Bh. ratnici u Siriji: Između indoktrinacije i samopotvrđivanja

I dok svijet bilježi porast izbjeglica koje ne biraju sredstva da umaknu sirijskom paklu iz BiH u rat ili džihad - što je mnogo popularniji termin među dobrovoljcima, odlaze i žene. Idu za muževima koji ratuju na strani pobunjenika. Zvanične institucije u BiH nemaju tačne podatke o tome koliko je bh. državljana otišlo do sada, niti koji im je status u Siriji, ali navode to se istražuje. Ono o čemu se malo vodi računa jeste kakav sigurnosni izazov ti ljudi nose svojim povratkom, te ko ih i kako poziva na rat o kojem znaju malo ili nimalo.

Dalje od podatka da oko 60 boraca iz BiH ratuje na strani pobunjenika protiv režima Bašara Al Asada zvanični organi nemaju. Čak ni šta tamo rade, ni s kim a ni protiv koga se bore. Roditelji čija su djeca, često jedva i punoljetna, otišla u rat u tuđu zemlju vape za pomoći, jer ne odlaze više samo muškarci - s njima idu i njihove žene. Ovi navodi su nam potvrđeni iz Federalne uprave policije.

„Ne raspolažemo informacijama o njihovom trenutnom statusu na području Siriji s obzirom da Bosna i Hercegovina nema diplomatsko-konzularno predstavništvo u ovoj zemlji. Predstavništvo Bosne i Hercegovine u Jordanu pokušava prikupiti dodatna saznanja o ovakvim događajima. Federalna uprava policije je putem kantonalnog MUP-a zaprimila samo jednu prijavu roditelja o odlasku njihove punoljetne kćerke sa svojim momkom, koja im se javila iz Sirije“, stoji u pisanoj izjavi za naš radio.

Za veliki broj ovih mladih žena roditelji i ne znaju kako su upale u krug selefija, koje vrbuju i javno pozivaju na odlazak u džihad tvrdeći da je, ukoliko poginu, to najveća nagrada koju jedan musliman može dobiti.

Na hutbi održanoj 29. novembra jedan od selefijskih vođa Izet Hadžić zvani Ebu Amina govorio je i o ovim pitanjima. Najprije navodeći kako je to laž, a potom:

„Gledajte podlosti onoga koji o ovome piše, ruka mu se osušila dabogda. Ne smetaju mu kurve ovdje na Stupu, je li tako, ne smetaju mu dole kod ulaza u Sarajevo, to mu ništa ne smeta. Večeras da prođeš u jedan sat, da nađeš djevojčice od 15, 16 godina - ništa im to ne smeta. Zašto? More se i njemu neka podati – da ima i on peke. Ali ova što ne da ništa, ni časti, ni obraza, eto ona mu smeta. Pa ona hoće da ode sa svojim mužem. Pa nek ide, jaštaće. Najpreče i jest. Huso i Mujo za njim. Sad ti ona smeta. Ja mislim, ubijeđen sam: kad bi mačku sa sobom poveli u Siriju, i mačka bi bila na optuženičkoj klupi.“

Iako negiraju da imaju ikakve veze sa slanjem ratnika kanalima preko Beča i Turske, aktuelni selefijski misionari svojim istupima pred vjernicima ili putem društvenih mreža neskriveno pozivaju na odlazak u pomoć muslimanima u Siriji na čije se vapaje, navode, mora odgovoriti. U jednom takvom istupu u kojem su učestvovali i Hažić, te izvjesni Ebu Safija, Husejn Idris Ademi zvani Ebu Idris kaže:

„Došao je vakat kada muslimani ne mogu više govoriti, ne trebaju više raspravljati, već jednostavno samo se trebaju pridružiti karavani šehida koje će povesti poslanik sallallahu alaihi wasallam u dženet.“

Patetičnim izljevima saosjećanja prema narodu Sirije, te upućivanjem na potresne video isječke pokušavaju probuditi buduće ratnike. Upravo takva vrsta propagande koštala je BiH epiteta potencijalnog terorističkog legla, a Mevlida Jašarevića zatvorske kazne. Jašarević je i sam pred Sudom BiH priznao da je bio ponukan time:

„Stvarno sam svaki dan na laptopu gledao o ubijenoj djeci i silovanim u islamskom svijetu, toliko da treba priznati da su me ljudi u selu kritikovali. Ali me puno čudilo da se u selu stalno govorilo kako pate muslimani i da smo im dužni pomoći a da niko ništa ne radi, pa se kod mene sve više pojavljivala želja nekako da ja pomognem i da ukažem na bol muslimana“, rekao je Jašarević.

