Četrnaest godina poslije parafiranja Dejtonskog sporazuma Bosna i Hercegovina je nefunkcionalna država, sa slabim pomacima naprijed, prije svega u oblasti evropskih integracija. Dejtonski sporazum se i dalje posmatra različitim „očima“. Za političare u RS on je „svetinja“, bošnjački političari ističu da je prevaziđen, dok oni iz hrvatskog naroda tvrde da su oštećeni - nemaju svoj entitet.
„U situaciji kakva jeste i u svijetu bolji mir nije mogao biti postignut. Bog je naš svjedok da smo učinili sve u našoj moći da smanjimo nepravdu za našu zemlju i naš narod. Hvala vam.“
Od ove rečenice prvog predsjednika BiH Alije Izetbegovića, nakon parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, prošlo je 14 godina. Mnogo toga se u međuvremenu dogodilo, a malo promijenilo na bolje. Ili, kako kaže sociolog Hidajet Repovac:
„BiH je tragično područje, slobodno se može reći tragično u svakom smislu. Još uvijek ne znamo prave izlaze, nemamo puta. Jednostavno nemamo puta da se integriramo u svijet koji je dostigao slobode i koji je dostigao neki viši nivo demokratskog društva.“
Građani također negoduju zbog očiglednog tapkanja u mjestu:
„Oni što su mislili da će biti normalna država su, naravno, razočarani.“
„Negativne su stvari koje su se desile poslije mira - kao neorganizovanost države, nefunkcionisanje. I vjerovatno da se te neke stvari trebaju promijeniti da bi bilo bolje.“
„Ukinuti ovu mafiju - 14 vlada, pa to ne može američki budžet izdržavati!“
Da li je Dejtonski mirovni sporazum, a posebno ustav u njegovom sastavu, pokazao proteklih godina da nije dovoljan osnov za stvaranje funkcionalne i moderne države BiH? To je teren na kojem se lome koplja svih postdejtonskih godina. U više prilika bh. političari su obećavali da će naći rješenje koje je najbolje za njihovu zemlju, a jedno od najupečatljivijih bilo je na proslavi 10. godišnjice Dejtonskog sporazuma u Vašingtonu, zatim na konferenciji o ustavnim promjenama koja je održana u Briselu. Posljednjih mjeseci aktuelan je tzv. butmirski paket promjena za BiH.
Nurko Pobrić, profesor Univerziteta u Mostaru, na sva prazna obećanja kaže:
„Te izjave političara BiH, ili barem jednog broja njih - rekao bih preciznije, ja mogu označiti kao neiskrene, jer sigurno je jedan broj političara, što se posebno vidi sada - oni se mogu čak i presonalno odrediti - su u suštini protiv bilo kakvih promjena dejtonskog ustava. Naravno, postoji jedan broj političara, naročito u Federaciji BiH, koji predstavljaju političke stranke, jesu za promjenu Ustava. Među njima postoje stanovite razlike, ali ne suštinske. S druge strane, predstavnici političkih stranaka iz RS koje personificiraju SNSD i njen predstavnik, koji je ujedno i predsjednik Vlade RS, on je u suštini protiv bilo kakvih promjena dejtonskog ustava - ili već ako se zalaže za nekakve promjene Ustava BiH, onda su to nebitne, kozmetičke promjene koje u biti ne bi ništa promijenile.“
Pomenuti političar Milorad Dodik ne krije svoj stav kako mu je jačanje „njegovog“ entiteta glavni prioritet i „da je sve podložno promjenama - osim RS koja je trajna kategorija“:
„Ja se ovim poslom ne bavim da bih se nekome sviđao ili bio nekriv, a da bih dao interese RS. Moj osnovni poriv je, dakle, RS. I svaki put ćemo reći ne kada se fundamentalna pozicija RS dovodi u pitanje.“
Profesor Nurko Pobrić:
„Politici koja to zagovara cilj je da ojača taj entitet, a da samim tim oslabi institucije BiH.“
