To što na sastanku političkih vođa Srbije i Republike Srpske (RS) u četvrtak u Beogradu Srbija nije podržala održavanje referenduma o Danu RS i što je potvrdila standardnu formulu o podršci teritorijalnom integritetu i Bosne i Hercegovine i Republike Srpske može da znači samo produžavanje napetosti i neizvjesnosti u ovoj najnovijoj bosanskohercegovačkoj krizi.
Srbija, čini se, bar javno ništa neće preduzeti da spriječi održavanje međunarodno osuđenog referenduma a njen premijer je – u nastojanju da pokaže kako je lično želio da odigra pozitivnu ulogu – neposredno uoči sastanka demonstrirao nezadovoljstvo što vodstvo Republike Srpske dolazi na konsultacije tek nakon što je javno odbacilo sve pozive na odustajanje od referenduma. Premijer se pitao o čemu onda – i zašto – da se razgovara: "Krivo mi je što mi nije pružena mogućnost da razgovaram i da iznesem svoje ideje, pošto su se ljudi već unapred izjasnili šta može, šta ne može".
To može da bude i taktičko pranje ruku od međunarodno očekivanog i ohrabrivanog liderstva Srbije u očuvanju regionalne bezbjednosti i saradnje, ali i kalkulacija sračunata na ispunjavanje njegovog kriterija uspješnosti ovog posredovanja – postizanja ishoda koji će značiti "najmanje štete odnosno najveće koristi" za građane i narod – pri čemu je ostavljeno Miloradu Dodiku i njegovoj pratnji da nađu najmanje porazan izlaz iz krize koju su posljednjih nedjelja sistematski raspaljivali.
Međunarodna zajednica je u vezi s referendumom jednodušna: odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine su konačne i obavezujuće, uključujući i njegovu odluku o neustavnosti entitetskog zakona o praznicima, i zato je entitetsko izjašnjavanje o nečemu o čemu već postoji odluka Ustavnog suda štetno i nepoželjno kako su, sa izuzetkom Rusije, zaključili ambasadori u Savjetu za implementaciju mira zahtijevajući odustajanje od referenduma.
O tom međunarodnom arbitriranju postoje potpuno oprečna očekivanja.
Na jednoj strani: bošnjački prvaci zadovoljni su zaključcima svjetske politike o neprihvatljivosti referenduma ali i nezadovoljni što visoki predstavnik povodom toga ne preduzima i "konkretne mjere" iako sami, iz jedne u drugu krizu, nemaju nikakve vlastite strategije. Na drugoj: predsjednik Republike Srpske kaže kako "Savjet za implementaciju mira služi za teror nad srpskim narodom" i entitetskim institucijama, da čak radi "po nalogu bošnjačke politike" i zato i njegove odluke "nemaju značaja".
To raspirivanje osjećanja kako je "čitav svijet – osim Rusije – protiv nas" pokazalo se u svim poratnim izbornim ciklusima kao siguran put osvajanja glasova pa ne iznenađuje da su "u odbrani ideje referenduma" opozicioni prvaci i stranke na istoj liniji.
Srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine tako izjavljuje kako se odluka Ustavnog suda može provesti i dodavanjem samo jedne riječi u nazivu entitetskog praznika pa da se on umjesto Dan Republike Srpske prepravi u Dan državnosti ili Dan osamostaljenja RS "čime je formalno ispoštovana presuda Ustavnog suda a suštinski zadržan praznik i datum koji je bitan Srbima u BiH".
Pri tome poteže i argument i poređenja koji su u samoj srži konstantnih nesporazuma aktuelne srpske politike s tzv. međunarodnim faktorom: pita se, naime, zašto njima smeta obilježavanje 9. januara a nama ne smeta obilježavanje 1. marta?
Riječ je o dva neuporediva datuma: 9. januara 1992. neustavna skupština srpskog naroda donijela je odluku o proglašavanju Srpske Republike BiH kao prvi korak u nasilnom zauzimanju teritorija, masovnim progonima i istrebljenju pripadnika drugih naroda koji su međunarodno presuđeni kao "udruženi zločinački poduhvat" sa kulminacijom u genocidu u Srebrenici jula 1995. dok je referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine 29. februara i 1. marta 1992. proveden po evropskim preporukama i pod evropskim nadzorom nakon čega je uslijedilo najšire međunarodno priznanje bosanske države. Republika Srpska je međunarodno priznata kao entitet u okviru Bosne i Hercegovine tek potpisivanjem Dejtonskog sporazuma u novembru 1995.
Insistiranje na 9. januaru kao entitetskom prazniku tako je, zapravo, nastojanje da se naknadno pribavi legitimitet za tvorevinu koja nikad nije imala međunarodno priznanje. To nadvikivanje o značenjima datuma iz novije bosanskohercegovačke istorije, u kojoj su – po tom članu državnog Predsjedništva – neki datumi jednima sveti a drugi ih ne vole, nastaviće se u novim epizodama zabadanja prsta u oko.
Tako je baš ovih dana, uporedo s međunarodnim pozivima za odustajanje od referenduma, najavljena nova manifestacija svetosti 9. januara: najavljeno je da će 11. septembra na svečanosti kojoj će prisustvovati i premijer Srbije biti puštena u saobraćaj prva dionica autoputa od Banjaluke do Doboja – 36.6 kilometara od Doboja do Prnjavora – a put će, pogađate, biti nazvan Autoput 9. januara.
To je kontinuitet politike u čijoj je osnovi poricanje genocida u Srebrenici, otvaranje studentskog doma nazvanog po Radovanu Karadziću ili priređivanje manifestacija herojskog dočeka povratnicima sa izdržavanje kazni za ratne zločine.
Facebook Forum