Rezultat Jašarevićevog revolta je jasan. Ratnici kada se vrate, i ako se vrate, osim što bi mogli postati uzor mladima, nose, procjenjuje profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i autor knjige Uvod u studije terorizma Vlado Azinović, i potencijalne rizike:

„Ne samo zato što imate mlade ljude koji su vični rukovanju oružjem i eksplozivom i koji već imaju ratno iskustvo nego ti ljudi dolaze povezani sa onima koji su ih tamo poslali, sa onima koje su tamo upoznal. Znači oni već dolaze kao dio nekih mreža koje su militantne i radikalne i koje očito imaju neke ciljeve koji nisu lokalizirani samo na Siriju ili BiH i koji su manje ili više globalni“, kaže Azinović.

U redovima En Nusre

Većina bh. državljana bori se u redovima En Nusre, vojne formacije koja se povezuje s Al Kaidom. O tome koliko je država sposobna držati pod kontrolom i šta sve može da se dogodi ne treba biti poseban stručnjak.

Dovoljno je vidjeti ko je sve otišao u Siriju. Emrah Fojnica koji je suđen, a potom oslobođen za organiziranje terorističke grupe u predmetu Mevlida Jašarevića također je otišao i poveo i svoju suprugu.

Među džihad ratnicima je i Bajro Ikanović, koji je bio i ranjen na ratištu, a u BiH je odležao četverogodišnju kaznu zatvora zbog pripremanja terorističkog napada. S njim u društvu bio je i Elvedin Velić koji je poginuo u Siriji, a njegov brat Edis u BiH je osuđen također zbog terorizma u sklopu grupe Rijada Rustempašića. Oni su na snimku na kojem Mirza Ganić iz Novog Pazara omladinu s ovih prostora poziva u rat:

„Da se boje Allaha, da se odazivu džihadu na Allahovom putu, jer zaista da vam prepričavamo priče koje su došle do naših ušiju, od zla silovanja muslimanki ovdje...“

Nisu samo zakoni ili pravosuđe odgovorni. Tu je i cijelo društvo u kome mladi ne mogu ostvariti osnovne pretpostavke za život. U sirijski pakao odlaze uz adrenalinske i zboga materijalnih razloga, navodi Azinović:

„Useljavaju se u tuđe kuće, tuđe stanove. Znači ostvaruju cilj koji u matičnoj sredini možda ne bi mogli postići za nekih desetak, 15, 20 godina. Možda nikad ne bi uspjeli sagraditi kuću, jer su to sve ljudi najčešće, nažalost, iz vrlo zaostalih sredina, sa društvenih i ekonomskih margina, koji bi vrlo teško bilo kakvu vrstu samoostvarenja uspjeli postići u matičnoj sredini“, kaže Azinović.

Vlasti, osim deklarativnih, nemaju konretnih mjera da ne samo spriječe odlazak već preveniraju i sankcionišu sve ono što se može dogoditi.

Ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić kaže kako je zbog toga i predložio Parlamentu zakonsko rješenje:

„Ja sam u funkciji ministra predložio zakon koji će organizatore sankcionirati i do 10 godina zatvora, koji će ljude koji odlaze tamo sankcionirati i do tri ili pet godina zatvora. Također su predviđene zatvorske kazne od nekoliko godina za one koji medijski ili na drugi način vrbuju naše ljude da ginu diljem svijeta, da ginu u paravojnim i paradržavnim organizacijama - nevjerovatna ludost da mi dozvolimo kao društvo da naša mladost gine širom svijeta“, navodi Radončić.

Dok se politika tek sprema na razmatranje, ucviljeni roditelji apeluju i mole:

„Molim vlasti da se ta dijeca spriječe da idu u Siriju, da ostane naša omladina u našoj Bosni, da ne ginu mladi ljudi. Oni koji su zagovornici neka idu oni i nek ratuju. Nama je bilo dosta rata, dosta je omladine i ljudi poginulo u Bosni.“

Bh. vlasti našle su se u za njih novoj situaciji iz koje je teško izaći, smatra Azinović:

„Mi smo do sada imali obrnut problem. Imali smo ljude koji su tokom 90- ih došli u BiH, i kojih smo se jedva riješili, a koji su bili sigrnosno sumnjivi ili su bili opasni. A sada naši ljudi odlaze i mi ne znamo šta oni rade, osim na njihovim Facebook profilima - kada ih pogledate, sve su fotografije s oružjem, pored spaljenih kuća. BiH, nažalost, za sada nema pravi odgovor na tu vrstu izazova, a nije lako ni naći odgovor.“

Problem u prevenciji predstavlja i činjenica da se ne radi dovoljno s mladima koji bez posla i potvrde sebe u društvu, u kome vladaju sumnjive vrijednosti, nalaze alternativu. Treba napomenuti i da je Norveški institut za odbrambene studije naveo je kako BiH ima dobrovoljaca u Siriji po milionu stanovnika, te da su riziku izložene najviše sigurnosno ranjive zemlje, u koje BiH, sudeći prema iskustvu iz prošlosti, zasigurno spada.