Za političke lidere hrvatskog naroda situacija je sasvim jasna. Za njih mirovni ugovor nije kvalitetan jer nisu dobili svoj entitet. Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, prije nekoliko dana:
Dragan Čović
„Ja sam siguran da ćemo mi vrlo skoro, bar u narednu godinu i pol do dvije dana, dobiti novi ustav BiH koji će omogućiti ista prava Hrvatima, kao što to danas imaju Bošnjaci i Srbi. Drugim riječima, ja duboko vjerujem da ćemo mi imati svoju federalnu jedinicu kao što to danas imaju srpski ili bošnjački predstavnici. Moguće da izgleda prepotentno, ali ja sam apsolutno uvjeren da svojom vjerodstojnošću, opredijeljenošću za BiH, za europski put BiH apsolutno to pripada - i to jer jedini put u biti da BiH ostane normalna država.“
Predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić ističe da je bh. ustav potrebno izmijeniti prije zatvaranja Ureda visokog predstavnika kao bi zemlja mogla samostalno funkcionisati. Tihić također naglašava kako su aneksi 4 i 10 međusobno povezani:
„Postojeći ustav BiH napisan u Aneksu 4 Dejtonskog sporazuma nije provodiv, nije funkcionalan ako nemamo i Aneks 10. A Aneks 10 jeste civilna implementacija, jeste visoki predstavnik. Sve one blokade koje su ugrađene u Aneksu 4 Ustava, na svim nivoima - od zakonodavne, izvršne vlasti, ne bi se mogle deblokirati ukoliko nema Aneksa 10, nema civilne implementacije, odnosno OHR-a.“
Na pozive da se mijenja Dejtonski sporazum odnosno Ustav, koji dolaze iz Federacije, profesor iz Banje Luke Petar Kunić kaže:
„Traže to od stupanja na snagu Dejtonskog sporazuma. Dakle, to je stara priča koja je stalno prisutna u BiH. Oni nisu prihvatili koncept organizacije države kako je to ustanovljeno u Dejtonskom sporazumu. Dakle, radi se o federalnoj državi. Oni hoće federalnu državu da transformišu u unitarnu državu. To je osnovni cilj. E sad koji su to putevi, načini? Različiti su - ugrizom miša, korak po korak. Vrši se pritisak na međunarodnu zajednicu da preduzme odgovarajuće mjere u ime Sarajeva, dakle bošnjačke strane. RS ne može dozvoliti više prenos nadležnosti, niti mijenjanje koncepta uređenja BiH.“
U osnove Mirovnog sporazuma ugrađena je ne samo podjela BiH na dva entiteta nego i podjela na tri nacionalne zajednice i s njima usklađene ideologije. Stoga profesor filozofije iz Banje Luke Miodrag Živanović smatra da je to najveća mana ključnog dokumenta za BiH.
„U tom dokumentu ne postoji građanin. Postoje samo kolektiviteti, dakle narodi. Čak, morbidno rečeno, i onaj aneks koji se pojavio prije nekoliko godina - ostali. I sad svim ljudima koji neće da se izjasne kao pripadnici ovog, onog naroda, neće da budu čak ni ostali, njima je oduzeto najmanje 90 procenata ljudskih prava. Dakle, diskriminicija je ključni problem. I drugi problem o kojem se malo govori, to je - s obzirom na takvo ustrojstvo naše države koje je plemensko, tribalističko - jedinstven ekonomski prostor. Mi u našoj maloj državi nemamo jedinstven ekonomski prostor upravo zbog takvog ustrojstva države, nego živimo pod tim morbidnim znakom broja tri“, kaže Živanović.
Ni Ankes 7, koji osigurava povratak izbjeglih i raseljenih, još uvijek nije implementiran:
„U tuđoj kući, ne osjećam svoj prag.“
“Kad čovjek iz svoje kuće izađe, nema svog krova - to je vrlo loše.“
Dogovor ili kompromis još uvijek je nemoguća misija. Toga nema čak ni za tekst himne pa je, nakon 14 godina koliko je „mirna Bosna“, svečana pjesma bez riječi.
