Iz šest zemalja Balkana na strana ratišta otišlo je oko 900 osoba. Najviše ih je u Siriju i Irak otišlo sa područja Kosova i Albanije, zatim iz Bosne i Hercegovine, pa tek onda iz Srbije, Crne Gore i Makedonije. Ovo je rečeno na konferenciji „Balkanski džihadisti: radikalizacija i regrutovanje boraca za Siriju i Irak“, u organizaciji Balkanske istraživačke ragionalne mreže (BIRN).
Većina zemalja donijela je zakone koji zabranjuju odlazak na strana ratišta, ali time ne spriječavaju da čak cijele porodice odlaze na ratom zahvaćena područja.
Mladi ljudi koji ne vide perspektivu u svojim zemljama najčešće idu u Siriju i Irak. Takvih je iz Bosne i Hercegovine otišlo oko 200, a oko 50 se vratilo, pa sada nastaje problem, kaže urednik BIRN-a za BiH Denis Džidić.
„Što se tiče kazni, one su relativno male. U Bosni i Hercegovini trenutno u postupku, dakle, optuženih osoba ili onih kojima je počelo suđenje, imamo osamnaest koji se vezuju za odlaske na strana ratišta. Jedino je Husein Bosnić dobio nepravosnažnu kaznu od sedam godina. Ostale kazne su od otprilike godina - godina i po. Ono što se sada zbog tih malih kazni pojavljuje kao problem jeste kako će Bosna i Hercegovina resocijalizirati osobe koje su bile na stranim ratištima, vratile su se, nakon toga su odležale kaznu zatvora, i onda se postavlja pitanje na koji način će se vršiti njihova resocijalizacija u društvo“, kaže Džidić.
U BiH se više radi na represivnim, a ne na preventivnim mjerama. Osim toga, ne postoji dobra povezanost policijskih struktura. To su pokazali slučajevi u Zvorniku i Rajlovcu, koji ni dan danas nisu rasvjetljeni.
Zamjenik direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela Uroš Pena kaže da u većini slučajeva, i prije nego se završi kriminalistička obrada, daje se ocjena da li je neki slučaj povezan s terorizmom.
"Nismo odgovorili na devet zlatnih pitanja kriminalistike: šta su motivi, gdje je izvršena indoktrinacija određenog lica, gdje su izvršene pripreme? Ne zna puno ljudi u BiH napraviti eksplozivnu napravu", kaže Uroš Pena.
„Suština je da kvalifikaciju uvijek daju političari. Jeste li čuli policajce, tužioce, da su dali kvalifikaciju? Oni znaju da će kvalifikacija doći sama od sebe. Kada je u pitanju razrješenje krivičnih djela, ovo je isto vrlo važno – hajde da vidimo koje smo krivično djelo, neka smo ga i nazvali, neka je i kvalifikovano kao terorizam, rasvijetlili do kraja? A šta to znači? Nismo odgovorili na devet zlatnih pitanja kriminalistike: šta su motivi, gdje je izvršena indoktrinacija određenog lica, gdje su izvršene pripreme? Nije lako napraviti eksplozivnu napravu. Ne zna puno ljudi u Bosni i Hercegovini napraviti eksplozivnu napravu. Ako sve to ne odgovorimo, nećete imati adekvatnu reakciju. Ono što je veliki problem, jeste prevelika generalizacija ovih pojava“, tvrdi Pena.
Bez 'ideoloških sidrišta'
Od ukupno 900 osoba koje su otišle na strana ratišta sa područja zemalja Balkana, najviše ih je sa Kosova i iz Albanije. Skender Perteshi iz Kosovskog centra za sigurnosne studije objašnjava:
„Mi pratimo situaciju od 2012. godine i od tada je oko 300 osoba sa Kosova sa porodicama otišlo i na neki način bilo angažirano na ratištima i sukobima na Bliskom istoku. Od njih 300, 60 ih se vratilo. Otprilike njih stotinu se vratilo na Kosovo. Oni predstavljaju rizik po našu nacionalnu sigurnost i zbog toga su i Vlada i policija preduzeli određene mjere. Upravo je donesen Zakon koji spriječava učestvovanje na stranim ratištima“, kaže Perteshi.
Prema riječima urednice BIRN-a iz Srbije Marije Ristić, do sada je na strana ratišta otišlo oko 50 osoba, uglavnom iz Sandžaka i pripadnika romske manjine iz okoline Beograda.
„Do sada nismo imali nikakve incidente u Srbiji, niti bezbednosni eksperti smatraju da su džihadisti na bilo koji način pretnja Srbiji. Mi smo imali nekoliko udruženja koja su bila obeležena kao da regrutuju borce u Siriji, to su mahom udruženja iz Novog Pazara, međutim, ta udruženja su sada pod jakom policijskom prismotrom. Većina tih lidera se nalazi na suđenju u Beogradu, pod optužbom za terorizam i regrutovanje, tako da je na neki način nakon usvajanja zakona za borbu protiv terorizma 2014. godine, ova pojava smanjena“, tvrdi Ristić.
Niz je faktora zbog kojih ljudi odlaze na ratišta. Loše obrazovanje, nepovjerenje u institucije, nedostatak adekvatnih informacija o tome šta se dešava na ratištima, ali i vjerovanje u ideologiju, sve su to razlozi zbog kojih se ljudi angažuju i odlaze na ratišta. Ekspert za sigurnost i profesor na Fakultetu za kriminalistiku u Sarajevu Goran Kovačević objašnjava:
„Zakonom je svakako zabranjeno da se ide na strana ratišta, međutim, ovi ljudi dokazano odlaze. Obično se ovakva situacija dešava u društvima koja nemaju tzv. ideoloških sidrišta, bilo ono bazirano na ideologiji, vjeri, na naciji, etničkoj grupi, nebitno. Gdje god postoji takav disbalans, odnosno nepostojanje tog sidrišta, ljudi su spremni da usvajaju ideologije stranih društava, da odlaze u strane države, da se bore za stvari koje praktično ne pripadaju njihovom osnovnom cilju, njihovoj osnovnoj misiji“, objasnio je Kovačević.
