Crna Gora čini sve da zbrine šest hiljada izbjeglih i raseljenih osoba, među kojima je i 1.400 raseljenih Roma, uglavnom sa Kosova koji od 1999. godine žive u veoma teškim uslovima u kampovima na Koniku u Podgorici. Iako država tvrdi da pomaže uključivanje u društvo onima koje žele da ostanu, kao i onima koji namjeravaju da se vrate u zemlje porijekla, u opoziciji i NVO sektoru smatraju da se izbjegli u Crnoj Gori suočavaju sa gotovo nepremostivim preprekama kada traže državljanstvo ili, recimo, posao.
Koji su dosadašnji dometi vladine Strategije za trajno rješenje pitanja raseljenih?
Iako raseljeni u kampovima Konik I i II već 14 godina žive u jako teškim uslovima, nadležni tvrde da su činili i da čine sve da im pomognu.
Strategija Vlade za trajno rješenje pitanja raseljenih donesena prošle godine obuhvata njihovu integraciju u društvo i povratak u matične zemlje.
Pitanje krova nad glavom za dio ugroženih riješiće, kažu, izgradnjom 90 stanova, koja treba da počne krajem godine, kaže ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković:
“U cilju stvaranja pretpostavki za gradnju 90 stambenih jedinica na području Konika, Skupština Podgorice donijela je 16. februara 2012 . godine odluku o učešću glavnog grada u izgradnji objekta sa pratećim sadržajima za rješavanje stambenog pitanja interno raseljenih lica iz kampa Konik.“
Rok do kojeg raseljeni i izbjegli, koji se nalaze u Crnoj Gori, mogu da podnesu zahtjev za dobijanje stalnog nastanjenja ili privremenog boravka u Crnoj Gori pomjeren je do 31 . decembra ove godine. Od usvajanja strategije do aprila ove godine stalno nastanjenje dobilo je 6.016 izbjeglih i raseljenih dok je njih 962 do aprila ove godine primljeno u crnogorsko državljanstvo.
U Fondaciji za stipendiranje Roma kažu da je država Crna Gora preduzela niz mjera i aktivnosti koje su dovele do značajnih pomaka kada je regulisanje pravnog statusa izbjeglih i raseljenih Roma sa Kosova u pitanju. Program direktor u Fondaciji Andrija Đukanović kaže, međutim da su uslovi u kojima Romi, posebno na Koniku, i danas žive nehumani. Još nije riješeno ni pitanje njihovog obrazovanja i potpunog uključivanja u školski sistem.
“Treba naglasiti da se u prethodnom periodu nije mnogo uradilo ni postiglo na polju obrazovanja lica iz populacije Roma i Egipćana. Preko 50 posto njih nema nikakvo obrazovanje, niti je uključeno u bilo kakve programe prekvalifikacije ili dokvalifikacije, elementranog funkcionalnog opismenjavanja što je uzrokovano činjenicom da država Crna Gora nema novca da finansira takve programe koji bi omogućili bolje pozicioniranje tih lica na tržištu rada.”
Da bi došli na tržište rada izbjegli Romi treba da se školuju, a rijetki koji u tome uspiju onda ne mogu da dođu do zaposlenja, kaže Milan Radović iz Građanske alijanse:
“Mi znamo kakvi su sada procenti kada su u pitanju brojke o zaposlenim domicilnim Romima u Crnoj Gori, dakle našim državljanima, našim sugrađanima. Mislim da će upravo zapošljavanje biti najveći problem i za raseljene i izbjegle Rome sa Kosova.”
Poslanica SNP Snežana Jonica prenosi iskustva Roma koji su tražili posao u prosvjeti i bili odbijani zbog toga što nemaju crnogorsko državljanstvo:
“Bila sam u prilici sa značajnim brojem njih da razgovaram pa su mi rekli da je jedan broj njih imao potrebu ili želju ili su imali taj niov obrazovanja da su htjeli da rade u prosvjeti. No, mi imamo zakonom propisane uslove da u prosvjeti ne mogu da rade oni koji nemaju crnogorsko državljanstvo. No, postoji niz drugih državnih organa gdje je eksplicitno definisano da tamo mogu da rade samo oni koji imaju crnogorsko državljanstvo.”
Da rješavanje statusa izbjeglih i raseljenih nije samo izazov koji stoji samo pred Vladom Crne Gore pokazala je regionalna konferencija od koje je sve počelo. Naime, u februaru ove godine predstavnici Srbije, BiH, Hrvatske i Crne Gore u Beogradu su počeli regionalnu informativnu kampanju kao nastavak takozvanog Sarajevskog procesa za trajno stambeno zbrinjavanje izbeglih. Cilj je da se izbjegla lica informišu o mogućnostima dobrovoljnog povratka, reintegracije ili lokalne integracije u jednoj od četiri zemlje, kroz program stambenog zbrinjavanja
Najveći dio sredstva potrebnih za ostvarivanje projekta stambenog zbrinjavanja izbjeglih, 264 miliona evra, prikupljen je na donatorskoj konferenciji održanoj u Sarajevu u aprilu 2012. godine, a najviše novca je obezbjedila EU.
