Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine već se 125 godina bavi istraživanjem, prikupljanjem i prezentacijom bosanskohercegovačke kulture i tradicije. Njegova tri odjeljenja za arheologiju, etnologiju i prirodne nauke, čuvaju zbirku koja broji oko četiri miliona eksponata, među njima i najvrjedniji - Sarajevsku hagadu. Uprkos jedinstvenom značaju za Bosnu i Hercegovinu, pa i regiju, muzej je 17 godina bez definisanog pravnog, a time i finansijskog statusa. Mnoga politička obećanja su data, a konačnog rješenja ni na vidiku.
Po ko zna koji put Zemaljskom muzeju BiH prijeti zatvaranje. Institucija koja je do početka 90-tih uživala status državne, godinama jedva preživljava. Ako država još nije ozbiljno pokušala riješiti njegov pravni status, radnici Muzeja se pitaju – za koga onda čuvaju neprocijenjivo prirodno naslijeđe i kulturno stvaralaštvo svih naroda Bosne i Hercegovine?
Ukoliko se ne desi neki neočekivani potez u korist Muzeja, navodi zamjenica direktora Marica Filipović, institucija će potpuno obustaviti rad.
„To ne možemo nazvati štrajkom, zato što niko još nije preuzeo osnivačka prava iz prethodnog sistema. Ne znamo prema kome štrajkamo. Zato ćemo obustaviti rad jer mi 12 mjeseci radimo bez plata“, kaže Marica Filipović.
Do prije godinu i po dana, Zemaljski muzej BiH je za osnovnu djelatnost dobijao novac iz granta državnog Ministarstva civilnih poslova.
Međutim, nakon proteklih Opštih izbora, kada je neposredno nastupila kriza u formiranju vlasti, grant Ministarstva nije bio ni raspisan. Ove godine nadležno ministarstvo je raspisalo grant, ali drugačije prirode – ne za osnovnu djelatnost, već za projekte:
„Mi ne možemo sa projekta isplaćivati plaće, uplaćivati penziono, zdravstveno i tako dalje. U 2011. nismo dobili nikakvu pomoć, u 2012., to više nije grant kakav je bio nekada, to je grant za projekte. Jedina pomoć koju smo dobili je redovna pomoć koju dobijemo od Kantona Sarajevo i Federalno ministarstvo kulture nam je dalo 50.000 maraka. To su izuzetno mala sredstva.“
Danas se u svijetu muzeji masovno grade, a time gradovi nastoje dobiti svoj kulturni kredibilitet. Historičarka umjetnosti Asja Mandić navodi neke primjere:
„Možemo razmisliti zašto se u Abu Dabiju ulažu milijarde dolara u izgradnju megalomanskih muzejskih kompleksa, za koje čak ne postoje niti zbirke. U nekim kulturnim sredinama investira se u tradiciju, a kod nas se kulturno-istorijsko nasljeđe sistematski uništava. Mislim da je neoprostivo što bosanskohercegovačke političke strukture imaju takav odnos. Isto tako je žalosno što ni društvo nije u stanju da prepozna značaj muzeja za zajednicu.“
U zadnjih 200 godina, ističe Mandić, muzej je postao univerzalni simbol – sinonim za civiliziranost. Nijedna država, niti bilo kakva vladajuća struktura, ne može i ne smije to ignorisati:
„Najlakše je reći da oni ne rade ništa. Oni ne mogu da rade išta. Ne mogu se javiti na evropske fondove, upravo zbog toga što imaju neriješen status.“
Eksponati u opasnosti
Politologinja Sabina Ćudić kaže da je propast Zemaljskog muzeja BiH, kao i ostalih šest institucija kulture od državnog značaja, jedna u nizu kolateralnih šteta vlasti Bosne i Hercegovine na svim njenim nivoima:
Zemaljski muzej
„Tu je odgovornost Parlamenta, koji nije riješio status tih institucija, Ministarstva civilnih poslova, ali i svih nivoa vlasti koje su, na neki način, mogle doprinijeti rješavanju tog problema. Možemo ih promatrati iz šireg konteksta u kojem se nalazi BiH, a to je opšta nebriga za kulturu i opšta nebriga za razvoj BiH. Znam da zvuči kao generalizacija, ali je na žalost tako“, naglašava Sabina Ćudić.
Istaknuti bosanskohercegovački režiser Dino Mustafić smatra da je nerješavanje pravnog pitanja Zemaljskog muzeja BiH političko pitanje. On podsjeća da je prije samo nekoliko dana navršena godina od zatvaranja Umjetničke galerije BiH:
„Vidjeli smo da u tom smislu ni jedna institucija vlasti, ili u kulturnom sistemu, nije reagovala na zatvaranje jedne od najznačajnijih kulturnih institucija. Mislim da je važno izvršiti strukturalne reforme, ali to nije opravdanje za nečinjenje i za dalje mrcvarenje institucija od državnog značaja.“
U januaru ove godine formirana je platforma „Culture Shut Down“ koju čini grupa intelektualaca iz cijeloga svijeta. Zadatak ove grupe, koja se konstantno širi, je zagovaranje rješavanja pitanja sedam institucija kulture od državnog značaja, a među njima i Zemaljskog muzeja BiH.
„Pozivamo sve građane BiH i regiona da se uključe u diskusiju Cultur Shut Down, a nakon toga i u konferencije koje ćemo organizovati, sa ciljem nalaženja rješenja i eventualnog pisanja nove kulturne politike na nivou BiH“, kaže portparolka platforme, Selma Gičević.
Muzej trenutno zapošljava 63 stručne osobe, a trebalo bi ih biti duplo. Ova institucija se pridržava svih bezbijednosnih mjera, kako bi sačuvala neprocjenjive zbirke. Zbog manjka novca, pojedini eksponati bi mogli biti trajno ugroženi, pa tako i Sarajevska hagada - srednjovjekovni kodeks, porijeklom iz Španije, čiju je vrijednost New York Times procijenio na čak 700 miliona dolara.
„Sve je u opasnosti. Zaštitna sredstva, koja smo stavili u depoe, imaju rok trajanja. Za par mjeseci se ponovo moraju tretirati. Mi već treći mjesec ne plaćamo režijske troškove jer nemamo čime. Danas-sutra, kada Elektroprivreda isključi električnu energiju, onda su isključeni i svi zaštitni sistemi“, navodi zamjenica direktora Muzeja, Marica Filipović.
Osnovan tokom vladavine Austro-ugarske monarhije, Zemaljski muzej BiH treba da ostaje najznačajnija kulturno-naučnu instituciju u Bosni i Hercegovini. Bilo kakva polemika na ovu temu je krajnje nepotrebna, zaključuje bosanskohercegovački režiser Dino Mustafić:
„Tužno je da su u BiH pojedini kvazinaučni projekti dobijali značajne subvencije od raznih državnih nivoa, dok su naše trajne vrijednosti, kao što je Zemaljski muzej BiH, bili ignorisani.“
