Venecijanska komisija, koja se kao tijelo Savjeta Evrope bavi uspostavljanjem evropskih pravnih standarda, konstatovala je u izvještaju kako nacrt crnogorskog zakona o borbi protiv diskriminacije, iako precizniji i jasniji, nije uvaži neke bitne primjedbe komisije. Između ostalih, to je preporuka da se uspostavi specijalizovano tijelo za antidiskriminaciju ili da se Ombudsmanu da puna moć za primjenu zakona.
Ukazuje se i kako zakon mora izričito da obezbijedi da organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava mogu da djeluju u svim slučajevima diskriminacije. Takođe, 'venecijanci' primjećuju kako novi nacrt nije predvidio sankcije koje odvraćaju od kršenja zakona.
U nevladinim organizacijama nijesu optimisti da će u konačnom tekstu zakona ti nedostaci biti otklonjeni. Boris Raonić iz Akcije mladih za ljudska prava:
"Očigledno je da do nekih značajnijih promjena neće doći. Ono što je nama i od početka bilo jasno je upravo to, jer na ovaj zakon čekamo već pet godina, da ovaj zakon nije rezultat unutrašnje potrebe crnogorskog društva koja je prepoznata u Ministarstvu i u samom zakonskom tekstu, već je to jednostavno obaveza koja je aktuelizovana kada je Crna Gora imala Mapu puta za bijelu Šengen listu i tada je obećala da će se ovaj zakon usvojiti, stvorio se pritisak i zbog toga je došlo do skarednog rješenja."
Aleksandar ZekovićI istraživač kršenja ljudskih prava Aleksandar Zeković ne očekuje da će Crna Gora usvojiti djelotvoran i efikasan zakon u borbi protiv diskriminacije svih društvenih grupa i pojedinaca po bilo kojem osnovu:
"Ono što sa druge strane i profesionalno vrijeđa je odnos pojednih struktura crnogorske Vlade koje se sa jednim zaista nepoštovanjem odnose prema određenim socijalnim i društvenim grupama, veoma ih negativno, pa čak i diskriminatorno tretiraju u samom nacrtu predloga zakonskog rješenja, a sa druge strane ne uvažavaju ono što već gotovo mjesecima im daju primjedbe strukture crnogorskog civilnog društva i sa druge strane da su skloni da prihvataju poniženja da se gotovo iz Crne Gore Evropi predlaže zakonsko rješenje koje je na najnižem kvalitetu u odnosu na bilo koju zemlju iz regiona."
Nema političke volje
Sa druge strane, pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava Sabahudin Delić, naglašava kako je to ministarstvo u tekst zakona već unijelo veći broj primjedbi Venecijanske komisije. Na pitanje da li će u finalnoj verziti biti uvažene i ostale Delić odgovara potvrdno:
"Ovo je još uvijek forma nacrta zakona. Očekujem njegovo brzo razmatarnje i usvajanje na Vladi i time se taj proces ne završava. Kada Vlada usvoji predlog zakona on ide u skupštinsku proceduru. Napominjem da smo mi već sa dva odbora razgovarali oko ovog zakona, da ćemo još razgovarati, da će i poslanici vjerovatno imati svoje viđenje tako da se može djelovati na poboljšanje teksta zakona."
Međutim, Boris Raonić i Aleksandar Zeković smatraju kako u Ministarstvu nema ni političke volje, ni dovoljno senzibiliteta u usvajanju tih zakona koji je jedan od ključnih u procesu usklađivanja domaćeg sa evropskim zakonodavstvom:
"Jedini mogući zaključak u čitavom kontekstu jeste da se osjeća nedostatak kapaciteta u pojedinim resorima Vlade, da se uopšte bave tematikom ljudskih prava, a sa druge strane jedna veoma jasna poruka da očigledno se želi po svaku cijenu zadovoljiti čisto jedna forma, a sa druge strane kakav je taj zakon, koliko je kvalitetan i koliko će istinski doprinijeti borbi i sprječavanju diskriminacije u praksi, na terenu, u svakodnevnom životu, to očigledno onima koji su pisali zakon nije ni bilo važno."
Sabahudin Delić, pak, poriče kako u nadležnom ministarstvu nema političke volje za usvajanje zakona o zabrani diskriminacije:
"Pitanje je sada da li jednim zakonom ne poremetite stubove na kojima počiva naš pravni sistem. Znači neka insistiranja koja su bila i od strane nevladinog sektora jesu neprihvatljiva sa aspekta ukupnog pravnog sistema u Crnoj Gori."
Zakon o zabrani diskriminacije trebalo bi da zaštiti sve grupe i pojedince koji su diskriminisani bilo po osnovu rase, pola, nacionalne i vjerske pripadnosti, društvenog statusa, seksualne orijentacije. Ovo posljednje dugo je bilo predmet žestoke polemike između nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima i ministra za ljudska i manjinska Ferhata Dinoše koji je javno izjavio kako ne bi bio srećan da je homoseksualac.
