Spas dolazi sa volonterima

„Radila sam u Elektroprivredi 35 godina. Tu sam stekla i stan. Uslove za život imam ali života nema“, počinje priču za Radio Slobodna Evropa (RSE) Podgoričanka Danica Bjelobrković, koja ima 82 godine i kojoj je zbog virusa korona ograničena pomoć od najbližih.

Kako nam je rekla, živi sama i svakodnevnica joj teško pada jer je invalid, na štakama.

„Dolazila mi je jedna žena da pomaže do prije 20 dana ali otkad su uvedene ove mjere ona više ne dolazi. Dolazila mi je sestrična koja živi nedaleko od Podgorice u Zeti, ali ona ni ne može sada da dolazi – što zbog ograničenja kretanja a i muž joj je bolestan“, rekla je Bjelobrković.

Velika pomoć su joj, rekla nam je, volonteri Crvenog krsta.

„I dvije hiljade eura platu da prime zaslužuju a ne to što rade volonterski. Oni mi kupe hranu. Kupe mi mlijeko, hleb, pomorandže, banane, drugo voće i ono što mi treba“, kazala je Bjelobrković.

Pročitajte i ovo: Stariji u kućama: Ko ide po hleb?

Vrijeme provode isključivo u stanu

Dan joj prođe u čitanju i gledanju televizije. „Da nema televizije, poludjela bih“, kaže Bjelobrković.

Nezaobilazna pomoć onima koji nemaju blisku rodbinu, su geronto domaćice. Jedna od njih je i Jasna Vuksanović koja je u tom poslu skoro 13 godina, u sklopu projekta Caritasa Barske nadbiskupije.

Zamjena je kaže za porodicu mnogim starim osobama. Dodaje da je trenutna situacija veoma teška za sve stare. Oni, kojima pomaže su se, rekla je, dodatno povukli u sebe.

„Sada ne mogu toliko da se druže sa onima sa kojima su do sada provodili vrijeme jer smo ih edukovali o tome. Kazali smo im da sada nema šetnje, da vode računa o druženju ali i da sada moraju što više da paze na higijenu“, dodaje Vuksanović.

Ovih dana, stari koje Vuksanović obilazi i kojima pomaže, isključivo vrijeme provode u stanu.

„Dan sada provode u kućama, gledajući televiziju i čekajući nečiju posjetu ili poziv. Neko pročita knjigu, skuvaju ali sve je to ograničeno“, navodi Vuksanović.

Pročitajte i ovo: Utječe li korona virus različito na žene i muškarce?

O čemu najviše pričaju?

„Najviše mi se obraduju zbog druženja a ne zbog onoga oko čega im pomažem. Djeca su im daleko i onda se obraduju da nekome ispričaju životne probleme. Neki pričaju o mladim danima, neko o problemima koje imaju, neko o djeci koja su daleko, neko o preminulim supružnicima“, kazala je Vuksanović.

Izdvojila je baku Zlatanu, koja ima 92 godine.

„Za nju je sada poseban dan kada joj dolazimo u posjetu. Ona tog dana napravi frizuru, obuče se lijepo, skuva ona nama kafu umjesto mi njoj jer je željna razgovora i tople riječi koju ima od nas“, navela je Vuksanović.

Pročitajte i ovo: Vlajković: U izolaciji najvažnija rutina

Dodatno teško na selima

Dodatno teška situacija u ovom periodu je kod starih koji su na selima i prigradskim naseljima.

„Kod njih smo sada posebno obazrivi jer je njima neophodna pomoć. Udaljeni su od ambulanta i prodavnica. Sela su pusta i stari su tamo sami ostali“, zaključila je Vuksanović.

Sedamdesetogodišnjoj Mileni iz Nikšića, ne pomaže niko.

„Sama sam, pokretna i dalje vitalna. Sama odem do prodavnice. Sve je poskupilo“, kaže nam je Milena.

Komentariše savjete koje upućuju zdravstveni radnici za jačanje imuniteta u doba virusa.

„Savjetuju nam da jedemo što više voća i povrća ali ne znam od čega da kupimo. Naše penzije su male. Jabuke su bile 50 centi, a sada su euro a tako i pomorandže. Limun se ne može kupiti takođe jer mu je cijena 2,5 ili tri eura, kako u kojoj radnji“, dodala je Milena.

Kaže da je litar alkohola platila oko 20 eura. Upitana da li može to sve priuštiti od penzije odgovorila je: „Šta ću kad moram. Moraš da se uklopiš u to“.

Rekla nam je i da, kada izađe ne ide daleko kako se ne bi sastajala sa drugima.

Pročitajte i ovo: Treba li vam pomoć?

Koliko penzionera ima u Crnoj Gori?

Prema podacima Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje u Crnoj Gori je u februaru bilo 120.145 penzionera a prosječna penzija za taj mjesec iznosila je 289 eura.

Sedamdesetogodišnja Marija iz Podgorice ima troje unučadi koji ovih dana ne smiju da je obilaze.

„Čuvajte starije tako što ih nećete posjećivati“, bila je poruka jednog od predstavnika zdravstvenih vlasti na početku uvođenja preventivnih mjera povodom pandemije virusa korona.

Tu poruku poslušala je i najbliža Marijina porodica koja joj potrepštine donosi svakodnevno i ostavlja ispred vrata. Mjere kao takve, kaže nam Marija, ne padaju joj previše teško.

„Ali teško mi pada što ne viđam svoje unučiće. Čujem ih svakog dana i zasuze mi oči na njihove riječi pune ljubavi, pažnje i topline. Nisam ih vidjela od 12. marta“, navela je Marija.

Pročitajte i ovo: Psiholozi objašnjavaju: Korona je virus, anksioznost stvaramo sami

Kako prekratiti usamljenost?

Usamljenost prekraćuje čitanjem, gledanjem serija i filmova, telefonskim razgovorima sa rodbinom i prijateljima, sa kojima razmjenjuje recepte i fotografije.

Uprkos mjerama ograničenja i teškoj situaciji, Marija je optimista.

"Optimista sam i podržavam uvedene mjere kao i sve ono što je za dobrobit građana, naših komšija, prijatelja, porodice. Sve će ovo proći uz samodisciplinu svakog od nas", poručila je Marija.

Zdravstvene vlasti apelovale su na osobe starije od 65 godina da ne izlaze iz svojih stanova.

Za starije osoba vjerovatnoća da će imati teži oblik bolesti koju uzrokuje virus korona je veća nego za srednjovječne. Zato je, kada je ta populacija u pitanju, potreban dodatni oprez.

Od ukupno 245 inficiranih korona virusomu Crnoj Gori , 28 osoba je u starosnoj kategoriji od 70 do 89 godina, podaci su Instituta za javno zdravlje 8. aprila 2020. godine.