Dva lica Haškog tribunala

U Sarajevu je završena dvodnevna konferencija posvećena dvadesetoj godišnjici osnivanja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. S obzirom da se od ove institucije očekivalo da osudi sve ratne zločince i doprinese pravdi i pomirenju, ne iznenađuje kako su oba dana samo su rijetki hvalili njegov dosadašnji angažman u tome. Najnezadovoljni su, s pravom, oni koji okupljaju žrtve proteklog rata, za koje je Haški tribunal, kako su naveli, u posljednje vrijeme radio pod pritiskom interesa velikih i moćnih.

Dvadeset godina od postojanja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i dalje se vodi rasprava o tome da li je pomogao u rasvjetljavanju brojnih ratnih zločina, doprinio pravdi i pomirenju i osudio najodgovornije za krvoproliće devedesetih godina prošlog vijeka.

Za Teodora Merona, njegovog predsjednika, dileme nema. Tribunal je, kako kaže, bio i ostao posvećen tome da svi koji su počinili ratni zločin budu kažnjeni, ne osporavajući činjenicu da su neke od presuda bile kontroverzne.

“Tribunal se na početku suočio s mnogim izazovima, a neki od njih postoje čak i danas. Neke od naših presuda su i tada, kao i sada, bile kontroverzne. Neki tvrde da odluke Tribunala nisu uspjele da zadovolje pravdu žrtvama, dok se drugi pitaju u vezi sa njegovim uticajem na pomirenje u regiji ili na nacionalnom nivou, i njegovom doprinosu istoriji. Međutim, svi se trebaju prisjetiti činjenice da je mandat Tribunala prilično ograničen”, kazao je Meron.

Ono što se ne može osporiti je velika podrška Haškom tribunalu koja je svih ovih godina dolazila iz Bosne i Hercegovine. Posebno se to odnosi na predstavnike vlasti iz Federacije BiH, ali i brojna udruženja koja okupljaju žrtve stradale na teritoriji današnje Republike Srpske.

To je posebno potcrtao Bakir Izetbegović, član bh. Predsjedništva, prema kojem postoje dva haška tribunala - jedan ustanovljen Rezolucijom UN-a koji je cijelom svijetu slao ohrabrujuću poruku da zločin mora biti kažnjen i koji je donio neke istorijski važne presude za BiH, i drugi, u kojem se udaljio od prvobitnih ideala i nada:

“Taj drugi tribunal je počeo da oslobađa gospodare rata - nalogodavce, planere. Kad uzmete te brojke, kad ih uporedite, broj ljudi koji su ubijeni, koji su prošli kroz konclogore, koji su unesrećeni, radi se o milionima ljudi, i par desetina godina zatvora koje će ti nalogodavci provesti u komfornim zatvorima diljem Evrope.“

"Čin odgovornih građana"

A da Tribunal nije odgovorio zadacima koji su pred njega postavljeni pokazuju i izjave predstavnika udruženja žrtava iz regije. Gotovo da niti jedno nije dalo pozitivnu ocjenu o njegovom dvadesetogodišnjem radu. Za one koji su iskusili genocid na svojoj koži, Srebreničane, brojni su propusti.

Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Srebreničke majke” i Kada Hotić, iz Udruženja “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa” kažu:

„Samo bih zapitala gospodina predsjednika - kada se vrati u Haški tribunal, da li će učiniti nešto da se otvore oni dokumenti za koje je glavna tužiteljica Haškog tribunala Karla del Ponte sklopila sporazum sa Srbijom tj. sa Goranom Svilanovićem - jer u tim dokumentima ima sva istina o genocidu koji je počinjen u zaštićenoj enklavi Srebrenica, koja je zaštićena od UN-a, na sramotu, i koju su pustili na kklanje, ubijanje i masovno silovanje.“

„Ništa više protiv osoba nemam, ali imam protiv pravila tog suda. Krivo je sud osnovan, a osnovan je tako da nam donese još veće zlo. Na ovim prostorima nema mira dok je ovakvih sudova i ovakve politike - inostrane politike.“

Gordana Đikanović, predstavnica Udruženja porodica kidnapovanih i ubijenih na Kosovu navodi:

„Činjenica je da za oko 3.500 ubijenih i nestalih Srba i nealbanaca na Kosovu i Metohiji niko nije pravedno kažnjen.“

Nezadovoljstvo radom Tribunala, neka udruženja su, osim riječima, demonstrirali i na način da su tokom govora Teodora Merona okrenuli mu leđa, a jedna grupa mladih ljudi je podigla bijeli transparent sa natpisom „ Rip justice“ i izašla iz sale.

„Naš čin je bio čin koji je trebao da se dogodi – jer to je čin da odgovorni građani BiH ne slažu se sa gospodinom Meronom“, kazao je Edvin Kanka Ćudić, koordinator Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije.

I pored brojnih zamjerki koje mu se upućuju, treba reći kako je Haški tribunal osudio 251 osobu za ratni zločin na prostoru bivše Jugoslavije, među kojima su i oni koji su na početku devedesetih godina prošlog vijeka činili politički i vojni vrh. U toku su suđenja, za neke, najodgovornijim za ratni zločin i genocid u Srebrenici - Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Svoj rad Haški tribunal okončava 2014. godine.