Prema procjenama Ujedinjenih nacija, deset odsto ukupne svjetske populacije čine osobe sa nekim oblikom invaliditeta. Različito se međutim, u različitim državama, odnose prema invalidima.
Dok na primjer u glavnom gradu Češke, Pragu, vrhunskoj turističkoj destinaciji, domaćini su napravili mnogo kako bi se i ljudi sa posebnim potrebama dobro osjećali, da mogu sebi bez problema omogućiti bioskop, pozorište, lagodna putovanja vozom, autobusom i tramvajem, a o prednostima pri zapošljavanju da ne govorimo.
(Video: Invalidi u Pragu, 03. decembar 2009)
Na Balkanu je slika sasvim drugačija.
Iako je u mnogim državama broj invalida zbog ne tako davnih ratova porastao u zadnjih 20-tak godina, oni su uglavnom diskrimisani članovi društva.
Usvajanje zakona na putu ka EU, osnovni je preduslov promjene takovog stanja, međutim i tu postoji problem. Zakoni se na Balkanu lako usvajaju, ali mnogo teže primjenjuju.
(Video: U Ponichali, dijelu gruzijskog glavnog grada Tbilisija, slijepi ljudi se osjećaju ¨kod kuće¨. Oni žive u siromaštvu i izolaciji ali su istovremeno sretni što međusobno dijele teškoće svoje svakodnevnice, novembar 2009.)
Na sugestiju slušalaca RSE i posjetitelja našeg sajta, pokušali smo u Temi sedmice provjeriti jesu li se popravili uslovi za život lica sa invaliditetom, prije svega kada je u pitanju dostupnost zapošljavanja i socijalizovanja u društvu.
Crna Gora - usvojeni zakoni, problem sprovođenje
Crna Gora usvojila je gotovo sve neophodne zakone koji regulišu položaj i prava osoba sa invaliditetom.
Zakoni su usklađeni sa evropskom praksom, no problem je što pojedine institucije i dalje ignorišu zakone i otvoreno krše prava osoba sa invaliditetom.
Ili bolje rečeno, džaba su i zakon i podrška javnog mnijenja, pa i političke elite na vašoj strani, kada sa druge strane stoji moćni pojedinac. U ovom slučaju gradonačelnik glavnog grada Crne Gore, doktor Miomir Mugoša.
Detaljnije u tekstu Predraga Tomovića Pojedine institucije i dalje krše prava invalida.
Srbija - Invalidi se i dalje sučavaju sa diskriminacijom
Slično je i u susjednoj Srbiji, gdje je u protekle dvije godine donijeto nekoliko ključnih zakona koji su stvorili pravni okvir za unapređenje položaja osoba sa invaliditetom. U praksi međutim nema očekivanog napretka.
Kasni se sa primjenom novih odredbi. Zbog toga se ova populacija i dalje suočava sa brojnim nedaćama ekonomske i socijalne prirode, kao i sa problemima iz oblasti obrazovanja i zapošljavanja.
Osim sa rampama fizičke prirode, na svakom koraku, i dalje su, kada pokušaju da traže posao, izloženi diskriminaciji, pa čak i vrijeđanju.
Više možete pročitati u prilogu Branka Vučkovića Kriza i nepoštovanje propisa ugrožavaju prava invalida.
Bosna i Hercegovina - Ne postoji ni državni zakon
U Bosni i Hercegovini, državi žrtvi ratnih pohoda 90-tih, koja ima mnogo mladih invalida, ne postoji državni zakon o osobama sa invaliditetom. Za njih nema većih finansijskih olakšica, pristupa pomagalima, specijalnih škola i drugih oblika pomoći.
Istu sudbinu dijele i vojni invalidi, te civilne žrtve rata. Ima doduše mnogo nižih zakona i propisa koji regulišu ovu oblast, ali je problem, kao i svugdje, što se oni ne sprovode - samo su još jedno mrtvo slovo na papiru.
Pa ipak, i pored toga ima puno primjera da se voljom pobjeđuje sve, čak osvajaju i medalje.
Više detalja možete pronaći u tekstu Selme Boračić Osobe sa invaliditetom ostavljene na marginama društva.
Hrvatska - Razlika između ratnih i civilnih invalida
Kako je Hrvatska na vratima Evropske unije, zakonska regulative u toj zemlji nesporna je. No, trebalo bi i da praksa podržava evropske standarde, pa se postavlja pitanje da li je to tako.
Od preko 450.000 invalida u Hrvatskoj, njih oko pola su invalidi rada. Najosjetljiviji je problem velika razlika u pravima i primanjima između ratnih i mirnodopskih invalida.
