Hrvati i treći entitet

Dayton je bio samo dobar i solidan sporazum o prekidu vatre i trebalo ga je odavno nadograditi jer je postao okov u kojem se Hrvati ne osjećaju dobro, pa se iseljavaju čak i iz onih područja gdje formalno postoji hrvatska vlast - upozorava većina analitičara u Hrvatskoj, a za „uzavreli bosanski lonac“ najodgvorornijima drže političke elite u Bosni i Hercegovini, osobito čelnike Republike Srpske.

Pod hitno treba nešto izmijeniti i nadograditi jer Bosna i Hercegovina neće dočekati neke buduće godišnjice Daytona - upozorava SDP-ov saborski zastupnik i bivši hrvatski ministar vanjskih poslova, Tonino Picula:

„Bosni nametati nešto što koliko-toliko nije konsenzusom prihvaćeno je uvijek opasno. Čini mi se da sada možemo potpuno jasno kazati da 20. godišnjicu od potpisivanja Daytona Bosna neće dočekati, ukoliko se u idućem periodu nešto ozbiljnije ne promijeni.“

Za razliku od službene hrvatske politike i predsjednika države, Stjepana Mesića, koji odbacuje treći entitet i u njemu vidi veliku opasnost za novi rat, mnogi u Hrvatskoj, i ne samo u vladajućem HDZ-u, već i među oporbenim političarima, ne isključuju više kategorički ni tu mogućnost.

Tonino Picula:

„Po meni, nije logično imati na 49 posto teritorije Bosne i Hercegovine jedan entitet bez kantona, a onda u ostatku Bosne i Hercegovine, u Federaciji, imati entitete koje dijele Bošnjaci i Hrvati. Ili treba napraviti treći entitet, koji će dobivati na težini, ukoliko se problemi ne riješe, ili imati jednu doista razumnu decentralizaciju cijelog prostora Bosne i Hercegovine i jednu središnju državu koja mora imati dovoljno ingerencija da vodi ona područja bez kojih nema stabilne države.“

Profesor međunarodnog prava, Vladimir Đuro Degan, upozorava da treći entitet nije rješenje za sve Hrvate u Bosni i Hercegovini:

„Ja ga ne želim. Ja sam za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, kao i svi bosanski Hrvati ili Srbi u Sarajevu, upravo zato što sam rođen u Bosanskom Brodu, koji se zvao Busud u doba Omer Paše Latasa, pa Bosniše Brod, pa Bosanski Brod, pa Srpski

Treba domaće političare u Bosni i Hercegovini prisiliti, ili ih zamijeniti, ili kako god, da shvate da ne mogu riješiti mirnodopski svoje originalne ratne ciljeve.

Brod, pa se sada zove Brod. Iz njega su Hrvati etnički očišćeni. Moramo izbjegavati takve situacije, kakvih je bilo i u Hrvatskoj sa Srbima. Kardinal Puljić je imao neke ideje o tome da bi se stvorile neke cjeline, ne samo po nacionalnom, nego i po ekonomskom i geografskom kriteriju. To bi sigurno bilo bolje. To bi bilo četiri ili više entiteta. Republika Srpska želi iz Daytona očuvati svoj teritorijalni entitet kakav je danas. Oni bi morali biti malo konciliantniji.“

U bosanskom loncu će se i dalje kuhati

Tonino Picula:

„Treba domaće političare u Bosni i Hercegovini prisiliti, ili ih zamijeniti, ili kako god, da shvate da ne mogu riješiti mirnodopski svoje originalne ratne ciljeve. To se svakako odnosi na vodstvo Republike Srpske, koja nije entitet, nego država u državi. Na žalost, ovoga trenutka Hrvati su, zahvaljujući pogrešnoj politici hrvatskog vodstva za vrijeme rata i u devedesetim, doista na granici da budu nacionalna manjina, iako na papiru imaju sva prava konstitutivnog naroda. Situacija je dovela do toga da se Hrvati iseljavaju iz Bosne i to i iz onih područja gdje formalno postoji hrvatska vlast. Utoliko najveći narod u Bosni i Hercegovini, bošnjački, ima posebnu odgovornost, da ne insistira na onome što bi Bosnu i Hercegovinu učinilo još nestabilnijom, a to je pomisao na jedno unitarističko političko i gospodarsko uređenje.“

Profesor povijesti na američkom sveučilištu Yale i predsjednik hrvatskog Helsinškog odbora, doktor Ivo Banac, smatra da službena hrvatska politika „nemiješanja“ nije dobra, kao što nije bilo dobro ni Tuđmanovo „miješanje“:

„Mene bi doista zanimalo kakva je hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini. Znam šta se obično spominje, koji je taj verbalni dio, ali ne vidim da Hrvatska išta poduzima, osim što izdržava na razne načine razne ustanove u Bosni i Hercegovini, koje, u nekim slučajevima, ne doprinose cjelovitosti u Bosni i Hercegovini. Ne postoji neka konstruktivna hrvatska politika, a dobro bi bilo da tako nešto ima.“

Ni Banac ne isključuje treći entitet, ali:

„Možete imati dva entiteta, možete ih imati pet ili 55, ali ako su oni zasnovani na etničkom principu, onda niste ništa postigli. U tome je cijeli problem. Milim da nije posebno originalno reći da je najveći problem sa gospodinom Dodikom, koji vodi jednu rušilačku politiku, ali nije on jedini. Tek onda kada se te strukture promijene, može doći do nekog drugačijeg rješenja. Ne isključujem duboke sukobe oko ovih bosansko-hercegovačkih pitanja.“

Profesor Degan:

„Mislim da će se Bosna i Hercegovina i dalje kuhati, ako ne dođe do nekog sporazuma. To će i dalje biti bosanski lonac, ali se neće dopustiti njen raspad.“

Naši sugovornici ne vjeruju da će se hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini, odlaskom Stjepana Mesića i dolaskom novog predsjednika države, bitnije mijenjati.

Saborski zastupnik Picula:

„Bez obzira tko postao predsjednik ili predsjednica Republike Hrvatske nakon idućih izbra, ne bi smio dovoditi legitimitet i kredibilitet svoje funkcije i Hrvatske, ponavljajući neke avanture prema Bosni i Hercegovini. Ne zalažem se za pasivnost. Ne znate što je gore - dignuti potpuno ruke od Bosne i Hercegovine, ili naprosto nametati političku volju iz Zagreba onima koji žive u Bosni i Hercegovini.“