Nakon 124 godine zatvara se Zemaljski muzej u Sarajevu

Upravo u vrijeme kad je postignut veliki pomak u političkom dogovoru u vezi sa pravnim statusom sedam kulturnih institucija koje je osnovala nekadašnja Republika Bosna i Hercegovina, a koje su kasnije ostale bez osnivača i finasijera, došao je radikalni potez menadžmenta Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Najavljeno je, naime, kako će od 4. oktobra zaposlenici koji više od godinu dana ne primaju platu, ostati kod kuća, te kako će nadležnom policijskom organu biti prepušteno čuvanje neprocjenjivog blaga.

Od 4. oktobra sarajevski policajci preuzimaju Zemaljski muzej. Plavci će zamijeniti 65 doktora i magistara nauka, viših i nešto malo nižih kustosa, savjetnika, konzervatora, preparatora, čuvara i arhivara, i kakvih sve ne djelatnika u zgradi gdje se čuva bajka o kulturnom i civilizacijskom kontinuitetu ovoga prostora. Direktor muzeja Adnan Busuladžić dao je zaposlenicima - voljno. Do daljnjeg.

Razloga preko glave, ali se javnost ipak pita paše li uvijek ljuta trava na ljutu ranu. Po svemu, nevoljnicima dogorjelo do nokata jer se posljednja grant-infuzija, na kakvima se inače odrzavaju 17 godina, ukazala u mizernom dotoku. Čak, sedamdeset odsto kraćem nego li je bila ona prethodna. Opet - siromaška. K tomu, ne smije se trošiti na prostu reprodukciju, nego isključivo za projekte, koje bi neko vjerovatno trebalo i da osmisli i da sprovede.

„Preko 60 uposlenih 13 mjeseci bez plaća, bez mogućnosti ovjeravanja knjižica, odlaska ljudi u mirovinu ljudi koji su došli do te faze“, navodi direktor muzeja Adnan Busuladžić.

Pitaćete se zašto onda ona upadica o svrsishodnosti ljute trave. Neko drugi će, pak, postaviti pitanje zašto baš sad. Jer, poslije barem decenije i po zatezanja, konačno je pokrenuto pitanje rješenja pravnog statusa sedam velikih kulturnih institucija koje je osnovala onomadna Republika Bosna i Hercegovina. Među njima su, uz ovaj Muzej, i onaj Istorijski, pa Muzej književnosti, Nacionalna biblioteka, i ona za slijepe, Kinoteka, Umjetnička galerija. Led je krenuo, prvi nam je rekao ministar kulture Kantona Sarajevo Dubravko Lovrenović.

„Ja moram da kažem da se u Ministarstvu civilnih poslova radi jedna strategija i da u tom smislu zaista očekujem da bi ona mogla dati svoje finalne rezultate“, kaže Lovrenović.

Paradoks

S optimističnim vijestima, na naše se poziv odazvala zamjenica ministra civilnih poslova BiH Denise Sarajlić Maglić, koja kaže kako je došlo do značajnog pomaka koji obećava skoro rješenje.

„Generalno mislim da postoji politička volja da se to riješi na način da ipak odustanemo od tih maksimalističkih zahtjeva, da budemo malo pragmatični i da stvorimo uslove, kako pravne tako i finansijske, da se dođe što prije do rješenja“, rekla je ona.

Adnan Busuladžić, posve je sigurno ne bez razloga, opasno sumnja u tok dogovora.

Gledano izdaleka, spor se i ne čini posve komplikovan. Ali, bogme, jeste. U sedam pominjanih kuća, jednako kao i u federalnom dijelu države, računa se kako im je mjesto na vrhu. U Republici Srpskoj, pak, kao i obično, posve oprečna razmišljanja. A svi se drže vlastitog plota.

„Ustav dejtonski ima dva potpuno kontradiktorna stava. Jedan je da sve institucije i zakoni ostaju na snazi dok se ne odluči drugačije, a drugi je da je kultura u ustavnoj nadležnosti entiteta“, podsjeća Adnan Busuladžić.

Direktor Umjetničke galerije Strajo Krsmanović odavno zastupa stanovište kako ovdje politika igra svoju igru i kako su ljudi, ni krivi ni dužni, uvučeni u priču koja im ne pripada.

„Ovdje se nametnula jedna politika da institucije kulture zapravo treba da objedine državu - i one plaćaju tu cijenu. Tu ima jedan paradoks na koji niko neće da podsjeti. Federalna Vlada, njeno Ministarstvo finansija je sa zadovoljstvom prihvatilo Lutriju BiH, a Ministarstvo kulture neće da prihvati Umjetničku galeriju BiH.“

Inače, donedavna sedam spornih institucija činilo je jedan čvrsti monolit. Svi za jednoga - jedan za sve, poručivali su hoteći ishoditi jednaka prava za sve, mada su dolazile naznake da je ono što se ovdje zove država spremno prigrliti neke od njih.

„Finansijski problem sa kojim se suočavaju sve institucije trenutno je nastao upravo zbog toga što se insistiralo na tome da svih sedam institucija ostanu na državnom nivou“, ističe zamjenica ministra Sarajlić Maglić.

„Mislim da su ljudi konačno shvatili da nije najvažnije pitanje da li će neka institucija biti nominalno od državnog ili nekog nižeg značaja, nego je ipak za jednu, bilo koju instituciju najvažnije da ostvaruje redovite prihode“, kaže ministar Dubravko Lovrenović.

Bog bi ga znao hoće li najavljena tužba protiv, zasad, NN subjekta, a od strane Zemaljskog muzeja, ubrzati ili usporiti započeti proces. I samo traganje za tuženim može sve ubrzati, ali može izazvati zlovolju, što je ovdašnjem folkloru tako svojstveno. A, možebiti, i do tog nesretnog, četvrtog dana narednog mjeseca, prije nego li nam policijski načelnik postane kustos, stvar se još može promijeniti.