„U situaciji kakva jeste i u svijetu bolji mir nije mogao biti postignut. Bog je naš svjedok da smo učinili sve u našoj moći da smanjimo nepravdu za našu zemlju i naš narod. Hvala vam.“
Od ove rečenice prvog predsjednika BiH Alije Izetbegovića, nakon parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, prošlo je 14 godina. Mnogo toga se u međuvremenu dogodilo, a malo promijenilo na bolje. Ili, kako kaže sociolog Hidajet Repovac:
„BiH je tragično područje, slobodno se može reći tragično u svakom smislu. Još uvijek ne znamo prave izlaze, nemamo puta. Jednostavno nemamo puta da se integriramo u svijet koji je dostigao slobode i koji je dostigao neki viši nivo demokratskog društva.“
Građani također negoduju zbog očiglednog tapkanja u mjestu:
„Oni što su mislili da će biti normalna država su, naravno, razočarani.“
„Negativne su stvari koje su se desile poslije mira - kao neorganizovanost države, nefunkcionisanje. I vjerovatno da se te neke stvari trebaju promijeniti da bi bilo bolje.“
„Ukinuti ovu mafiju - 14 vlada, pa to ne može američki budžet izdržavati!“
Da li je Dejtonski mirovni sporazum, a posebno ustav u njegovom sastavu, pokazao proteklih godina da nije dovoljan osnov za stvaranje funkcionalne i moderne države BiH? To je teren na kojem se lome koplja svih postdejtonskih godina. U više prilika bh. političari su obećavali da će naći rješenje koje je najbolje za njihovu zemlju, a jedno od najupečatljivijih bilo je na proslavi 10. godišnjice Dejtonskog sporazuma u Vašingtonu, zatim na konferenciji o ustavnim promjenama koja je održana u Briselu. Posljednjih mjeseci aktuelan je tzv. butmirski paket promjena za BiH.
Nurko Pobrić, profesor Univerziteta u Mostaru, na sva prazna obećanja kaže:
U situaciji kakva jeste i u svijetu bolji mir nije mogao biti postignut
„Te izjave političara BiH, ili barem jednog broja njih - rekao bih preciznije, ja mogu označiti kao neiskrene, jer sigurno je jedan broj političara, što se posebno vidi sada - oni se mogu čak i presonalno odrediti - su u suštini protiv bilo kakvih promjena dejtonskog ustava. Naravno, postoji jedan broj političara, naročito u Federaciji BiH, koji predstavljaju političke stranke, jesu za promjenu Ustava. Među njima postoje stanovite razlike, ali ne suštinske. S druge strane, predstavnici političkih stranaka iz RS koje personificiraju SNSD i njen predstavnik, koji je ujedno i predsjednik Vlade RS, on je u suštini protiv bilo kakvih promjena dejtonskog ustava - ili već ako se zalaže za nekakve promjene Ustava BiH, onda su to nebitne, kozmetičke promjene koje u biti ne bi ništa promijenile.“
Jačanje RS i hrvatske aspiracije
Pomenuti političar Milorad Dodik ne krije svoj stav kako mu je jačanje „njegovog“ entiteta glavni prioritet i „da je sve podložno promjenama - osim RS koja je trajna kategorija“:
„Ja se ovim poslom ne bavim da bih se nekome sviđao ili bio nekriv, a da bih dao interese RS. Moj osnovni poriv je, dakle, RS. I svaki put ćemo reći ne kada se fundamentalna pozicija RS dovodi u pitanje.“
Profesor Nurko Pobrić:
„Politici koja to zagovara cilj je da ojača taj entitet, a da samim tim oslabi institucije BiH.“
Za političke lidere hrvatskog naroda situacija je sasvim jasna. Za njih mirovni ugovor nije kvalitetan jer nisu dobili svoj entitet. Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, prije nekoliko dana:
