Na samom početku širenja bolesti Covid-19, podaci iz Kine, gdje se virus najprije pojavio krajem 2019. godine, upućivali su da su novim tipom korona virusa u većem broju zaraženi muškarci nego žene.
Stručnjaci s Johns Hopkins univerziteta i instituta za istraživanja ukazali su da na način širenja i infekcije virusom utječu i dob, spol i drugi postojeći uvjeti. Jedna od informacija koju su naveli jeste i da najmlađa djeca nisu najugroženija novim korona virusom.
Na pitanje kako korona virus pogađa žene, a kako muškarce, te postoje li razlike u imunološkim sustavima i reakciji na novi korona virus jednih i drugih, za Facebook rubriku Zašto Radija Slobodna Evropa odgovarao je prof. dr. ljekar specijalista medicinske mikrobiologije virusolog Šukrija Zvizdić.
Penzionirani profesor Medicinskog fakulteta u Sarajevu, koji je viruse proučavao cijeli radni vijek, kaže da novi korona virus, izuzevši prve izvještaje iz Kine, podjednako ili približno podjednako pogađa i žene i muškarce, te da razloge za postojeće razlike u brojevima i stepenu oboljenja, pa i smrtnim ishodima, treba posmatrati šire.
"Najvjerovatnije razlog nije spol, nego će biti kulturološke navike tog dijela Kine, da više muškarci komuniciraju, kontaktiraju, u početku da su više odlazili na pijacu, da bi otprilike to bilo razlogom, a ne svakako razlog u spolu", ocijenio je Zvizdić, dodavši da slično vrijedi i za odnose prema uzrastu: "Danas se vidi da su svi podložni infekciji, ali normalno je da različito reaguju na infekciju, različito se javljaju kliničke slike, i normalno, različito umiru stariji u odnosnu na mlađu životnu dob".
Smrtnost veća kod muškaraca?
Statistički podaci o broju preminulih koji su bili zaraženi korona virusom ukazuju na razlike u smrtnosti u odnosnu na spol. Prema podacima koje je, od zvaničnih vladinih izvora svake analizirane zemlje, prikupio Global Health 50/50, nezavisno udruženje koje promiče bolje zdravstvene usluge i jednaka prava bez obzira na spol, smrtni ishodi kao posljedica bolesti Covid-19 češći su kod muškaraca.
Profesor Zvizdić moguće uzroke različitog reagiranja imunološkog sistema na virus objašnjava ovako: "Imunološki sistem čovjeka podijeljen je nespecifični i specifični. I on je različit za svaku individuu u određenom životnom uzrastu. On je različiti i u odnosu na spol. Muškarac i žena, kao i novorođenče, mlađa životna dob, srednja, i starija života dob, imaju imunološki sistem koji je uslovljen uzrastom, koji je uslovljen iskustvom organizma u odnosu na infektivne agense, koji je uslovljen svakako načinom i stilom života, hormonskim statusom muškarca, odnosno žene, što itekako ima utjecaja na imunološki sistem.
Ovisi i da li je žena u određenom fiziološkom stanju, kao što je trudnoća koja se rijetko dovodi u vezi s ovim epidemiološkim stanjem, imamo tek pojedinačne slučajeve. Naravno, imunološki sistem je uslovljen i time da li neko ima ili nema hronične bolesti. Normalno da je razlika u imunološkom sistemu, u njegovom funkcionisanju muškarca i žene različita. Ali imunološki sistem muškarca i žene nije anatomski građen različito. On je zasnovan na istim prirodnim principima, posjedovanju specifičnog imunog sistema i posjedovanju nespecifičnog imunog sistema. I tu nema apsolutno u građi nikakve razlike."
SARS-Cov-2 – najbrži virus?
Novi korona virus i bolest koju uzrokuje istražuje se i s kliničkog i s naučnog aspekta tri ili četiri mjeseca, kaže profesor Zvizdić, ali i dalje o njemu zna malo. Poznato je da je virus apsolutno nov za čovjeka, da je bio prisutan u životinjskom svijetu, ali da je prošao tu barijeru vrste i sa životinja prešao na čovjeka, a onda uspio i da prelazi s čovjeka na čovjeka.
"Ovo je dosad najbrži virus, a to znači najkontagiozniji, najinfektivniji virus, koji bez problema, čini se, prelazi s čovjeka na čovjeka. To je prva karakteristika koju smo upoznali, taj lak prijenos. Upoznali smo njegovu genetsku strukturu i vidjeli kako se ponaša kroz vrijeme, i kako prolazi kroz ljudsku populaciju. Virus će se sigurno pomalo mijenjati genetski, ali sporo, to se ne dešava preko noći.
Najvjerovatnije ćemo imati varijante virusa, kao što je to bio slučaj s nekim drugim virusom, poput polio virusa ili virusa influence. Ono što je još uvijek nesigurno jeste vrijeme inkubacije, potrebno je to utvrditi. Ono što buni medicinu i ljekare jeste da i poslije kliničkog ozdravljenja čovjeka, poslije urađenih briseva, i dalje nalazimo virus u respiratornom sistemu, u njegovom gornjem dijelu, što je itekako nepovoljno jer te su osobe i dalje izvor infekcije za one koji nisu imuni."
Bez obzira na sve što je poznato, specijalista medicinske mikrobiologije ipak kaže da je mnogo toga nepoznato i tek u godinama koje dolaze treba utvrditi sve pojedinosti novog virusa.
