Institucije kulture BiH: Kraj stogodišnje tradicije?

Samo u proteklih sedam dana, dvije kulturne institucije od državnog značaja u BiH su prestale sa radom, jer nemaju novca da plate troškove režija.

Zbog nebrige svih nivoa vlasti prema kulturi, u septembru prošle godine, zatvorena je Umjetnička galerija BiH, krajem decembra, nakon 125 godina rada, Zemaljski muzej BiH, početkom januara Historijski muzej, a od petka rad Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH biće sveden na minimum.

Ova, kao i ostale institucije kulture, duguje svima, zbog čega će joj biti isključeno grijanje. Biblioteka broji oko pola miliona knjiga, od čega je oko 300.000 onih koje su prebačene iz Sarajevske vijećnice, nakon njenog paljenja 1992.

Ni ta činjenica nije pomogla da neko od predstavnika vlasti reaguje kako bi šteta koja će nastati nestankom grijanja bila spriječena, kaže Bedita Islamović, referentica za međunarodnu saradnju Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH.

''Vjerovatno na planeti Zemlji ne postoji niti jedna država koja ne finansira institucije kulture, odnosno ne postoji država u kojoj institucije kulture zatvaraju vrata svojim korisnicima. Zamislite korisnika koji sprema ispite ili doktorat ili čita u rukavicama, kaputu, kapi'', kaže Bedita Islamović.

Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH jedna je od sedam kulturnih institucija od državnog značaja. No, to u Bosni i Hercegovini ne znači ništa, ili barem ne znači ništa njenim vlastodršcima. Ustav BiH kulturu je smjestio na entitetske, odnosno kantonalne nivoe, zbog čega država ne osjeća obavezu prema njima.

U proteklih nekoliko godina, Ministarstvo civilnih poslova BiH dodjeljivalo je tek grantove za njihovo sufinansiranje, ali kako je proteklu godinu država bila na privremenom finansiranju, tog novca za sedam kulturnih institucija nije bilo.

Iz Ministarstva poručuju da bi obavezu finansiranja trebali preuzeti niži nivoi vlasti.

''Da će ostale institucije na nižim nivoima u BiH, koje jesu nadležne za oblast kulture, ispuniti svoj dio obaveza i pomoći finansijski sedam institucija kulture kako bi njihov rad bio barem u nekoj mjeri omogućen i kako zaista ne bismo ostali bez tih vrijednih institucija kulture'', navodi Zorica Rulj, portparolka Ministarstva.

Ništa bez redizajna sistema

Entitetski i kantonalni nivoi za proteklih šesnaest godina nisu učinili ništa da pomognu institucijama kulture. Nada Salom, koja je četrdeset godina radila u redakciji kulture u sarajevskom Oslobođenju, kaže kako ne zna za primjer da su kulturne institucije ikada bile u težem položaju nego što je to slučaj danas. Nije joj poznat ni primjer da je neka bila zatvorena.

' 'U Mostaru je nedavno bilo zatvoreno pozorište pola godine i nikom ništa. Zatvaraju i Pozorište mladih. To su neke stvari koje u glavama ovih koji sada odlučuju nisu ne prve nego posljednje'', naglašava Nada Salom.

Rad kulturnih institucija u Bosni i Hercegovini pratila je i nekadašnja urednica Radija Sarajevo, a danas urednica časopisa “Sarajevske sveske” Vojka Đikić. Ona se nada da se radi o prolaznoj fazi odnosa države prema kulturi, jer u suprotnom:

''Kako ćete zamisliti jednu zemlju bez nacionalnog teatra, bez nacionalne biblioteke, pa ne postoji, ja sam živjela u Africi, ne postoji ni jedna zemlja koja to ne respektuje i ne uvažava i ne podržava i ne pomaže'', kaže Vojka Đikić.

Ne postoji period u posljednjih više od stotinu godina u Bosni i Hercegovini u kojem tadašnje vlasti nisu vodile računa o razvoju kulture i njenih institucija. To navodi i Ivan Čavlović, dekan Muzičke akademije u Sarajevu.

"U doba Austrougarske ovdje su izvođene u Sarajevu, u Društvenom domu čim je napravljen 1892, malo zatim i Oficirski dom, ovdje su davane opere, operete možda godinu ili dvije nakon što su bile praizvedbe u Beču, u Pešti, naročito operete; izvedena u Beču, slijedeće godine izvedena u Sarajevu, prije nego u Beogradu i prije možda nego u Zagrebu'', kaže Ivan Čavlović.

Pojava u kojoj se država odriče kulture i njenih institucija neobjašnjivo je i za sociologe. Prema riječima Dine Abazovića, profesora na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, dejtonska konstitucija Bosne i Hercegovine spriječava svaku vrstu identifikacije sa državom, a taj prefiks ima svih sedam kulturnih institucija od državnog značaja. Zbog toga i nisu u fokusu političara, kaže Abazović.

''Nažalost, čini mi se, u našim situacijama ova vrsta partitokratija i etničkog zagovaranja zapravo u tim institucijama ne vidi izvor svog glasačkog tijela, svoje mašinerije i u tom smislu da bi se moglo šta mijenjati bez ozbiljnijeg redizajna sistema", zaključuje Abazović.