Praksa pravosuđa Bosne i Hercegovine je takva da se kazna zatvora do godinu dana može zamjeniti novčanom kaznom. Ta praksa se primjenjuje za sva krivična djela, pa čak i za presude za ratne zločine ili za one osobe koje su učestvovale na stranim ratištima, poput Sirije ili Iraka.
Od 22 osuđenika zbog odlaska na strana ratišta, dvojica su kaznu zatvora zamjenili novčanom.
Na ovaj način se, smatraju stručnjaci, baš u jeku borbe protiv terorizma šalje loša poruka.
Do sada je između Tužilaštva Bosne i Hercegovine i osoba koje su išle na strana ratišta u Siriju i Irak, postignuto deset sporazuma o priznanju krivice. Time su, kaže, novinar Denis Džidić iz Balkanske istraživačke mreže (BIRN) koja prati suđenja pred Sudom BiH, dobili godinu dana zatvora.
„Prema našim zakonima svaka kazna do godinu dana se može novčano platiti. Za dvije osobe je i odobreno da tu svoju kaznu plate novčano i te osobe su to i uradile, tako da nisu ni izdržavale kaznu zatvora. Ostali se trenutno nalaze u četiri zavoda u Bosni i Hercegovini. U Tuzli, Zenici, Sarajevu i Bihaću. Neki od njih su već odslužili kaznu, koja nije čak ni punih godinu dana zatvora zato što su na početku samog postupka hapšeni, pa su bili neko kratko vrijeme u pritvoru, tako da im se to uračunalo u kaznu“, objasnio je Džidić za Radio Slobodna Evropa.
Zbog pokušaja odlaska na ratište u Siriji, Sud Bosne i Hercegovine osudio je Senada Koštića na godinu dana zatvora, jer se iz Velike Kladuše zaputio ka sirijskom ratištu. Autobusom je stigao do Sarajeva, a onda i u Crnu Goru. Na aerodromu u Podgorici za stotinjak eura kupio je kartu za Istanbul, piše u obrazloženju presude.
Turski graničari nisu mu dozvolili prelazak u Siriju. Uhapšen je po povratku u BiH. Sa Tužilaštvom BiH zaključio je sporazum o priznanju krivice i kaznu zatvora zamjenio novčanom u iznosu za 18.000 eura.
Drugi primjer je slučaj Nedžada Mujića, koji je za nešto manje od devet mjeseci zatvora platio više od 13.000 eura. Mujić je također zaključio sporazum sa Tužilaštvom BiH i priznao da je više puta iz Austrije odlazio u Siriju, finansirao Islamsku državu Iraka i Levanta (IDIL), te učestvovao u njihovim aktivnostima.
Prema mišljenju ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragana Mektića kaznena politika u vezi sa ekstremizmom i terorizmom nije adekvatna, kao ni kazne za ta djela.
„To kad govorim posebno mislim na odlazak naših građana na strana ratišta, gdje je zaprijećena kazna do pet godina. Interesovalo me je kolika je kazna za ta djela u zemljama našeg bližeg i daljeg okruženja, uglavnom radi se u njihovim zakonima o predviđenim kaznama između osam do deset godina zatvora. Kod nas je zaprijećena kazna do pet godina. I to nekako da se primjenjuje kaznena politika nego se uglavnom izriču kazne na donjem minimumu do godine dana ili kroz sporazum o priznanje krivice najveći dio tih slučajeva je pretvaranje kazne zatvora u novčanu kaznu“ , objašnjava ministar Mektić.
Još 2014. godine Bosna i Hercegovina je donijela Zakon o sprečavanju odlaska bh. građana na strana ratišta. Oni koji to pokušaju, krivično odgovaraju. Tužilaštvo BiH u maju ove godine sopštilo je da su pravosnažno osuđene 22 osobe zbog odlaska na ratišta u Siriju i Irak. Naglasili su i da do sada nije bila nijedna oslobađajuća presuda u vezi sa ovim krivičnim djelima.
Hamza Višća iz Centra za sigurnosne studije kaže da se očekuje da za takva krivična djela dobijaju veće kazne i da te osobe nemaju pogodnosti pri određivanju kazne.
„Međutim, ja mislim da za takva krivična djela naš Sud, odnosno Tužilaštvo i nema nekih jakih konkretnih dokaza da je neko učestvovao tamo, osim da znaju da je bio napustio Bosnu i Hercegovinu. Onda u želji da dođu do ozbiljnijih i kvalitetnijih podataka na početku idu na to da se dogovore sa nekim od počinioca tih djela. Znam iz prakse da ti ljudi, ako na primjer unište svoja putna dokumenta, vi u principu nemate nikakav dokaz da su oni tamo bili.
Toliko je ozbiljan problem da je sasvim sigurno da je potrebno učiniti puno napora da se dođe do adekvatnih dokaza. Oni za koje je poznato da su sto posto bili tamo, to su oni koji nam šalju poruke kako trebamo poklati ovakve i onakve i da slijedi kazna za naše lidere pa i za sav narod bosanskohercegovački, takvi se, nažalost, ne vraćaju u Bosnu i Hercegovinu i nismo u prilici da ih hapsimo“, objašnjava Višća.
Bez obzira na sve, ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić smatra da bez ozbiljne kaznene politike nema ni borbe protiv terorizma.
„Lično mislim da je to problem za Bosnu i Hercegovinu i da sama kazna, iako bi trebala da bude, nije nikakva vrsta preventivne mjere drugim počiniocima da ne vrše takvo krivično djelo, jer neko rezonuje: 'OK, idem i ja, dobiću godinu dana zatvora, ja ću to da platim' itd. I to nije generalno dobra poruka.
Mislim da bi ti sporazumi o priznanju krivice morali biti u izuzetnim, isključivo u izuzetnim slučajevima, kad država uz taj sporazum dobije još drugu neku vrstu koristi, da sad o tom ne govorim. Mislim da kaznena politika na ovakav način kako se kod nas provodi za ovu vrstu krivičnih djela nije nikakva garancija da će druge eventualne ekstremiste odvraćati od učešća u stranim terorističkim organizacijama“, kaže Mektić.