Učlanjenje nosi i određene rizike, ako se ide u neke misije koje su opasne, nosi određene troškove i napore, ali je mnogo više argumenata za članstvo, kaže u intervjuu za RSE član predsjedništva Socijaldemokratske partije, Borislav Banović.
Banović: Ne bih rekao da je to stvar za neku preveliku brigu, ali jeste stvar za dalju analizu i za pojačani napor da građanima što više i što bolje približimo informacije, argumente i stvarne činjenice na osnovu kojih će se uvjeriti da je sam proces integracije, kroz Partnerstvo za mir, a kasnije i samo članstvo u NATO, mnogo bolje i mnogo korisnije za našu ukupnu stabilnost, za bezbjednost zemlje, za odnose sa drugim zemljama u okruženju. Mislim da taj proces dosta dugo traje. Još ne mogu da nađem dovoljno dobrih razloga za sebe kada analiziram takvu situaciju, ali čini mi se da to i nije ništa posebno čudno. I u zemljama koje su odavno članice NATO i koje su tamo jaki i uvaženi članovi, moglo bi da se pokaže da se javno mnijenje oko toga koleba i pitanje je gdje bi bila većina. Sam stav javnog mnijenja jeste važan, ali po meni nije presudan, kada se donose i ovakve odluke.
Banović: Kampanja je jedna stvar, a dosta čvrsto i konzervirano nasljeđe u informacijama i u stavu je stvar druga. Bivša SFRJ je bila nesvrstana zemlja. U okviru takvog političkog stava, još uvijek postoji generacija u Crnoj Gori koja doživljava NATO savez iz tog perioda od prije 30 godina, kao jedan vojni blok koji je suprotstavljen nekom drugom, a mi treba da budemo i dalje Nesvrstani.
Jedan dobar dio stanovništva ima posebno negativan odnos zbog odnosa koji je SRJ imala sa NATO-m, krajem devedesetih godina, kada su zbog bombardovanja i svih tih političkih sukobe građani doživljavali NATO kao neprijatelja. I to ostavlja traga. Zato je takva situacija.
Za mene je najvažnije u ovoj prilici, čini se, da kampanje koje se vode, više približe NATO onim građanima koji su od početka devedesetih godina za integracije, koji su od početka devedesetih za približavanje Crne Gore zapadnoevropskim zemljama i zapadnoevropskim vrijednostima. U tom krugu ljudi i stanovnika postoji još jedan dio do kog nisu doprli argumenti značaja i koristi koje Crna Gora ima od učlanjenja u NATO.
Moramo biti otvoreni i jasni u tome da to učlanjenje nosi i određene rizike, ako se ide u neke misije koje su opasne, a vidimo da takvih ima, nosi određene troškove i određene napore. Moguće je da jedan dio građana, a i ja sam među takvima, sa malo opreza gleda na te stvari. Ipak, po meni je definitivno mnogo više argumenta koji ukazuju da je za Crnu Goru, posebno kao malu zemlju u ovakvom okruženju, mnogo korisnije da što prije budemo u NATO savezu.
Banović: Kao političar, ne bih baš volio da uzmete zdravo za gotovo tu izjavu, da podrška javnosti nije presudna. U našem političkom sistemu je referendum vrlo rijetka kategorija. Ustav je predvidio na jednom ili dva mjesta raspisivanje referenduma, a to se ne odnosi na integracije, ni na integracije u NATO, ni na integracije u Evropskoj uniji, koje podrazumijevanju odricanje od dijela suvereniteta zemlje. Integracije u NATO to ne podrazumijevaju. Crna Gora ostaje suvereni vladar po svim pitanjima u NATO, i po svim odlukama NATO - da li će ih prihvatiti ili ne, da li će glasati za njih ili ne, da li će učestvovati u misijama ili ne. Ustav smo donijeli nedavno.
