Žalbeno vijeće Haškog suda poništilo je kaznu od 27 godina zatvora bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije (VJ) Momčilu Perišiću.
Time je oslobođen za logističku pomoć vojskama bosanskih i hrvatskih Srba, za razliku od prvostupanjske presude kojom je ocijenjeno - da je znatno doprinjeo u pomaganju i podržavanju brojnih zločina. Poput terora nad Sarajlijama, masakra u Srebrenici 1995. te raketnog, neselektivnog napada na Zagreb, iste godine.
Žalbeni suci su odlučili kako je Perišić pomagao Vojsku Republike Srpske (VRS) i Srpsku vojsku Krajine (SVK) „u sklopu njihovih općih ratnih napora“, a ne kako bi ih usmjerio na počinjenje pojedinih zločina.
„Žalbeno vijeće naglašava da su parametri ovih ispitivanja, ograničeni i usredotočeni isključivo na faktore vezane uz individualnu kaznenu odgovornost gospodina Perišića za kaznena djela VRS-a u Sarajevu i Srebrenici. A ne na potencijalnu odgovornost država ili drugih entiteta nad kojima Međunarodni sud nema relevantnu nadležnost“, obrazložio je oslobađanje predsjedavajući žalbeni sudac Theodor Meron, pojašnjavajući kako se nije sudilo Srbiji, Republici Srpskoj ili tzv.Republici Srpskoj Krajini - već generalu uključenom u njihove ratne operacije.
Prema nalazima drugostupanjske presude Perišić je samo kao vojnik izvršavao naređenja donesena u Vrhovnom savjetu obrane (VSO) Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).
Naime, kada je stupio na dužnost načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije 1993.godine, odluka o pomoći vojskama van Srbije je već donesena, a Perišić ju je samo nastavio provoditi, ne izlazeći iz zadanih okvira.
„Premda su sastancima VSO-a nazočile razne osobe, uključujući i gospodina Perišića, konačne odluke donosilo je političko rukovodstvo. Predsjednik SRJ i predsjednici Srbije i Republike Crne Gore“, pročitao je iz sažetka presude Meron.
Žalbeno vijeće je potvrdilo da je Perišić slanjem pomoći - znatno sudjelovao u operacijama Srpske vojske Krajine i Vojske Republike Srpske, kao i da je kroz 30.i 40.kadrovski centar Vojske Jugoslavije imao nadležnost nad oficirima upućenim u rat van Srbije.
No ipak većina žalbenih sudaca nije se uvjerila„van razumne sumnje“, da je imao efektivnu kontrolu nad njima, pa ni onima koji su naredili raketni napad na Zagreb.
„Ako se za naizgled neovisnu vojnu skupinu dokaže, da su njome rukovodili časnici druge vojne skupine, te se časnike može pozvati da odgovaraju za zločine koje su počinile njihove marionetske snage. No kako je objašnjeno ranije, mora se utvrditi postojanje dostatne veze između optužene osobe i kaznenog djela za čije se pomaganje tereti“, objašnjavao je sudac, dodajući kako spomenutu vezu između Perišića i zločina oficira iz njegovog kadrovskog centra – žalbeno vijeće nije utvrdilo.
Od peteročlanog žalbenog sudskog vijeća neki su suci imali izdvojena i suprotna mišljenja u vezi oslobađanja Perišića, poput kineskog suca Liu-a Daquna, no većina je prevagnula te je naređeno trenutačno puštanje na slobodu.
Umirovljeni srbijanski general se dobrovoljno predao Haškom sudu 2005.godine, a u njegov pritvor se vratio 2008.godine kada je počelo suđenje. Uskoro se može očekivati njegov povratak u Srbiju.
Time je oslobođen za logističku pomoć vojskama bosanskih i hrvatskih Srba, za razliku od prvostupanjske presude kojom je ocijenjeno - da je znatno doprinjeo u pomaganju i podržavanju brojnih zločina. Poput terora nad Sarajlijama, masakra u Srebrenici 1995. te raketnog, neselektivnog napada na Zagreb, iste godine.
Žalbeni suci su odlučili kako je Perišić pomagao Vojsku Republike Srpske (VRS) i Srpsku vojsku Krajine (SVK) „u sklopu njihovih općih ratnih napora“, a ne kako bi ih usmjerio na počinjenje pojedinih zločina.
„Žalbeno vijeće naglašava da su parametri ovih ispitivanja, ograničeni i usredotočeni isključivo na faktore vezane uz individualnu kaznenu odgovornost gospodina Perišića za kaznena djela VRS-a u Sarajevu i Srebrenici. A ne na potencijalnu odgovornost država ili drugih entiteta nad kojima Međunarodni sud nema relevantnu nadležnost“, obrazložio je oslobađanje predsjedavajući žalbeni sudac Theodor Meron, pojašnjavajući kako se nije sudilo Srbiji, Republici Srpskoj ili tzv.Republici Srpskoj Krajini - već generalu uključenom u njihove ratne operacije.
Prema nalazima drugostupanjske presude Perišić je samo kao vojnik izvršavao naređenja donesena u Vrhovnom savjetu obrane (VSO) Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).
Naime, kada je stupio na dužnost načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije 1993.godine, odluka o pomoći vojskama van Srbije je već donesena, a Perišić ju je samo nastavio provoditi, ne izlazeći iz zadanih okvira.
„Premda su sastancima VSO-a nazočile razne osobe, uključujući i gospodina Perišića, konačne odluke donosilo je političko rukovodstvo. Predsjednik SRJ i predsjednici Srbije i Republike Crne Gore“, pročitao je iz sažetka presude Meron.
Žalbeno vijeće je potvrdilo da je Perišić slanjem pomoći - znatno sudjelovao u operacijama Srpske vojske Krajine i Vojske Republike Srpske, kao i da je kroz 30.i 40.kadrovski centar Vojske Jugoslavije imao nadležnost nad oficirima upućenim u rat van Srbije.
No ipak većina žalbenih sudaca nije se uvjerila„van razumne sumnje“, da je imao efektivnu kontrolu nad njima, pa ni onima koji su naredili raketni napad na Zagreb.
„Ako se za naizgled neovisnu vojnu skupinu dokaže, da su njome rukovodili časnici druge vojne skupine, te se časnike može pozvati da odgovaraju za zločine koje su počinile njihove marionetske snage. No kako je objašnjeno ranije, mora se utvrditi postojanje dostatne veze između optužene osobe i kaznenog djela za čije se pomaganje tereti“, objašnjavao je sudac, dodajući kako spomenutu vezu između Perišića i zločina oficira iz njegovog kadrovskog centra – žalbeno vijeće nije utvrdilo.
Od peteročlanog žalbenog sudskog vijeća neki su suci imali izdvojena i suprotna mišljenja u vezi oslobađanja Perišića, poput kineskog suca Liu-a Daquna, no većina je prevagnula te je naređeno trenutačno puštanje na slobodu.
Umirovljeni srbijanski general se dobrovoljno predao Haškom sudu 2005.godine, a u njegov pritvor se vratio 2008.godine kada je počelo suđenje. Uskoro se može očekivati njegov povratak u Srbiju.