„Ja sam siguran da ćemo mi vrlo skoro, bar u narednu godinu i pol do dvije dana, dobiti novi ustav BiH koji će omogućiti ista prava Hrvatima, kao što to danas imaju Bošnjaci i Srbi. Drugim riječima, ja duboko vjerujem da ćemo mi imati svoju federalnu jedinicu kao što to danas imaju srpski ili bošnjački predstavnici. Moguće da izgleda prepotentno, ali ja sam apsolutno uvjeren da svojom vjerodstojnošću, opredijeljenošću za BiH, za europski put BiH apsolutno to pripada - i to jer jedini put u biti da BiH ostane normalna država.“
Predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić ističe da je bh. ustav potrebno izmijeniti prije zatvaranja Ureda visokog predstavnika kao bi zemlja mogla samostalno funkcionisati. Tihić također naglašava kako su aneksi 4 i 10 međusobno povezani:
„Postojeći ustav BiH napisan u Aneksu 4 Dejtonskog sporazuma nije provodiv, nije funkcionalan ako nemamo i Aneks 10. A Aneks 10 jeste civilna implementacija, jeste visoki predstavnik. Sve one blokade koje su ugrađene u Aneksu 4 Ustava, na svim nivoima - od zakonodavne, izvršne vlasti, ne bi se mogle deblokirati ukoliko nema Aneksa 10, nema civilne implementacije, odnosno OHR-a.“
Na pozive da se mijenja Dejtonski sporazum odnosno Ustav, koji dolaze iz Federacije, profesor iz Banje Luke Petar Kunić kaže:
„Traže to od stupanja na snagu Dejtonskog sporazuma. Dakle, to je stara priča koja je stalno prisutna u BiH. Oni nisu prihvatili koncept organizacije države kako je to ustanovljeno u Dejtonskom sporazumu. Dakle, radi se o federalnoj državi. Oni hoće federalnu državu da transformišu u unitarnu državu. To je osnovni cilj. E sad koji su to putevi, načini? Različiti su - ugrizom miša, korak po korak. Vrši se pritisak na međunarodnu zajednicu da preduzme odgovarajuće mjere u ime Sarajeva, dakle bošnjačke strane. RS ne može dozvoliti više prenos nadležnosti, niti mijenjanje koncepta uređenja BiH.“
U osnove Mirovnog sporazuma ugrađena je ne samo podjela BiH na dva entiteta nego i podjela na tri nacionalne zajednice i s njima usklađene ideologije. Stoga profesor filozofije iz Banje Luke Miodrag Živanović smatra da je to najveća mana ključnog dokumenta za BiH.
„U tom dokumentu ne postoji građanin. Postoje samo kolektiviteti, dakle narodi. Čak, morbidno rečeno, i onaj aneks koji se pojavio prije nekoliko godina - ostali. I sad svim ljudima koji neće da se izjasne kao pripadnici ovog, onog naroda, neće da budu čak ni ostali, njima je oduzeto najmanje 90 procenata ljudskih prava. Dakle, diskriminicija je ključni problem. I drugi problem o kojem se malo govori, to je - s obzirom na takvo ustrojstvo naše države koje je plemensko, tribalističko - jedinstven ekonomski prostor. Mi u našoj maloj državi nemamo jedinstven ekonomski prostor upravo zbog takvog ustrojstva države, nego živimo pod tim morbidnim znakom broja tri“, kaže Živanović.
Ni Ankes 7, koji osigurava povratak izbjeglih i raseljenih, još uvijek nije implementiran:
„U tuđoj kući, ne osjećam svoj prag.“
“Kad čovjek iz svoje kuće izađe, nema svog krova - to je vrlo loše.“
Dogovor ili kompromis još uvijek je nemoguća misija. Toga nema čak ni za tekst himne pa je, nakon 14 godina koliko je „mirna Bosna“, svečana pjesma bez riječi.