Kada već nije Ustavom predviđena takva situacija, a prije par godina imali smo aktuelnu priču o NATO i Evropskoj uniji, onda ne vidim političke i van ustavne razloge da je referendum obavezan. Mislim da je Skupština, kao predstavnički dom, sasvim kompetentna, legalna, definitivna i legitimna u punoj mjeri da donese takve odluke i odluke sličnog tipa. Moguće je da bi neka većina, a to je već stvar političkog dogovora, kojim bi se takva odluka donosila, trebala da bude veća nego što su propisane Ustavom. Tu bih se mogao složiti da postoji prostor za dogovor i pregovor sa predstavnicima građana koji se protive ulasku u NATO, da većina kojom se odluke donose bude više od proste, da bude kvalifikovana kao dvo-trećinska, tro-četvrtinska ili kako bi se već dogovorili. Takva odluka u Skupštini Crne Gore zadovoljava sve kriterijume i principe legitimnosti.
Banović: Mi nemamo odluku u vladinoj koaliciji o načinu na koji će se to raditi. Zabrinjavati svakako da hoće, posebno ukoliko ta podrška ne bude veća u narednom periodu, ali očekujem da će biti. Mislim da to sve polako ipak daje uspjeha. Kampanja ipak nije toliko snažna i toliko dugotrajna.
Mislim da se ni samom kampanjom, kao takvom, ove stvari ne rješavaju, niti se građani ubjeđuju i mijenjaju svoje mišljenje. Mislim da će jedan period života u blizini NATO saveza, života unutar NATO saveza i buduće učešće u misijama definitivno pomoći. Ako to sve pokaže da nema potrebe za toliko straha kod građana od NATO integracija, a nadam se da će se to pokazati u narednih nekoliko godina, onda vjerujem da će se i to raspoloženje u realnom životu promijeniti, a ne od indoktrinacije koja dolazi od partija ili marketinških agencija.
RSE: Sedmicu za nama obilježile su različite informacije oko toga kakve su šanse Crne Gore da na decembarskom samitu NATO bude primljena u akcioni plan za članstvo. Ove sedmice su objavljeni podaci o istraživanju javnog mnijenja koji pokazuju da je i dalje samo 30 posto građana za učlanjenje Crne Gore u NATO. Da li vas kao člana vladajuće koalicije to zabrinjava?
Banović: Ne bih rekao da je to stvar za neku preveliku brigu, ali jeste stvar za dalju analizu i za pojačani napor da građanima što više i što bolje približimo informacije, argumente i stvarne činjenice na osnovu kojih će se uvjeriti da je sam proces integracije, kroz Partnerstvo za mir, a kasnije i samo članstvo u NATO, mnogo bolje i mnogo korisnije za našu ukupnu stabilnost, za bezbjednost zemlje, za odnose sa drugim zemljama u okruženju. Mislim da taj proces dosta dugo traje. Još ne mogu da nađem dovoljno dobrih razloga za sebe kada analiziram takvu situaciju, ali čini mi se da to i nije ništa posebno čudno. I u zemljama koje su odavno članice NATO i koje su tamo jaki i uvaženi članovi, moglo bi da se pokaže da se javno mnijenje oko toga koleba i pitanje je gdje bi bila većina. Sam stav javnog mnijenja jeste važan, ali po meni nije presudan, kada se donose i ovakve odluke.
RSE: Rekli ste da građanima nije u potpunosti jasno koje su prednosti učlanjenja u NATO, ali već duže vrijeme se vode kampanje, kako zvanične i državna, tako i nevladinih organizacija. Zašto su neuspješne?
Banović: Kampanja je jedna stvar, a dosta čvrsto i konzervirano nasljeđe u informacijama i u stavu je stvar druga. Bivša SFRJ je bila nesvrstana zemlja. U okviru takvog političkog stava, još uvijek postoji generacija u Crnoj Gori koja doživljava NATO savez iz tog perioda od prije 30 godina, kao jedan vojni blok koji je suprotstavljen nekom drugom, a mi treba da budemo i dalje Nesvrstani.
Jedan dobar dio stanovništva ima posebno negativan odnos zbog odnosa koji je SRJ imala sa NATO-m, krajem devedesetih godina, kada su zbog bombardovanja i svih tih političkih sukobe građani doživljavali NATO kao neprijatelja. I to ostavlja traga. Zato je takva situacija.
