Nakon što je Crna Gora primljena u Akcioni plan za članstvo(MAP) u NATO-u postavlja se pitanje da li se taj čin vojne alijanse može tumačiti kao potez koji treba da ograniči ruski uticaj u regionu.
Takođe, da li će Crna Gora morati da obrati pažnju kako će da gradi buduće odnose sa zemljama koje u javnosti važe za protivnice NATO-a.
Bez obzira što je Crna Gora tokom prethodnih godina bila otvoreno opredijeljena za članstvo u Sjevernoatlantskoj alijansi istovremeno je važila i za zemlju u kojoj je ruski uticaj veliki, s obzirom na dominantan upliv ruskog novca u domaću privredu.
Prijemom u Akcioni plan za članstvo Crna Gora je sada došla do predvorja NATO-a što otvara pitanje da li članice, prijemom Crne Gore u MAP, žele da umanje ruski uticaj u regionu.
Odgovarajući na ovo pitanje politički i vojni analitičar Blagoje Grahovac kaže da su države zapadne Evrope uvidjele opasnost od upliva ruskog kapitala na Balkan čime se stvara i uticaj u zoni politike:
"Sada sam optimista, samim tim što Evropska unija i NATO, kroz viznu liberalizaciju i kroz prijem Crne Gore u MAP na vrijeme još uvijek pokušava da nam pomogne da uđemo u evropske integracije u uslovima evropske vrijednosti. Nadam se da će se to desiti uskoro i prema Srbiji i prema Bosni i Hercegovini jer latentna opasnost postoji od rusko-srpskog-crnogorsko-albanskog povezivanja mafija i da one i te kako mogu uticati na političke procese u regionu".
PRIVUĆI INVESTICIJE
Određene zemlje koje su tradicionalno dugo u NATO-u razvile su solidne odnose sa Rusijom, dok dio zemalja pokazuje otvoreni animozit prema Rusiji čiji je uzrok njihovo istorijsko iskustvo i nasljeđe, kaže vojni analitičar i stručnjak za bezbijednost Aleksandar Radić.
O tome da li postoje motivi NATO-a da Crna Gora napravi otklon od uticaja Rusije Radić kaže:
"Ne bih prepoznao tragove koji bi vodili ka nekom posebno skrivenom motivu NATO. To je pre svega jedna velika birokratska organizacija sa vrlo precizno određenim pravilima igre. Svaka druga organizacija se širi, i ponekad se postavlja pitanje zbog čega, ipak postoji ta inercija. Naravno Crna Gora je još 2006. godine, čim je postala samostalna, od svojih vlasti uputila je jasan signal Briselu da želi da uđe u NATO i od tada je išla po jednoj uobičajenoj birokratskoj proceduri".
Prema riječima Radića Rusija ima veću bezbijednost u saradnji sa dijelom članica NATO-a nego sa zemljama koje nijesu u toj organizaciji.
Generalni sekretar Euroatlanskog kluba Savo Kentera smatra da se neće mijenjati odnosi sa Rusijom zbog činjenice da se Crna Gora nalazi u predvorju članstva u NATO. Kentera očekuje da bi ipak moglo doći do upliva zdravijih i održivijih investicija u Crnu Goru:
"Ako se misli prije svega na ruske investicije u Crnoj Gori jeste da će se možda situacija iskristalisati kada je u pitanju tržište u Crnoj Gori i investicije u Crnoj Gori, pri čemu mislim na to da će doći kako se više budemo približavali ulasku u NATO, da će dolaziti do nekih održivijih investicija i zdravih investicija u Crnu Goru i to je jedina mjera i mehanizam i MAP-a i samog ulaska Crne Gore u NATO savez. Da privučete održive investicije koje su prijeko neophodne Crnoj Gori u ovom momentu," kaže Kentera.
Takođe, da li će Crna Gora morati da obrati pažnju kako će da gradi buduće odnose sa zemljama koje u javnosti važe za protivnice NATO-a.
Bez obzira što je Crna Gora tokom prethodnih godina bila otvoreno opredijeljena za članstvo u Sjevernoatlantskoj alijansi istovremeno je važila i za zemlju u kojoj je ruski uticaj veliki, s obzirom na dominantan upliv ruskog novca u domaću privredu.
Prijemom u Akcioni plan za članstvo Crna Gora je sada došla do predvorja NATO-a što otvara pitanje da li članice, prijemom Crne Gore u MAP, žele da umanje ruski uticaj u regionu.
