Autor kolumni za Radio Slobodna Evropa.
Zgražavanje i osude s kojima SAD ovih dana kažnjavaju Trampovo nipodaštavanje žene imali bi snagu globalnog moralnog uzora da nije onih približno 40 posto birača bezuslovno opredjeljenih za njega: to je, ipak, zabrinjavajuće mnogo bijesnih ljudi.
Bil Klinton je – govoreći iz američkog iskustva – dijagnosticirao i bosanske realnosti kad je govorio o „kampanjskim fantazijama koje pobjeđuju na izborima ali ne pokreću narode“, piše Kemal Kurspahić u kolumni "Govoreći bosanski".
U odsustvu tradicije da se - iskustveno provjerenim metodima analize – predviđaju moguće posljedice po nas američkih izbora ili sličnih globalno značajnih događanja, na Balkanu se u zamjenu za intelektualni napor nude mitske bliskosti ili kletve.
Što se tiče budućih obilježavanja 9. januara, pravi odgovor nije u prijetnjama oružjem i ratovima, nego u istorijski odgovornom dokumentovanju devetojanuarskih žrtava, od Tomašice do Srebrenice, zasnovanom na međunarodnopravno utvrđenim činjenicama o povezanosti njihovog istrebljenja sa „Danom republike“.
Ovaj tekst pišem s nadom da će, u činu posljednjeg oproštaja od prvog novinara ubijenog u troipogodišnjem ubijanju Bosne, novinarska profesija ukazati poštovanje i priznanje koje je zaslužio – žrtvujući se, kako je sam rekao, "zato što sam novinar" – i da će njegov primjer naći mjesto u studijima novinarstva i etike u lekciji naslovljenoj: Kjašif Smajlović.
Grad koji je tokom opsade postao globalni simbol očuvanja vjerskog i nacionalnog pluralizma i pod najtežim iskušenjima, u miru se odriče tog moralnog trijumfa i kapitala, piše Kemal Kurspahić povodom preimenovanje ulica i javnih ustanova u glavnom gradu BiH.
Nadvikivanje o značenjima datuma iz novije bosanskohercegovačke istorije, u kojoj su – po srpskom članu Predsjedništva BiH – neki datumi jednima sveti a drugi ih ne vole, nastaviće se u novim epizodama zabadanja prsta u oko.
Sa sjećanjima na samo jedan dan opsade Sarajeva (25. avgusta 1992.) u kojem je u granatiranju ubijeno troje mojih prvih komšija, izgorjela 21-spratnica u mom komšiluku u Hrasnom a uveče zapaljena i Vijećnica s nacionalnom i univerzitetskom bibliotekom ne vjerujem da iko, ni u susjedstvu ni u velikom svijetu, ima pravo na ravnodušnost pred izazovima miru.
Čak i da nije bilo "razgovora iza zatvorenih vrata" američkog potpredsjednika i premijera Srbije – u kojem je bilo riječi o ulozi Srbije u unapređenju regionalne bezbjednosti i saradnje – jasno je da "liderstvo" nije samo počasni status bezuslovnog uvažavanja nego očekivanje odgovornosti za očuvanje dobrosusjedstva u regionu.
Samo dvije nedjelje nakon pokušaja ubistva, u kojem je izgubio obje noge, Željko Kopanja je, savlađujući i fizički i duševni bol, zamolio prijatelje da ga stave na kolica i da “prošeta” banjalučkom Gospodskom ulicom. Željko Kopanja otišao je sa ovog svijeta, nakon srčanog udara u 62. godini, kao čovjek koji je do kraja slijedio svoju zvijezdu.
Vladajuće nacionalne političke oligarhije – bošnjačka, srpska i hrvatska – rade isključivo na takvom „mehanizmu koordinacije“ koji će, u odnosima s Evropskom unijom u procesu približavanja, izražavati sve nakaradnosti i ograničenja dejtonskog ustavnog uređenja, piše Kemal Kurspahić u kolumni "Govoreći bosanski"
Velike globalne teme, a američki predsjednički izbori jedna su od najvažnijih, neminovno potiču i države i vođe partija na periferiji svjetske politike da nagađaju: a šta bi to moglo značiti za nas? Tim se gatanjem ovih dana bave i neki bosanski političari, valjda da se gledaju bar tuđa posla kad se već godinama ne bave vlastitim.
Posebna vrijednost američkog iskustva s izbornom demokratijom je to što se, u godini izborne kampanje, sve – pa i najradikalnije - ideje na javnoj sceni nađu pred kritičkim sudom kompetentne intelektualne javnosti, piše u kolumni "Govoreći bosanski" Kemal Kurspahić
Sa svim, jezičkim-istorijskim-geografskim, smutnjama oko nacionalnog identiteta ne treba da iznenadi ako i ovovremeni nasljednici poslovičnih Muje i Sulje pred kartom BiH ne prepoznaju Mujinu majku, piše Kemal Kurspahić u kolumni "Govoreći bosanski".
Adisada Dudić: „Nadam se da možemo naći snagu u našoj boli i iz te snage odati počast našim mrtvima s obećanjem da ćemo učiniti sve što je moguće da se sjećanja na njihove duše šire po svijetu s dužnim poštovanjem. Oni zaslužuju da se o njima priča najsavršenijim riječima“.
Mnogo je euforije posljednjih mjeseci proizvelo sklapanje partnerstva dviju najuticajnijih bošnjačkih stranaka. To će, međutim, imati probosanske učinke samo u mjeri u kojoj one budu u stanju da za proevropske reforme pridobiju i partnere među srpskim i hrvatskim političkim snagama.
Kao i obično, u provođenju politike što gore-to bolje, najmanje se uvažava i praktikuje logika: tako vođa entitetske opozicione stranke zamjera bošnjačkim partnerima što su od objavljivanja rezultata popisa napravili „pitanje života i smrti“ a sam je spreman da – upravo zbog tog pitanja – predvodi blokadu sve do „potpunog urušavanja države“.
Državnički potezi poput poklonjenja Bakira Izetbegovića pred srpskim žrtvama na Kazanima su i dobrodošli, i potrebni i ljudski – samo ako se u vremenu pred nama pokažu i kao iskreni, piše u kolumni Kemal Kurspahić.
Politika koja u poricanju zločina i vrijeđanju žrtava ide i tako daleko da javnim ustanovama daje ime po čovjeku optuženom – i prvostepeno osuđenom - za genocid najmanje je pozvana da arbitrira u stvarima „primjerenosti“ različitih iskaza o pitanjima rata i pomirenja
Dok Mladen Ivanić i Milorad Dodik traže zaštitu u Srbiji kao "garantu Dejtonskog mirovnog sporazuma" u pogledu pitanja popisnih rezultata, valja podsjetiti šta su iz RS na dejtonskim pregovorima tražili od Srbije
Učitajte više sadržaja...
