Povodom obilježavanja 19 godina od srebreničkog genocida, ubojstvom preko 8.000 bošnjačkih dječaka i muškaraca, oglasio se i predsjednik Haškog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) – Theodor Meron, ustvrdivši da nakon pravomoćne presude generalu Vojske Republike Srpske Radislavu Krstiću „nitko danas ne može poricati, da su u Krstićevoj žalbenoj presudi suci jednoglasno utvrdili – da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju genocid“.
Prema Meronovom mišljenju, presuda Krstiću „kao i druge presude suda, predstavljaju važan doprinos uspostavljanju vladavine prava u bivšoj Jugoslaviji.
„Moja je velika nada da će članovi zajednica u regiji iskoristiti ovu obljetnicu kao šansu da potvrde svoje želje za mirom i pomirenjem, proglašavajući glasno i jasno – da se nikada više ne smije dopustiti da se dogodi genocid“, naveo je Meron za kojeg su inače udruženja žrtava iz BiH zatražile istragu od Ujedinjenih naroda (UN-a), pod čijim okriljem radi Haški sud, nakon što je pravomoćno oslobođen odgovornosti za zločine u BiH Momčilo Perišić, načelnik Glavnog štaba Vojske Jugoslavije, a nakon toga ubrzo i prvostupanjski – Jovica Stanišić i Franko Simatović, bivši šefovi tajne srbijanske policije DB.
Oslobađanje optuženika po zapovjednoj odgovornosti pomoću izmišljotine?
Prema tužiteljstvu, obrazloženje oslobađanja Stanišića i Simatovića dogodilo se ubacivanjem „nepotrebnog i pogrešnog elementa – neposredne usmjerenosti“ (na činjenje zločina specijalnih jedinica) iz oslobađajuće (drugostupanjske) presude srbijanskom generalu Perišiću što je „preuredilo“ pravni pojam usmjerenosti na činjenje kaznenog djela (actus reus).
Sudac Frederik Harhoff je zbog sumnjivih presuda osobno istupio kao zviždač, prenoseći u svojem privatnom pismu poznanicima i suradnicima – sumnje i glasine da Meron utječe na oslobađajuće presude i odluke haških sudaca – provodeći politiku američko-izraelskog vojnog lobija, kako bi se onemogućila buduća međunarodna procesuiranja časnika optuženih po zapovjednoj odgovornosti. Kontakti Merona i američkih dužnosnika i zahtjevi za smjenom glavne haške tužiteljice Carle del Ponte – objavljeni su i na WikiLeaksu.
Nakon svog istupa Harhoff je diskvalificiran sa suđenja vođi srbijanskih radikala Vojislavu Šešelju, kojem je zbog toga odgođena presuda planirana za listopad 2013.godine, a skandal s Haškog suda dobio dodatan odjek.
Sporni pojam „konkretne usmjerenosti“ na činjenje kaznenog djela pomoću kojeg je Perišić oslobođen, ove je godine ocijenjen od strane žalbenih sudaca u slučaju Šainović i ostali – kao izmišljotina u međunarodnom pravu.
„Konkretna usmjerenost nije element koji obilježava odgovornost za pomaganje i podržavanje. Slijedom toga, Žalbeno vijeće odbacuje pristup koji je usvojen u drugostupanjskoj presudu u predmetu Perišić, jer je isti u neposrednom i bitnom proturječju s prevladavajućom jurisprundencijom koja određuje actus reus odgovornosti za pomaganje i podržavanje, te sa međunarodnim običajnim pravom s tim u vezi“, navedeno je u drugostupanjskoj presudi kojom su potvrđene visoke kazne zatvora za srbijanske političke, vojne i policijske dužnosnike – zbog zločina snaga pod njihovom kontrolom na Kosovu.
Bez obzira na to, Meron je ostao na mjestu predsjednika Haškog suda, kao i mjestu predsjednika Rezidualnog mehanizma – koji će nastaviti rad do okončanja svih procesa.
