Većina Crnogoraca bili su u 2009. godine izloženi diskriminaciji ukoliko nijesu bogati ili zbog nečeg drugog imali povlašćen status u odnosu na druge građane, to je ocjena predstavnika nevladinih organizacija koje smo pitali ko su bili najdiskriminisaniji građani Crne Gore u ovoj godini. Lista najugroženijih je podugačka, kaže Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava:
"Prema poslednjem istraživanju o homofobiji koji pokazuje visok stepen neprihvatanja seksualnih manjina u Crnoj Gori ta grupa posebno zaslužuje uvođenje mera zaštite od strane države, ali i mnoge druge kao što su to, na žalost, još uvek lica s posebnim potrebama, osobe sa invaliditetom, Romi i druge nacionalno etničke manjine, pa čak i žene, koji jesu brojčano u većini, ali po uticaju u manjini i zbog toga se mnogo očekuje od Novog zakona o zaštiti od diskriminacije."
Za Olgu Nikčević iz Udruženja za zaštitu potrošača nije bilo dileme, najugroženiji su radnici:
"Sada više nemaju prava na rad i u tome je veliki problem. Prosto, ljudi ne rade i to je jedna velika grupacija koja je ugrožena. Ovi ljudi koji ne mogu, nemaju, ostali su bez posla. Zamislite koliko ljudi ide i šeta. Evo, sada su baš prošli i šetaju. Oni su još više ugrožena kategorija nego što su penzioneri ili ovi koji imaju neka socijalna primanja."
U Crnoj Gori će vam pojedinci reći kako je ta priča o ugroženim socijalnim pravima čista demagogija koja nema mnogo veze sa slikom Crne Gore koja sve više grabi ka razvijenoj Evropi u kojoj na tu malu zemlju gledaju kao na svijetlu tačku.
NIJESU UGROŽENI SAMO BOGATI
U samoj Crnoj Gori većina će reći da je na ovaj ili onaj način diskriminisana. A ko nije ugrožen u Crnoj Gori pitali smo Olgu Nikčević:
"Samo oni koji zaista imaju velika primanja. Oni što primaju po deset, petnaest hiljada. To već znam preko sredstava informisanja da ima takvih, ti nijesu diskriminisani, ovi koji su bogati, a to je sigurno jedan mali procenat."
Priča o socijalnoj nepravdi i diskriminaciji nekako se godinama odnosila na izbjeglice i naročito Rome. Iako je država učinila pozitivne pomake u obrazovanju Roma neke stvari do danas su ostale iste, odnosno loše po tu populaciju. Istraživač kršenja ljudskih prava Aleksandar Zeković:
"Gotovo nema bilo kakvog napretka kada je riječ o zapošljavanju ove najugroženije socijalne grupe. Nema nekog evidentnog progresa i napretka pri zapošljavanju tih lica izvan sektora čistoće, izvan komunalnih djelatnosti koje po nekoj inerciji, a što je upravo posljednica diskriminacije, rezervisano isključivo za lica koja su romske ili egipćanske nacionalnost."
Najugroženiji stanovnici Crne Gore su seksualne manjine, smatraju u nevladinoj organizaciji Juventas. Danijel Kalezić objašnjava i zašto:
"Pripadnici LGBT populacije danas u Crnoj Gori danas ne mogu da žive onako kako bi trebalo da žive. Ne mogu da žive svoj život onako kako mogu ljudi u zapadnim zemljama gdje postoji adekvatna zakonska regulativa već su prisiljeni zbog svoje bezbijednosti, svoje egzistencije da žive onako kako većina u ovom društvu smatra da bi trebalo. Znači, da se kriju."
Sa zvaničnih adresa na međunarodni dan ljudskih prava izdata su samo saopštenja za javnost. Novopostavljeni ombudsman Šućko Baković i ministar za zaštitu ljudskih prava Ferhat Dinoša saopštili su da je nivo zaštite tih prava na zadovoljavajućem nivou.
Hit ili možda ironija godine o ljudskim pravima u 2009. mogla bi ipak da bude izjava ministra Ferhata Dinoše čiji je posao da štiti ljudska i manjinska prava, kako nije srećan ako u Crnoj Gori postoji ijedna homoseksualna osoba. Ta izjava uzburkala je strasti, pa su nevladine organizacije oštro kritikovale Dinošu nazivajući njegovu izjavu homofobnom i zahtijevajući od ministra da podnese ostavku. Dinoša ne da to nije učinio već je u nekoliko javnih istupa uporno ponavljao svoj stav protiv homoseksualaca.