Pročitajte i ovo
Malo je onih koji nisu diskriminisani
Dinošina verzija rajskog vrta
Ministar za ljudska prava protiv manjina
Ukazuje se i kako zakon mora izričito da obezbijedi da organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava mogu da djeluju u svim slučajevima diskriminacije. Takođe, 'venecijanci' primjećuju kako novi nacrt nije predvidio sankcije koje odvraćaju od kršenja zakona.
U nevladinim organizacijama nijesu optimisti da će u konačnom tekstu zakona ti nedostaci biti otklonjeni. Boris Raonić iz Akcije mladih za ljudska prava:
"Očigledno je da do nekih značajnijih promjena neće doći. Ono što je nama i od početka bilo jasno je upravo to, jer na ovaj zakon čekamo već pet godina, da ovaj zakon nije rezultat unutrašnje potrebe crnogorskog društva koja je prepoznata u Ministarstvu i u samom zakonskom tekstu, već je to jednostavno obaveza koja je aktuelizovana kada je Crna Gora imala Mapu puta za bijelu Šengen listu i tada je obećala da će se ovaj zakon usvojiti, stvorio se pritisak i zbog toga je došlo do skarednog rješenja."
"Ono što sa druge strane i profesionalno vrijeđa je odnos pojednih struktura crnogorske Vlade koje se sa jednim zaista nepoštovanjem odnose prema određenim socijalnim i društvenim grupama, veoma ih negativno, pa čak i diskriminatorno tretiraju u samom nacrtu predloga zakonskog rješenja, a sa druge strane ne uvažavaju ono što već gotovo mjesecima im daju primjedbe strukture crnogorskog civilnog društva i sa druge strane da su skloni da prihvataju poniženja da se gotovo iz Crne Gore Evropi predlaže zakonsko rješenje koje je na najnižem kvalitetu u odnosu na bilo koju zemlju iz regiona."
Nema političke volje
Sa druge strane, pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava Sabahudin Delić, naglašava kako je to ministarstvo u tekst zakona već unijelo veći broj primjedbi Venecijanske komisije. Na pitanje da li će u finalnoj verziti biti uvažene i ostale Delić odgovara potvrdno:
"Ovo je još uvijek forma nacrta zakona. Očekujem njegovo brzo razmatarnje i usvajanje na Vladi i time se taj proces ne završava. Kada Vlada usvoji predlog zakona on ide u skupštinsku proceduru. Napominjem da smo mi već sa dva odbora razgovarali oko ovog zakona, da ćemo još razgovarati, da će i poslanici vjerovatno imati svoje viđenje tako da se može djelovati na poboljšanje teksta zakona."
Neka insistiranja koja su bila i od strane nevladinog sektora jesu neprihvatljiva sa aspekta ukupnog pravnog sistema u Crnoj Gori.
Međutim, Boris Raonić i Aleksandar Zeković smatraju kako u Ministarstvu nema ni političke volje, ni dovoljno senzibiliteta u usvajanju tih zakona koji je jedan od ključnih u procesu usklađivanja domaćeg sa evropskim zakonodavstvom:
"Jedini mogući zaključak u čitavom kontekstu jeste da se osjeća nedostatak kapaciteta u pojedinim resorima Vlade, da se uopšte bave tematikom ljudskih prava, a sa druge strane jedna veoma jasna poruka da očigledno se želi po svaku cijenu zadovoljiti čisto jedna forma, a sa druge strane kakav je taj zakon, koliko je kvalitetan i koliko će istinski doprinijeti borbi i sprječavanju diskriminacije u praksi, na terenu, u svakodnevnom životu, to očigledno onima koji su pisali zakon nije ni bilo važno."
Sabahudin Delić, pak, poriče kako u nadležnom ministarstvu nema političke volje za usvajanje zakona o zabrani diskriminacije:
"Pitanje je sada da li jednim zakonom ne poremetite stubove na kojima počiva naš pravni sistem. Znači neka insistiranja koja su bila i od strane nevladinog sektora jesu neprihvatljiva sa aspekta ukupnog pravnog sistema u Crnoj Gori."
Zakon o zabrani diskriminacije trebalo bi da zaštiti sve grupe i pojedince koji su diskriminisani bilo po osnovu rase, pola, nacionalne i vjerske pripadnosti, društvenog statusa, seksualne orijentacije. Ovo posljednje dugo je bilo predmet žestoke polemike između nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima i ministra za ljudska i manjinska Ferhata Dinoše koji je javno izjavio kako ne bi bio srećan da je homoseksualac.
Pročitajte i ovo
Malo je onih koji nisu diskriminisani
Dinošina verzija rajskog vrta
Ministar za ljudska prava protiv manjina