Za mene je najvažnije u ovoj prilici, čini se, da kampanje koje se vode, više približe NATO onim građanima koji su od početka devedesetih godina za integracije, koji su od početka devedesetih za približavanje Crne Gore zapadnoevropskim zemljama i zapadnoevropskim vrijednostima. U tom krugu ljudi i stanovnika postoji još jedan dio do kog nisu doprli argumenti značaja i koristi koje Crna Gora ima od učlanjenja u NATO.
Moramo biti otvoreni i jasni u tome da to učlanjenje nosi i određene rizike, ako se ide u neke misije koje su opasne, a vidimo da takvih ima, nosi određene troškove i određene napore. Moguće je da jedan dio građana, a i ja sam među takvima, sa malo opreza gleda na te stvari. Ipak, po meni je definitivno mnogo više argumenta koji ukazuju da je za Crnu Goru, posebno kao malu zemlju u ovakvom okruženju, mnogo korisnije da što prije budemo u NATO savezu.
Ne vidim razloge za referendum
RSE: Rekli ste da podrška građana nije presudna. Znači li to da u vladajućoj koaliciji i dalje ne razmišljaju o mogućnosti da se o konačnom članstvu u NATO odluči na referendumu?
Banović: Kao političar, ne bih baš volio da uzmete zdravo za gotovo tu izjavu, da podrška javnosti nije presudna. U našem političkom sistemu je referendum vrlo rijetka kategorija. Ustav je predvidio na jednom ili dva mjesta raspisivanje referenduma, a to se ne odnosi na integracije, ni na integracije u NATO, ni na integracije u Evropskoj uniji, koje podrazumijevanju odricanje od dijela suvereniteta zemlje. Integracije u NATO to ne podrazumijevaju. Crna Gora ostaje suvereni vladar po svim pitanjima u NATO, i po svim odlukama NATO - da li će ih prihvatiti ili ne, da li će glasati za njih ili ne, da li će učestvovati u misijama ili ne. Ustav smo donijeli nedavno.
Kada već nije Ustavom predviđena takva situacija, a prije par godina imali smo aktuelnu priču o NATO i Evropskoj uniji, onda ne vidim političke i van ustavne razloge da je referendum obavezan. Mislim da je Skupština, kao predstavnički dom, sasvim kompetentna, legalna, definitivna i legitimna u punoj mjeri da donese takve odluke i odluke sličnog tipa. Moguće je da bi neka većina, a to je već stvar političkog dogovora, kojim bi se takva odluka donosila, trebala da bude veća nego što su propisane Ustavom. Tu bih se mogao složiti da postoji prostor za dogovor i pregovor sa predstavnicima građana koji se protive ulasku u NATO, da većina kojom se odluke donose bude više od proste, da bude kvalifikovana kao dvo-trećinska, tro-četvrtinska ili kako bi se već dogovorili. Takva odluka u Skupštini Crne Gore zadovoljava sve kriterijume i principe legitimnosti.
RSE: Da li će vas zabrinjavati činjenica da će država ući u jednu međunarodnu vojno-političku asocijaciju za koju nema većinsku podršku građana?
Banović: Mi nemamo odluku u vladinoj koaliciji o načinu na koji će se to raditi. Zabrinjavati svakako da hoće, posebno ukoliko ta podrška ne bude veća u narednom periodu, ali očekujem da će biti. Mislim da to sve polako ipak daje uspjeha. Kampanja ipak nije toliko snažna i toliko dugotrajna.
Mislim da se ni samom kampanjom, kao takvom, ove stvari ne rješavaju, niti se građani ubjeđuju i mijenjaju svoje mišljenje. Mislim da će jedan period života u blizini NATO saveza, života unutar NATO saveza i buduće učešće u misijama definitivno pomoći. Ako to sve pokaže da nema potrebe za toliko straha kod građana od NATO integracija, a nadam se da će se to pokazati u narednih nekoliko godina, onda vjerujem da će se i to raspoloženje u realnom životu promijeniti, a ne od indoktrinacije koja dolazi od partija ili marketinških agencija.