Koji su dosadašnji dometi vladine Strategije za trajno rješenje pitanja raseljenih?
Iako raseljeni u kampovima Konik I i II već 14 godina žive u jako teškim uslovima, nadležni tvrde da su činili i da čine sve da im pomognu.
Strategija Vlade za trajno rješenje pitanja raseljenih donesena prošle godine obuhvata njihovu integraciju u društvo i povratak u matične zemlje.
Pitanje krova nad glavom za dio ugroženih riješiće, kažu, izgradnjom 90 stanova, koja treba da počne krajem godine, kaže ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković:
“U cilju stvaranja pretpostavki za gradnju 90 stambenih jedinica na području Konika, Skupština Podgorice donijela je 16. februara 2012 . godine odluku o učešću glavnog grada u izgradnji objekta sa pratećim sadržajima za rješavanje stambenog pitanja interno raseljenih lica iz kampa Konik.“
Rok do kojeg raseljeni i izbjegli, koji se nalaze u Crnoj Gori, mogu da podnesu zahtjev za dobijanje stalnog nastanjenja ili privremenog boravka u Crnoj Gori pomjeren je do 31 . decembra ove godine. Od usvajanja strategije do aprila ove godine stalno nastanjenje dobilo je 6.016 izbjeglih i raseljenih dok je njih 962 do aprila ove godine primljeno u crnogorsko državljanstvo.
U Fondaciji za stipendiranje Roma kažu da je država Crna Gora preduzela niz mjera i aktivnosti koje su dovele do značajnih pomaka kada je regulisanje pravnog statusa izbjeglih i raseljenih Roma sa Kosova u pitanju. Program direktor u Fondaciji Andrija Đukanović kaže, međutim da su uslovi u kojima Romi, posebno na Koniku, i danas žive nehumani. Još nije riješeno ni pitanje njihovog obrazovanja i potpunog uključivanja u školski sistem.
“Treba naglasiti da se u prethodnom periodu nije mnogo uradilo ni postiglo na polju obrazovanja lica iz populacije Roma i Egipćana. Preko 50 posto njih nema nikakvo obrazovanje, niti je uključeno u bilo kakve programe prekvalifikacije ili dokvalifikacije, elementranog funkcionalnog opismenjavanja što je uzrokovano činjenicom da država Crna Gora nema novca da finansira takve programe koji bi omogućili bolje pozicioniranje tih lica na tržištu rada.”
Da bi došli na tržište rada izbjegli Romi treba da se školuju, a rijetki koji u tome uspiju onda ne mogu da dođu do zaposlenja, kaže Milan Radović iz Građanske alijanse:
“Mi znamo kakvi su sada procenti kada su u pitanju brojke o zaposlenim domicilnim Romima u Crnoj Gori, dakle našim državljanima, našim sugrađanima. Mislim da će upravo zapošljavanje biti najveći problem i za raseljene i izbjegle Rome sa Kosova.”
Poslanica SNP Snežana Jonica prenosi iskustva Roma koji su tražili posao u prosvjeti i bili odbijani zbog toga što nemaju crnogorsko državljanstvo:
“Bila sam u prilici sa značajnim brojem njih da razgovaram pa su mi rekli da je jedan broj njih imao potrebu ili želju ili su imali taj niov obrazovanja da su htjeli da rade u prosvjeti. No, mi imamo zakonom propisane uslove da u prosvjeti ne mogu da rade oni koji nemaju crnogorsko državljanstvo. No, postoji niz drugih državnih organa gdje je eksplicitno definisano da tamo mogu da rade samo oni koji imaju crnogorsko državljanstvo.”
Da rješavanje statusa izbjeglih i raseljenih nije samo izazov koji stoji samo pred Vladom Crne Gore pokazala je regionalna konferencija od koje je sve počelo. Naime, u februaru ove godine predstavnici Srbije, BiH, Hrvatske i Crne Gore u Beogradu su počeli regionalnu informativnu kampanju kao nastavak takozvanog Sarajevskog procesa za trajno stambeno zbrinjavanje izbeglih. Cilj je da se izbjegla lica informišu o mogućnostima dobrovoljnog povratka, reintegracije ili lokalne integracije u jednoj od četiri zemlje, kroz program stambenog zbrinjavanja
Najveći dio sredstva potrebnih za ostvarivanje projekta stambenog zbrinjavanja izbjeglih, 264 miliona evra, prikupljen je na donatorskoj konferenciji održanoj u Sarajevu u aprilu 2012. godine, a najviše novca je obezbjedila EU.
