bosni i Hercegovini.
Četverodnevna konferencija "Zapadni Balkan: Napredak, zastoj ili nazadovanje" po nekim svojim dimenzijama obećava da bi mogla biti i drugačija i djelotvornija od od mnogih skupova koji su joj prethodili
Ovonedjeljnu kolumnu nastaviću tamo gdje sam završio prošlonedjeljnu čije su dvije završne rečenice glasile: Nakon ranijeg hapšenja Radovana Karadžića, sa hapšenjem Ratka Mladića utire se put prema regionalnom pomirenju i saradnji.
Ratko Mladić, pored svih zlodjela za koja je optužen - uključujući troipogodišnji teror nad Sarajevom i genocid u Srebrenici - bio je ključna ličnost u mom razumijevanju kako je taj rat uopšte bio moguć
Odluku kantonalnog ministra da zbog ravnopravnosti učenika koji ne pohađaju vjeronauku ocjena iz tog predmeta ubuduće ne ulazi u prosjek ocjena dočekali su retorikom u kojoj se resornom kantonalnom ministru pripisuju namjere „ukidanja vjeronauke“.
Predsjednik Republike Srpske je, gurajući svoj projekt referenduma, postigao uspjeh u nečemu što je najmanje želio: potakao je tzv. međunarodnu zajednicu da najzad postigne jedinstvo i progovori "jednim glasom" o svojoj ulozi u Bosni i Hercegovini.
Pod naslovom "Prve žrtve osvete Al-Kaide" javljeno je: "Samo nekoliko sati poslije objavljivanja vijesti da je Osama bin Laden ubijen u Pakistanu, u toj zemlji je u blizini jedne džamije u Čarsadi odjeknula eksplozija u kojoj su poginuli žena i troje dece".
Učitajte više sadržaja...