Odgovarajući na ovo pitanje politički i vojni analitičar Blagoje Grahovac kaže da su države zapadne Evrope uvidjele opasnost od upliva ruskog kapitala na Balkan čime se stvara i uticaj u zoni politike:
Blagoje Grahovac: Sada sam optimista, samim tim što Evropska unija i NATO, kroz viznu liberalizaciju i kroz prijem Crne Gore u MAP na vrijeme još uvijek pokušava da nam pomogne da uđemo u evropske integracije u uslovima evropske vrijednosti. Foto: Savo Prelević
"Sada sam optimista, samim tim što Evropska unija i NATO, kroz viznu liberalizaciju i kroz prijem Crne Gore u MAP na vrijeme još uvijek pokušava da nam pomogne da uđemo u evropske integracije u uslovima evropske vrijednosti. Nadam se da će se to desiti uskoro i prema Srbiji i prema Bosni i Hercegovini jer latentna opasnost postoji od rusko-srpskog-crnogorsko-albanskog povezivanja mafija i da one i te kako mogu uticati na političke procese u regionu".
PRIVUĆI INVESTICIJE
Određene zemlje koje su tradicionalno dugo u NATO-u razvile su solidne odnose sa Rusijom, dok dio zemalja pokazuje otvoreni animozit prema Rusiji čiji je uzrok njihovo istorijsko iskustvo i nasljeđe, kaže vojni analitičar i stručnjak za bezbijednost Aleksandar Radić.
O tome da li postoje motivi NATO-a da Crna Gora napravi otklon od uticaja Rusije Radić kaže:
"Ne bih prepoznao tragove koji bi vodili ka nekom posebno skrivenom motivu NATO. To je pre svega jedna velika birokratska organizacija sa vrlo precizno određenim pravilima igre. Svaka druga organizacija se širi, i ponekad se postavlja pitanje zbog čega, ipak postoji ta inercija. Naravno Crna Gora je još 2006. godine, čim je postala samostalna, od svojih vlasti uputila je jasan signal Briselu da želi da uđe u NATO i od tada je išla po jednoj uobičajenoj birokratskoj proceduri".
Prema riječima Radića Rusija ima veću bezbijednost u saradnji sa dijelom članica NATO-a nego sa zemljama koje nijesu u toj organizaciji.
Aleksandar Radić: Samim tim što sada u akcionom planu Crna Gora nije dovedena u situaciju u kojoj će ući u konflikt sa Rusijom, zatim, ne verujem da je to motiv jako važan u okviru NATO kada je reč o problemu Crne Gore i taj koji se odnosi na ograničavanje ruskog prisustva. Foto: Vesna Anđić
"Samim tim što sada u akcionom planu Crna Gora nije dovedena u situaciju u kojoj će ući u konflikt sa Rusijom, zatim, ne verujem da je to motiv jako važan u okviru NATO kada je reč o problemu Crne Gore i taj koji se odnosi na ograničavanje ruskog prisustva. Jer Rusija se zapravo već odavno povukla, kada je reč o bezbednosnom sektoru, sa Balkana. Do 2000. godine držala je padobranske jedinice na Kosovu i Bosni, zatim je prešla na običnu moto streljačku pešadiju i do 2003. godine završila sa povlačenjem. U ovom trenutku ima prilično limitiranu saradnju i to apsurdno, mnogo bolje nego sa članicama NATO sa Balkana, recimo, sa Hrvatskom, sa Bugarskom nego sa Srbijom sa kojom ima potpuno simboličnu bezbednosnu saradnju," kaže Radić.Generalni sekretar Euroatlanskog kluba Savo Kentera smatra da se neće mijenjati odnosi sa Rusijom zbog činjenice da se Crna Gora nalazi u predvorju članstva u NATO. Kentera očekuje da bi ipak moglo doći do upliva zdravijih i održivijih investicija u Crnu Goru:
"Ako se misli prije svega na ruske investicije u Crnoj Gori jeste da će se možda situacija iskristalisati kada je u pitanju tržište u Crnoj Gori i investicije u Crnoj Gori, pri čemu mislim na to da će doći kako se više budemo približavali ulasku u NATO, da će dolaziti do nekih održivijih investicija i zdravih investicija u Crnu Goru i to je jedina mjera i mehanizam i MAP-a i samog ulaska Crne Gore u NATO savez. Da privučete održive investicije koje su prijeko neophodne Crnoj Gori u ovom momentu," kaže Kentera.