"Prema poslednjem istraživanju o homofobiji koji pokazuje visok stepen neprihvatanja seksualnih manjina u Crnoj Gori ta grupa posebno zaslužuje uvođenje mera zaštite od strane države, ali i mnoge druge kao što su to, na žalost, još uvek lica s posebnim potrebama, osobe sa invaliditetom, Romi i druge nacionalno etničke manjine, pa čak i žene, koji jesu brojčano u većini, ali po uticaju u manjini i zbog toga se mnogo očekuje od Novog zakona o zaštiti od diskriminacije."
Za Olgu Nikčević iz Udruženja za zaštitu potrošača nije bilo dileme, najugroženiji su radnici:
"Sada više nemaju prava na rad i u tome je veliki problem. Prosto, ljudi ne rade i to je jedna velika grupacija koja je ugrožena. Ovi ljudi koji ne mogu, nemaju, ostali su bez posla. Zamislite koliko ljudi ide i šeta. Evo, sada su baš prošli i šetaju. Oni su još više ugrožena kategorija nego što su penzioneri ili ovi koji imaju neka socijalna primanja."
U Crnoj Gori će vam pojedinci reći kako je ta priča o ugroženim socijalnim pravima čista demagogija koja nema mnogo veze sa slikom Crne Gore koja sve više grabi ka razvijenoj Evropi u kojoj na tu malu zemlju gledaju kao na svijetlu tačku.
NIJESU UGROŽENI SAMO BOGATI
U samoj Crnoj Gori većina će reći da je na ovaj ili onaj način diskriminisana. A ko nije ugrožen u Crnoj Gori pitali smo Olgu Nikčević:
"Samo oni koji zaista imaju velika primanja. Oni što primaju po deset, petnaest hiljada. To već znam preko sredstava informisanja da ima takvih, ti nijesu diskriminisani, ovi koji su bogati, a to je sigurno jedan mali procenat."
Priča o socijalnoj nepravdi i diskriminaciji nekako se godinama odnosila na izbjeglice i naročito Rome. Iako je država učinila pozitivne pomake u obrazovanju Roma neke stvari do danas su ostale iste, odnosno loše po tu populaciju. Istraživač kršenja ljudskih prava Aleksandar Zeković:
"Gotovo nema bilo kakvog napretka kada je riječ o zapošljavanju ove najugroženije socijalne grupe. Nema nekog evidentnog progresa i napretka pri zapošljavanju tih lica izvan sektora čistoće, izvan komunalnih djelatnosti koje po nekoj inerciji, a što je upravo posljednica diskriminacije, rezervisano isključivo za lica koja su romske ili egipćanske nacionalnost."
Najugroženiji stanovnici Crne Gore su seksualne manjine, smatraju u nevladinoj organizaciji Juventas. Danijel Kalezić objašnjava i zašto:
"Pripadnici LGBT populacije danas u Crnoj Gori danas ne mogu da žive onako kako bi trebalo da žive. Ne mogu da žive svoj život onako kako mogu ljudi u zapadnim zemljama gdje postoji adekvatna zakonska regulativa već su prisiljeni zbog svoje bezbijednosti, svoje egzistencije da žive onako kako većina u ovom društvu smatra da bi trebalo. Znači, da se kriju."
Sa zvaničnih adresa na međunarodni dan ljudskih prava izdata su samo saopštenja za javnost. Novopostavljeni ombudsman Šućko Baković i ministar za zaštitu ljudskih prava Ferhat Dinoša saopštili su da je nivo zaštite tih prava na zadovoljavajućem nivou.
Hit ili možda ironija godine o ljudskim pravima u 2009. mogla bi ipak da bude izjava ministra Ferhata Dinoše čiji je posao da štiti ljudska i manjinska prava, kako nije srećan ako u Crnoj Gori postoji ijedna homoseksualna osoba. Ta izjava uzburkala je strasti, pa su nevladine organizacije oštro kritikovale Dinošu nazivajući njegovu izjavu homofobnom i zahtijevajući od ministra da podnese ostavku. Dinoša ne da to nije učinio već je u nekoliko javnih istupa uporno ponavljao svoj stav protiv homoseksualaca.
