Mlađe generacije žena sve više traže i ostvaruju pravo na imovinu, ali je običaj da se odriču nasledstva u korist braće i dalje veoma živ i prisutan u crnogorskom društvu, potvrdilo je Istraživanje o imovinskim pravima žena u Crnoj Gori, koji je objavila nevladina organizacija Sigurna ženska kuća.
"Meni nijesu dali pravo da biram jer je moj otac, čim je najmlađi brat napunio 18 godina, podijelio i kuću i imanje i stan. Tako da smo sve troje ravnopravno podijeljeni i sve prepisano kako treba. On je to za života uradio, a još je živ, hvala bogu. Sve je to uradio da ne bi smo sjutra dolazili u neke neprijatne situacije, a ja sam dobila dio jer i ja sam njegovo dijete kao i oni", priča za Radio Slobodna Evropa Podgoričanka Adisa Piranić koja je, kako kaže, imala sreće i razumnog roditelja koji je želio da ona kao njegovo dijete bude imovinski zbrinuta, bez obzira na to što ima skladan brak i svaku sigurnost.
Pročitajte i ovo: Crnogorke u kandžama tradicionalizmaNo, u njenoj porodici, kako navodi, bilo je primjera u kojima je tradicija nadjačala pravo,
"Moja majka je to uradila. Njih sedam sestara su svoj dio ustupile trojici braće", navodi.
Na pitanje da li su to uradile dobrovoljno ili zato jer se to od njih očekivalo, Adisa kaže da je to bio ustupak tradiciji.
"Mislim da je to popuštanje pred tradicijom. Slušam osobe koje su tako uradile, kažu da ne žele da im narod priča kako su uzele bratu dio. Baš koriste riječ 'uzela'. Zašto to kažu? Ja nijesam nikome ništa uzela, ja sam dobila poklon od svog oca. I da nije tako uradio, ja bih tražila ono što mi pripada", kaže Adisa.
Najviše žena vlasnica imovine je u Podgorici i Kotoru (Stari grad Kotor na fotografiji)
Istraživanje Sigurne ženske kuće pokazalo je da, iako većina građana, njih, preko 80 posto, smatra da porodična imovina treba da podjednako pripadne i muškarcima i ženama, svega njih 25 posto smatra da se to u realnosti i dešava.
Adisino iskustvo o nerazumijevanju okoline zbog toga što je prihvatila imovinu koju joj je poklonio otac potkrepljuje podatak iz pomenutog istraživanja u kojem je učestvovala i agencije IPSOS, čiji predstavnik Vladimir Raičević ukazuje upravo na svjesnost o jakom pritisku društva.
"Tako, sedam od deset građana Crne Gore vjeruje da društvo osuđuje ženu koja ne želi da se odrekne imovine zarad svog brata", navodi Raičević.
Kako je dodao Raičević, u praksi je porodična imovina mnogo češće uknjižena na muške članove porodice.
Pročitajte i ovo: Mladi o statusu žene u Crnoj Gori: Da li je moguć izlazak iz okova tradicije?Nove generacije djevojaka čini se, međutim, da nemaju previše senzibiliteta za dijelove tradicije koji ih diskriminišu po osnovu prava na imovinu. Tako nam Zvjezdana Radulović iz Podgorice kaže da bi ona u svakom slučaju tražila ono što joj pripada.
"Što se mene tiče, kada bi došlo do podjele imovine ja bih tražila svoj dio. Mislim da je danas drugačije vrijeme i da je više onih koji su dovoljno obrazovani i osviješćeni i koji razmišljaju na ovaj način. Takođe, vjerujem da ima još dosta i onih koje su učene da se odriču imovine u korist braće. To vidite kod nekih roditelja koji svoje sinove koji su još dječaci uče da njima pripada sve od imovine", kaže.
Pitali smo Zvjezdanu da li očekuje da će njen brat sa kojim će jednoga dana dijeliti imovinu svojih roditelja, uvažiti njeno pravo na dio ili će se pozvati na tradiciju prema kojoj bi to nasljedstvo trebalo da pripadne samo njemu.
"Mislim da bi moj brat sjutra razumio da tražimo jednake djelove. Baš smo o tome kao porodica pričali i govorili da bez obzira na to što sredina kaže da je on jedini nasljednik, on mora da shvati da smo ja i on u toj stvari jednaki", odgovara Zvjezdana.
Odnos prema tradiciji se mijenja s novim generacijama: Ljiljana Raičević
Da novo vrijeme donosi i nove vrijednosti i poglede na taj dio tradicije, saglasna je i Ljiljana Raičević iz Sigurne ženske kuće.
"Ta patrijarhalna ideologija je i dalje izuzetno jaka pa žene bez obzira na ekonomski položaj i stepen obrazovanja, najčešće imaju stav da je odricanje od prava na imovinu porodična tradicija. Moram da kažem da se to polako mijenja sa novom generacijom jer ipak su žene shvatile da njihova djeca treba da imaju neku korist od te imovine koja njima sa pravom pripada", konstatuje Ljiljana Raičević.
Prema podacima Uprave za nekretnine, koje je saopštila Biljana Pejović iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava, procenat žena vlasnica imovine u Crnoj Gori je u porastu, ali je i dalje ispod zadovoljavajućeg. Prema njihovim podacima najviše žena vlasnica imovine je u Podgorici i Kotoru, 36 posto, dok ih je najmanje u sjevernim opštinama, Rožajama i Petnjici ispod sedam posto.
Pročitajte i ovo: Žene i odricanje od nasljedstva: Patrijarhalna matrica i dalje dominiraKao razlog malog broja žena vlasnica imovine, tri četvrtine građana navodi tradiciju dok je manje onih koji smatraju da su razlozi strah da imovina postane vlasništvo druge porodice ili nepoštovanje prava žena.
Osim po osnovu nasljeđivanja imovine od roditelja, žene u Crnoj Gori se bore i sa problemima dobijanja imovinskih prava nakon razvoda braka.
Iz Sigurne ženske kuće kažu da praksa pokazuje da nerijetko prilikom razvoda žene ne pokreću postupak za podjelu imovine, iako su je stekle zajedno sa partnerima u toku zajedničkog života, te da često nemaju ni osnovne informacije o pravu na nasljeđivanje i podjeli bračne imovine.