Obrazovanje mladih je među najvažnijim preduslovima za promjenu uslova u kojima danas živi većina Roma, a to su siromaštvo i marginalizacija, kaže Rosalinda Toska, jedna od malobrojnih Romkinja u Crnoj Gori koja je upisala srednju školu. Mnogim mladim Romima obrazovanje je nedostupno ne samo zbog siromaštva u kojem žive, već i predrasuda njihovih porodica o tome da je (posebno ženskoj djeci) dovoljno samo osnovnoškolsko obrazovanje
Pročitajte i ovo: Kako ubrzati integraciju izbjeglih Roma?Jedna od Romkinja iz kampa raseljenih lica "Konik" u Podgorici, koja je završila obavezno obrazovanje i upisala srednju školu je Rosalinda Toska. Njena želja je da postane medicinska sestra.
"Od malena sam željela da to budem, od kada sam davala ljekove đedu i babi, htjela bih da budem neko ko bi mogao da spasi život. Volim da pomažem ljudima", kaže Rosalinda, a na pitanje da li se susreće sa predrasudama okoline prema Romima, odgovara da ih uočava kada je riječ o obrazovanju djevojaka.
"Dok sam bila u osnovnoj, i sada u srednjoj školi, nisam imala problema da me ‘stavljaju sa strane’, ali znam za dosta slučajeva kada su sumnjali da mlade Romkinje mogu da završe školu, ili da kao ja, upišu Medicinsku. Ja ću se boriti da postanem medicinska sestra i da svi vide da i mi Romi možemo postići isto kao i svi ostali", poručuje Rosalinda.
Podrška mojih roditelja je bila presudna za nastavak školovanja: Rozalinda Toska
Istraživanje koje je urađeno za potrebe Strategije za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana u Crnoj Gori za period od 2016. do 2021. godine, a koju je sačinilo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, navodi da su među najvećim problema Roma i Egipćana nepismenost i nedostatak obrazovanja. U Strategiji se navode i podaci Ministarstva za ljudska i manjinska prava po kojima je samo 40 posto mladih žena i 63 posto mladića iz romskih naselja pismeno, a taj postotak je još niži kod mladih žena u dobi od 20 do 24 godine i iznosi manje od trećine
Kao što u široj zajednici postoje predrasude prema Romima, ima ih i unutar romske zajednice.
Direktor Demokratskog romskog centra Ivan Toskić navodi da roditelji često ne ohrabruju djecu na školovanje, čak i kada postoje finansijske mogućnosti kroz sufinansiranje i stipendiranje iz državnog budžeta, te podsjeća da Ministarstvo za ljudska i manjinska prava obezbjeđuje besplatne udžbenike za polaznike prva tri razreda osnovne škole, a u saradnji sa Fondom za obrazovanje Roma i Zavodom za školstvo, finansira stipendije i mentorske prakse za romske i egipćanske učenike.
Pročitajte i ovo: Porodica Beća iz Nikšića: Borba za golu egzistencijuPosebnu predrasudu, dodaje, mnogi Romi imaju prema obrazovanju svoje ženske djece. No, to nije bio slučaj Rosalinde Toske.
"Podrška mojih roditelja je bila presudna za nastavak školovanja, ali u okolini vidim da mnogi to ne podržavaju. Pogotovo djevojkama ne dozvoljavaju da upišu srednju, dovoljno im je da one završe osnovnu školu", kaže Toska.
Ova mlada Romkinja sa Konika vjeruje da će joj obrazovanje dati šansu za posao i bolji život, ali i da je školovanje mladih početak promjena i u samoj romskoj zajednici.
"Ono što bih voljela da se promijeni je da roditelji ne ugovaraju dječje brakove, da sinove i kćeri prisiljavaju na brak. Iako je takvih primjera danas mnogo manje, još uvijek ih ima i to bih voljela da se promijeni; zato bih voljela da se što više djevojaka upiše u srednju školu i da se potom zaposle. Onda je lakše upravljati sopstvenim životom", pojašnjava Toska.
Pročitajte i ovo: Delija: Trpjeli smo i fizičke napade zbog sprječavanja dječijih brakovaUNICEF-ova Studija o preprekama u obrazovanju u Crnoj Gori za romsku i egipćansku djecu iz 2013. godine ukazuje da su one višeslojne – od onih administrativnih (nisu registrovani u matičnim knjigama - oko 10 posto ili nemaju državljanstvo – 34 posto), pa do onih koje navode mnoge empirijske studije rađene u evropskim zemljama po kojima su stigma i diskriminacija faktori rizika odsustvovanja djece iz osnovnog obrazovanja.
Prema posljednjem Popisu stanovništva, u Crnoj Gori živi nešto više od 8.000 registrovanih Roma i Egipćana, što je statistički oko 1,5 posto od ukupne populacije. No, u Demokratskom romskom centru iz Podgorice kažu da je po procjeni civilnog sektora ta brojka duplo veća (oko 20.000), te da velika većina Roma živi u veoma teškim uslovima.
"Najveći problemi Roma su obrazovanje, zapošljavanje i stanovanje, dakle svi problemi koji tište siromašnu populaciju. A siromašni smo zato što je taj točak siromaštva vječit: uvijek smo bili na marginama života i nismo imali mogućnosti da steknemo neke kvalifikacije koje bi omogućavale da živimo pristojnim životom", kaže direktor Demokratskog romskog centra Ivan Toskić.
Pročitajte i ovo: Romkinje zarobljene u nametnutim sudbinamaNizak procenat obrazovanih Roma jedan je od uzroka velike nezaposlenosti te populacije. Prema istraživanju Ministarstva za ljudska i manjinska prava u svrhu izrade Strategije za inkluziju Roma i Egipćana u Crnoj Gori, 83 posto Roma i Egipćana je bez posla, a od onih sa radnom knjižicom samo oko pet posto ima stalno zaposlenje.