U prilogu Enisa Zebića Još uvijek nema senzibiliteta prema invalidima možete pročitati više o ovoj temi.
Dok na primjer u glavnom gradu Češke, Pragu, vrhunskoj turističkoj destinaciji, domaćini su napravili mnogo kako bi se i ljudi sa posebnim potrebama dobro osjećali, da mogu sebi bez problema omogućiti bioskop, pozorište, lagodna putovanja vozom, autobusom i tramvajem, a o prednostima pri zapošljavanju da ne govorimo.
(Video: Invalidi u Pragu, 03. decembar 2009)
Na Balkanu je slika sasvim drugačija.
Iako je u mnogim državama broj invalida zbog ne tako davnih ratova porastao u zadnjih 20-tak godina, oni su uglavnom diskrimisani članovi društva.
Usvajanje zakona na putu ka EU, osnovni je preduslov promjene takovog stanja, međutim i tu postoji problem. Zakoni se na Balkanu lako usvajaju, ali mnogo teže primjenjuju.
(Video: U Ponichali, dijelu gruzijskog glavnog grada Tbilisija, slijepi ljudi se osjećaju ¨kod kuće¨. Oni žive u siromaštvu i izolaciji ali su istovremeno sretni što međusobno dijele teškoće svoje svakodnevnice, novembar 2009.)
Na sugestiju slušalaca RSE i posjetitelja našeg sajta, pokušali smo u Temi sedmice provjeriti jesu li se popravili uslovi za život lica sa invaliditetom, prije svega kada je u pitanju dostupnost zapošljavanja i socijalizovanja u društvu.
Crna Gora - usvojeni zakoni, problem sprovođenje
Crna Gora usvojila je gotovo sve neophodne zakone koji regulišu položaj i prava osoba sa invaliditetom.
Zakoni su usklađeni sa evropskom praksom, no problem je što pojedine institucije i dalje ignorišu zakone i otvoreno krše prava osoba sa invaliditetom.
Ili bolje rečeno, džaba su i zakon i podrška javnog mnijenja, pa i političke elite na vašoj strani, kada sa druge strane stoji moćni pojedinac. U ovom slučaju gradonačelnik glavnog grada Crne Gore, doktor Miomir Mugoša.
Detaljnije u tekstu Predraga Tomovića Pojedine institucije i dalje krše prava invalida.
Srbija - Invalidi se i dalje sučavaju sa diskriminacijom
Slično je i u susjednoj Srbiji, gdje je u protekle dvije godine donijeto nekoliko ključnih zakona koji su stvorili pravni okvir za unapređenje položaja osoba sa invaliditetom. U praksi međutim nema očekivanog napretka.
Kasni se sa primjenom novih odredbi. Zbog toga se ova populacija i dalje suočava sa brojnim nedaćama ekonomske i socijalne prirode, kao i sa problemima iz oblasti obrazovanja i zapošljavanja.
Osim sa rampama fizičke prirode, na svakom koraku, i dalje su, kada pokušaju da traže posao, izloženi diskriminaciji, pa čak i vrijeđanju.
Više možete pročitati u prilogu Branka Vučkovića Kriza i nepoštovanje propisa ugrožavaju prava invalida.
Bosna i Hercegovina - Ne postoji ni državni zakon
U Bosni i Hercegovini, državi žrtvi ratnih pohoda 90-tih, koja ima mnogo mladih invalida, ne postoji državni zakon o osobama sa invaliditetom. Za njih nema većih finansijskih olakšica, pristupa pomagalima, specijalnih škola i drugih oblika pomoći.
Istu sudbinu dijele i vojni invalidi, te civilne žrtve rata. Ima doduše mnogo nižih zakona i propisa koji regulišu ovu oblast, ali je problem, kao i svugdje, što se oni ne sprovode - samo su još jedno mrtvo slovo na papiru.
Pa ipak, i pored toga ima puno primjera da se voljom pobjeđuje sve, čak osvajaju i medalje.
Više detalja možete pronaći u tekstu Selme Boračić Osobe sa invaliditetom ostavljene na marginama društva.
Hrvatska - Razlika između ratnih i civilnih invalida
Kako je Hrvatska na vratima Evropske unije, zakonska regulative u toj zemlji nesporna je. No, trebalo bi i da praksa podržava evropske standarde, pa se postavlja pitanje da li je to tako.
Od preko 450.000 invalida u Hrvatskoj, njih oko pola su invalidi rada. Najosjetljiviji je problem velika razlika u pravima i primanjima između ratnih i mirnodopskih invalida.
U prilogu Enisa Zebića Još uvijek nema senzibiliteta prema invalidima možete pročitati više o ovoj temi.