Autor kolumni za Radio Slobodna Evropa.
Ni punih četvrt vijeka kasnije, BiH nije učinjeno gotovo ništa u postizanju saglasnosti o istorijskim okolnostima, značenjima i građanskom poštovanju za Dan nezavisnosti koji je najuzvišeniji državni praznik u društvima zasnovanim na samopoštovanju.
Koliko god zvučao odavno već viđen, poziv Savjeta za implementaciju mira kako „svi politički prvaci treba da se uzdrže od jednostranih poteza i vrate principima kompromisa, dijaloga i konsenzusa pri donošenju odluka, kao i poštivanju bh. Ustava, institucija i vladavine prava“ čini se kao razuman početni korak ka proevropskim reformama
U čemu je problem sa ovonedjeljnom rezolucijom? Ona u samo jednom pasusu zagovara inicijative potpuno suprotne jedna drugoj, piše Kemal Kurspahić u kolumni "Govoreći bosanski"
Po potpunoj nebrizi za posljedice njihovih odluka i retorike sadašnji bh. politički prvaci podsjećaju me na nesretnika iz američkog vica koji je skočio sa najvišeg, 103. sprata Empire State Buildinga u New Yorku, i dok pada govori sebi "za sada je sve dobro" – dok ne padne.
Međunarodna zajednica je kad je riječ o bosanskohercegovačkom pridruženju euroatlantskim integracijama, dakle – i Evropskoj Uniji i NATO-u, između ta dva pristupa odabrala varijantu „otvorenih vrata“, ostavljajući lokalnim partnerima da se sami dogovaraju.
Samo u prvoj nedjelji Trampovog predsjednikovanja Orvelov američki izdavač Penguin poručio je štampanje još 75.000 primjeraka "1984". Tako je s javnošću koja hoće da zna.
Povodom današnje smjene u Bijeloj kući za ozbiljnu politiku kakve, na žalost, nema na Balkanu, pravo pitanje nije šta će o tom regionu misliti ili govoriti Tramp ili Putin, nego: kakvu viziju vlastite budućnosti i mjesta u svijetu imaju sami balkanski politički prvaci
"Godina približavanja Evropi“, kako su prije samo nedjelju-dvije novu, 2017. godinu najavljivali profesionalni raspirivači optimizma, počela je u znaku verbalnog vatrometa, u kojem se ruše mostovi i prijeti prekidom saradnje i komunikacije i unutar Bosne i Hercegovine, i sa njenim susjedima i sa međunarodnim partnerima.
Uvrede na račun bivših ili sadašnjeg visokog predstavika ne mogu zamijeniti ispunjavanje zadatih ciljeva I uslova koji se moraju ispuniti prije njihovog odlaska.
Kako, sa političarima nesposobnim da od sitnošićardšijskih a-šta-je-tu-za-mene interesa vide sliku Bosne i Hercegovine na evropskom putu, makar iz običaja ili pristojnosti vidjeti bolju i sretniju 2017?
Preuranjeni su – i pretjerani – zaključci kako nakon najnovijeg iskustva s američkim izborima 2016. slijedi i kraj klasičnog novinarstva, piše Kemal Kurspahić u kolumni "Govoreći bosanski"
Kolumbija je, s postizanjem mira nakon 220.000 žrtava, dobar primjer da može i drugačije, ali – šta će nama tuđa iskustva?
Dijalog, poštovanje i saradnja jesu prijeka potreba ali je i za taj ballkanski diplomatski tango – kao i za napetosti i sukobljavanja – potrebno troje.
Najveća ironija sadašnje krize u sagledavanju perspektiva bosanske države je to što u njoj – kad je riječ o razgradnji države - ključnu ulogu igraju tzv. „probosanske snage“.
Kako preživjeti postizbornu Ameriku (ili poratnu BiH): jedan pisac kao odgovor nudi poslovicu kako "društva postaju velika kad stari ljudi sade drveće u čijem hladu oni sami nikada neće sjediti" i zaključuje kako je budućnost današnje mladosti i posljednja ocjena današnje starosti – piše Kemal Kurspahić u kolumni "Govoreći bosanski".
Paradoks u vezi sa zahtjevima da se ukinu funkcija i ured visokog predstavnika i da on „ide kući“ je u tome što upravo oni koji najagresivnije insistiraju na tome – vladajuća partija i predsjednik Republike Srpske – onemogućuju okončanje međunarodnog nadzora nad dejtonskim mirom, piše Kemal Kurspahić
Svijet se, kao što je oduvijek bivalo s promjenom u Bijeloj kući, i ovih dana pita: A šta će to značiti za nas? Ne bih mogao da se složim s bh. i regionalnim analitičarima koji kažu kako "neće biti značajnijih promjena": ako ništa – valja misliti o "neželjenim posljedicama" najavljenih poteza novog predsjednika.
Povećavanje američko-ruskih napetosti predstavlja i ozbiljan test zrelosti aktuelnih politika balkanskih zemalja.
Ono što posebno žalosti u prevladavanju nazadnih ideologija u poratnoj Bosni i Hercegovini je odsustvo snažnije medijske osude političkog ekstremizma.
Hrvatska predsjednica ili premijer Srbije mogu biti i vrlo korisni partneri, i poželjni oslonci, u približavanju BiH Evropskoj uniji samo ako o tome postoji bosanskohercegovački projekt i saglasnost.
Učitajte više sadržaja...
