Parlament BiH razmotrio je peti po redu prijedlog zakona o praznicima, no još nema spremnosti da se dijametralno suprotni stavovi oko spornih datuma približe. BiH je jedina zemlja koja praznike slavi po entitetskim, a ne državnom zakonu, i u kojoj ne postoji saglasnost oko datuma bitnih za državu.
Zastupnici stranaka iz RS neće prihvatiti 1. mart - Dan nezavisnosti, kao praznik, kao ni 25. novembar - Dan državnosti, niti obilježavati 11. juli kao Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, jer su, kako kaže Momčilo Novaković, ti datumi za njih sporni.
„To su pitanja koja su, prije svega, politička, a tek onda pitanja praznikovanja i nerada. Pazite, mi imamo dvije varijante: da forme radi usvojimo zakon pa to kažemo na taj način, ili da usvojimo suštinski zakon i da praznikujemo ono što se dogovorimo i oko čega se svi slažemo. A onda entiteti svojim zakonima o praznicima mogu regulisati ta druga pitanja, i to nije sporno. Postoje i danas entitetski zakoni o praznicima koji su definisali praznike. Dakle, ono što se svi slažemo na nivou države treba biti praznik, a ono što se ne slažemo, a možemo se dogovoriti na entitetskom nivou, onda to slavimo tamo.“
I predstavnici stranaka iz Federacije svjesni su da njihove kolege iz drugog entiteta neće prihvatiti prijedlog u kojem su sadržani ovi datumi. Šefik Džaferović, zastupnik iz SDA:
„Zakon koji je danas pred poslanicima je za mene prihvatljiv jer on u sebi sadrži, pored Nove godine i Prvog maja, i 25. novembar kao Dan državnosti BiH, 1. mart kao Dan nezavisnosti, 11. juli kao Dan sjećanja na žrtve genocida - i to je ono što ja mislim treba da bude sadržaj zakona o praznicima BiH i zbog toga ću ga ja podržati. Međutim, prema onome što je bilo na Ustavno-pravnoj komisiji, a na Komisiji je bilo vidljivo da to nema podrške iz RS-a, bojim se da danas nećemo zbog izostanka te entitetske podrške opet doći u poziciju da nemamo taj zakon.“
Male šanse za kompromis
Azra Hadžiahmetović iz Stranke za BiH ima sličan stav:
„To su ona ključna sporenja koja su vezana za donošenje zakona o praznicima. Ja ne vidim nagovještaja bilo kakve promjene i ja mislim da će, nažalost, zakon o praznicima još pričekati.“
No, ni samim predlagačima izgleda nije stalo da se zakon usvoji budući da insistiraju na onom što unaprijed ne može biti prihvaćeno, ocjenjuje Slavko Matić, HDZ BiH:
„Da postoji iskrena volja predlagatelj bi se malo više potrudio da iza takvog prijedloga stane malo širi krug. Ne govorim sad o svim parlamentarnim strankama, ali bilo bi dobro da to nije samo prijedlog jednog zastupnika ili jedne stranke. Puno lakša bi prolaznost bila i puno lakše bi bilo doći do potrebite većine da se zakon usvoji. Kad bi se malo lobiralo i nastojalo da iza prijedloga stanu dvije, tri stranke, bila bi veća vjerojatnoća da će takav zakon proći. Osobno mislim sadržajno da postoje stvari koje su se mogle i na malo lagodniji način izreći i lakše bi prošle. Primjerice, 9. svibanj Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe. Bilo je sasvim dovoljno reći da je to Dan Europe i kao takav vjerujem da bi bio prihvatljiv svakom.“
Džaferović napominje da do usvajanja novog zakona važi Zakon o praznicima RBiH usvojen 1995. godine:
„Dokle god se ne donese zakon od strane postdejtonske BiH, mi imamo zakon o praznicima – i o 25. novembru i o 1. martu - zakoni RBiH iz 1995. godine koji se po principu kontinuiteta moraju primjenjivati u cijeloj teritoriji, jer to su zakoni cijele teritorije. Zakon postoji i nije pitanje imamo li zakon ili nemamo, nego je pitanje da li se taj zakon poštuje ili ne poštuje.“
No, već punih 15 godina ovaj zakon se ne primjenjuje u RS i za to nisu postojale nikakve sankcije. Budući da sadašnja vladajuća garnitura i dobija vlast na osnovu nepomirljivih stavova između dva entiteta, zakon o praznicima, kao i mnogi drugi zakoni, sačekaće neku novu generaciju političara.