Vakcine će biti na tržištu i svima dostupne
Jedno od dostignuća koje tek treba da bude ostvareno jeste i vakcina. Spor proces dolaska do vakcine a onda i njenog odobravanja i proizvodnje je počeo i neki izvještaju govore da bi ona mogla biti dostupna iduće godine.
Profesor Zvizdić smatra da bi zemlje regiona vakcine, kad one budu pronađene i odobrene, trebale kupovati od dobro poznatih farmaceutskih kuća, jer se time umanjuje rizik da vakcine budu nesigurne.
"Cijelom svijetu je u interesu da bilo koji infektivni agens stavi pod kontrolu. Ne postoji infektivni agens koji se lokalizira, da poznaje rasu, granice ili neke druge prepreke, pa da bi se zaustavio na nekim određenim područjima.
Nakon što vakcina bude odobrena, ona je na slobodnom tržištu i distribuira se širom svijeta. Prije su se vakcine razvijale deset i više godina, danas je to vrijeme skraćeno jer je tehnologija napredovala. Vrijeme ispitivanja na životinjama i kliničko istraživanje ne smije se skratiti. Kada se vakcina završi i odobri, ona će biti dostupna svim država svijeta.
Vakcinu treba kupiti od onih farmaceutskih kuća koje su najpoznatije i koje imaju ugled. One koje to nemaju, kao što je slučaj i s drugim lijekovima, one mogu imati neke usputne učinke koji mogu biti upitni u odnosu na stabilne farmaceutske kuće."
Testira li se dovoljno i kakvim testovima?
Od pojave korona virusa u Bosni i Hercegovini jedno je pitanje stalno prisutno u javnosti – testira li se dovoljno ljudi na korona virus.
Profesor Zvizdić je pokušao objasniti o čemu se zapravo govori kad je riječ o testovima: "Moramo jako pažljivo odgovoriti na ovo pitanje. Ne postoje još uvijek ili je tek 1. aprila američka kompanija Abbott najavila testove kakve mi poznajemo u dijagnostici virusa.
Ovo što mi dosad imamo, počevši od bilo koje države, od Kine, Njemačke… to su metode označene kao 'home made' ili kućne metode. Naime, tu su ingredijencije kao prajmeri, koji su potrebni da bi se dijagnosticirala virusna infekcija, ali vi sve to morate složiti i sklopiti u vašoj laboratoriji da biste dobili jedan rezultat koji je pozitivan, negativan ili nesiguran.
Za to traje tako dugo, pet, šest i više sati, ili čak čitav jedan dan u pojedinim državama. Možda griješim, ali mislim da u BiH još nisu uvezeni tekstovi koji su najavljeni u Sjedinjenim Američkim Državama. Teško je u ovom momentu suditi da li je u BiH malo ili nije, testira se prema raspoloživim ingredijencijama."
Cijena kolektivnog imuniteta?
Kad je riječ o korona virusu, u javnosti se vrlo često govori i o stvaranju kolektivnog imuniteta, kao načinu borbe protiv virusa, posebno kad se uspoređuju različiti pristupi zemalja prevenciji korona virusa.
Dok većina zemalja uvodi karantene, zatvara škole, granice, Švedska se odlučila za drukčiji pristup, oslanjajući se na odgovornost svakog pojedinca. Profesor Zvizdić kaže da će vrijeme pokazati koji pristup i u kojoj mjeri je bio ispravan. Jedinstveno i jednostavno pravilo ne postoji, ocjenjuje.
"Ovaj virus će se gasiti pomalo kad otprilike 60 – 70 posto stanovništva bude u kontaktu s tim virusom, imunološki reaguje i razvije vlastiti imunitet. To je dosad poznato. Kakvi su principi i kakve su odluke pojedinih država, to će se suditi na kraju, neće se to analizirati sada. Sve mjere su sada, pošto je virus i dalje dosta nepoznat, palijativne, gasi se vatra koja se razbuktala u pojedinim državama bez kontrole, i onda se donose ad hoc mjere, pa se onda mijenjaju.
Ono što je na početku bilo u pojedinim državama bez kontrole, pokazalo se da je možda malo odnos prema virusnoj infekciji bio naivan. Niko to nije namjerno radio da učini loše, svi su odluke donosili kako su ih drugi savjetovali. Neću komentirati pojedine reakcije i odluke, ali reći ću da je ovo jedan prirodan biološki proces, on ima svoj prirodni zakon kako je nastao, kako se kreće, kako će se završiti. Švedska smatra da je ovo ispravan put, ali većina njihovih odlučujućih starijih epidemiologa se ne slaže s jednim dijelom tih mjera i smatra da je potrebno preduzeti energičnije mjere. Vidimo da drastične mjere u Hrvatskoj, pa i u Srbiji, daju rezultate. U BiH, koliko god nam se ne sviđale mjere, ipak daju rezultate, nemamo još uvijek masovnog inficiranja i obolijevanja."
Mjera sveukupne situacije u infekcijama jeste broj oboljelih, na respiratorima i umrlih, kaže profesor, ako Švedska "prođe s ovim mjerama, to znači da je ona za sebe preduzela odgovarajuće mjere, ali to ne umiruje stanovništvo, treba bilo kojoj porodici čiji član umre pogledati u oči jer ta će porodica postavljati pitanje da li bi rigoroznije mjere mogle spriječiti to."
Profesor Zvizdić zaključuje da medicina nije ni statistika ni matematika, svaki pacijent je za medicinu itekako bitan.
