Od auto bombe u Mostaru pa do napada na policiju u Zvorniku BiH gotovo dvije decenije suočava se s problemom terorizma. Ipak, konkretnih mjera nema, mada se nakon svakog napada mogu čuti identične poruke koje govore kako se takav zločin nikada neće ponoviti i da će odgovor države biti temeljit i jak. U stvarnosti sve se radi kako bi se sigurnosni sektor držao rascjepkanim, ali i pomaže širenje radikalne ideologije koja cvjeta u drušvu beznađa.
Teroristički akt u Zvorniku posljednji je u nizu napada koji je Bosnu i Hercegovinu vratio u vrh interesovanja kao zemlju u kojoj se generiraju teroristi.
Nakon napada na policijsku stanicu u Bugojnu, kada je poginuo policajac Tarik Ljubuškić, a teško povrijeđena policajka Edina Hindić rečeno je kako terorizam ne može pobijediti.
“Terorizam ne bira mjesto, vrijeme i naciju. To je zlo koje nema vjeru. To su teroristi koji napadaju iznenada svakoga - i Bošnjake i Srbe i Hrvate i sve koji su blizu. Stoga je važno da svjesno i odgovorno otvorimo oči, prihvatimo problem i priznamo problem - i to je način da se efikasno borimo”, poručio je tadašnji ministar sigurnosti Sadik Ahmetović.
Identično je ponovljeno i godinu kasnije kada je poslije pola sata i 105 ispaljenih metaka, jedva iskoordinirano onesposobljavanje Mevlida Jašarevića, koji je izašao iz tramvaja, iz torbe izvukao oružje i pucao ranivši policajca koji jeradio na obezbjeđenju ambasade.
"Vi ste svjedoci dešavanja u daleko razvijenijim zemljama nego što je BiH da je bilo ovakvih pa i krvavijih napada. Ovo nam je poruka da se može desiti i da ne treba bježati od tog problema", rekao je tada predsjedavjući Predsjedništva BiH Željko Komšić.
Ono o čemu elite godinama šute progovorili su građani Zvornika.
„Ne napada građane, nego napada državu iz nekih razloga. Nisu na vrijeme pratili šta se dešava, a kad se desi dignu buku i trče sad, kao nešto rade. Što ih nisu spriječili na vrijeme", rekao nam je jedan Zvorničanin.
Konkretnih rješenja i mehanizama nema, niti se do danas povelo računa o uzrocima. Dijelom i za to jer to tako odgovara političkim elitama, bar dok ne zakuca na njihova vrata, kaže profesor na FPN u Sarajevu Vlado Azinović.
„Živimo u zemlji u kojoj je izvršena nepotpuna reforma policije. Čini mi se pomalo licemjernim sada pripisivati krivnju za neuspjehe u preveniranju akata terorizma u BiH na agencije za provedbu zakona, a da te kritike dolaze upravo iz istih političkih krugova koji su opstruirali reformu policije. Naš je problem to što smo mi jedno zapušteno društvo. Problem je u tome što se niko ne rađa kao terorist, ljudi postaju teroristi. Dakle, mi kao društvo smo zatajili", ocjenjuje Azinović.
Matrica ostala ista
BiH sa 16 agencija za provođenje zakona BiH bi trebala biti jedna od najsigurnijih zemalja, kaže bivši ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Nermin Pećanac. No, puno ne znači i efikasno.
„Pogledajte koliko je agencijama smanjen budžet. Ako imate jedno tužilaštvo ili jedan sud koji vještaka može platiti do marta, aprila, i više ne može, a znamo šta znači nalaz vještaka i koliko to utiče na podizanje optužnica onda vam je sve jasno. I bojim se da jedino teroristi znaju zašto su napali ove institucije. Oni znaju da su to institucije države. Političari koji sada daju izjave to uopšte ne razumiju“, upozorava Pećanac.
Prvom terorističkom aktu u Mostaru 1997. svjedočio je tada kao novinar Faruk Kajtaz. Od tada do danas, sada kao politički analitičar Kajtaz kaže da se matrica nije promijenila.
“Ne samo po pitanju sigurnosti nego i po pitanju političkih odnosa, kada je društvo maksimalno ispolitizirano, iskompleksirano, kada se manipuliše ljudima na najnižim osnovama, kada se igra na onu tanku žicu nacionalizma i etnoekskluziviteta, upravo se događa ono što se sada događa u Bosni i Hercegovini, a čini mi se i na puno širem prostoru Balkana i bivše Jugoslavije. Mislim da se nije puno toga naučilo iz tih krvavih zbivanja iz raspada Jugoslavije sa početka devedesetih godina. Ponovo se pretresaju neki stari problemi, iz ormara se vade neke stare ideologije. Gdje će nas to sve skupa odvesti, to ćemo tek vidjeti”, konstatuje Kajtaz.
Jedan od problema koji BiH ima jeste i činjenica da politika upravlja sigurnosnim sektorom, te se često za dopuštenja u sigurnosnom sektoru pitaju stranački šefovi. Zahvaljujući tome BiH nema ni strategiju za borbu protiv terorizma, jer je posljednja istekla prije dvije godine. Glavni mehanizam u strategiji su tužioci čiji rad je, bar u ovim slučajevima za preispitivanje, tvrdi ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić.
“Agencije su prilično usmjerile svoju operativnu specijalnost prema tim pojedinim vidovima kriminala, terorizam, korupcija, ali mislim da to nije Tužilaštvo učinilo. Imamo situaciju da jedan tužilac radi i na predmetima terorizma, i na predmetima utaje poreza itd, ali ne može”, smatra Mektić.
Poslije pompeznih policijskih akcija, hapšenja i sudskih postupaka koji se ponavljaju unedogled. Nekoliko presuda je ukinuto i vraćeno na početak, a dobar dio puštenih iz ovih predmeta završio je na stranim ratištima. Neki su, poput Emraha Fojnice, počinili i samoubilačke napade.
Zanimljivo je da je Avdulah Hasanović, koji se dovodi u vezu s napadom u Zvorniku, ranije hapšen u akciji Damask. U ovoj akciji je za poticanje na terorističke aktivnosti, te vrbovanje i slanje na strana ratišta uhapšen vođa vehabija iz Gornje Maoče Bilal Bosnić. Dok se danas Bosniću sudi, Hasanović je pušten na slobodu, mada je postojala sumnja da je bio borac Islamske države.