Pročitajte i ovo
Dejtonski praznik u Republici Srpskoj
Zastupnici stranaka iz RS neće prihvatiti 1. mart - Dan nezavisnosti, kao praznik, kao ni 25. novembar - Dan državnosti, niti obilježavati 11. juli kao Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, jer su, kako kaže Momčilo Novaković, ti datumi za njih sporni.
„To su pitanja koja su, prije svega, politička, a tek onda pitanja praznikovanja i nerada. Pazite, mi imamo dvije varijante: da forme radi usvojimo zakon pa to kažemo na taj način, ili da usvojimo suštinski zakon i da praznikujemo ono što se dogovorimo i oko čega se svi slažemo. A onda entiteti svojim zakonima o praznicima mogu regulisati ta druga pitanja, i to nije sporno. Postoje i danas entitetski zakoni o praznicima koji su definisali praznike. Dakle, ono što se svi slažemo na nivou države treba biti praznik, a ono što se ne slažemo, a možemo se dogovoriti na entitetskom nivou, onda to slavimo tamo.“
I predstavnici stranaka iz Federacije svjesni su da njihove kolege iz drugog entiteta neće prihvatiti prijedlog u kojem su sadržani ovi datumi. Šefik Džaferović, zastupnik iz SDA:
„Zakon koji je danas pred poslanicima je za mene prihvatljiv jer on u sebi sadrži, pored Nove godine i Prvog maja, i 25. novembar kao Dan državnosti BiH, 1. mart kao Dan nezavisnosti, 11. juli kao Dan sjećanja na žrtve genocida - i to je ono što ja mislim treba da bude sadržaj zakona o praznicima BiH i zbog toga ću ga ja podržati. Međutim, prema onome što je bilo na Ustavno-pravnoj komisiji, a na Komisiji je bilo vidljivo da to nema podrške iz RS-a, bojim se da danas nećemo zbog izostanka te entitetske podrške opet doći u poziciju da nemamo taj zakon.“
Male šanse za kompromis
Azra Hadžiahmetović iz Stranke za BiH ima sličan stav:
„To su ona ključna sporenja koja su vezana za donošenje zakona o praznicima. Ja ne vidim nagovještaja bilo kakve promjene i ja mislim da će, nažalost, zakon o praznicima još pričekati.“
No, ni samim predlagačima izgleda nije stalo da se zakon usvoji budući da insistiraju na onom što unaprijed ne može biti prihvaćeno, ocjenjuje Slavko Matić, HDZ BiH:
„Da postoji iskrena volja predlagatelj bi se malo više potrudio da iza takvog prijedloga stane malo širi krug. Ne govorim sad o svim parlamentarnim strankama, ali bilo bi dobro da to nije samo prijedlog jednog zastupnika ili jedne stranke. Puno lakša bi prolaznost bila i puno lakše bi bilo doći do potrebite većine da se zakon usvoji. Kad bi se malo lobiralo i nastojalo da iza prijedloga stanu dvije, tri stranke, bila bi veća vjerojatnoća da će takav zakon proći. Osobno mislim sadržajno da postoje stvari koje su se mogle i na malo lagodniji način izreći i lakše bi prošle. Primjerice, 9. svibanj Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe. Bilo je sasvim dovoljno reći da je to Dan Europe i kao takav vjerujem da bi bio prihvatljiv svakom.“
Džaferović napominje da do usvajanja novog zakona važi Zakon o praznicima RBiH usvojen 1995. godine:
„Dokle god se ne donese zakon od strane postdejtonske BiH, mi imamo zakon o praznicima – i o 25. novembru i o 1. martu - zakoni RBiH iz 1995. godine koji se po principu kontinuiteta moraju primjenjivati u cijeloj teritoriji, jer to su zakoni cijele teritorije. Zakon postoji i nije pitanje imamo li zakon ili nemamo, nego je pitanje da li se taj zakon poštuje ili ne poštuje.“
No, već punih 15 godina ovaj zakon se ne primjenjuje u RS i za to nisu postojale nikakve sankcije. Budući da sadašnja vladajuća garnitura i dobija vlast na osnovu nepomirljivih stavova između dva entiteta, zakon o praznicima, kao i mnogi drugi zakoni, sačekaće neku novu generaciju političara.
Pročitajte i ovo
Dejtonski praznik u Republici Srpskoj