Bosna i Hercegovina je vjerovatno među rijetkim zemljama u svijetu koja nema zakon o državnim praznicima. Tako se svake godine slave oni datumi koje entiteti procijene istorijskim.
Politička prepucavanja nastala su jer Bošnjaci insistiraju da se u državne praznike uvrste 1. mart, Dan nezavisnosti i 25.novembar, Dan državnosti te zemlje, što je za Srbe, neprihvatljivo. Jedino što predstavnici tog naroda prihvataju je 21. novembar, dan kada je potpisan Dejtonski sporazum.
Četrnaest godina Bosna i Hercegovina je čekala da dobije zakon o državnim praznicima i neradnim danima, a kada je napokon Vijeće ministara usvojilo prijedlog, zemlja bi trebala dobiti praznike koji nemaju nikakve veze sa njenom istorijom.
Tako će, prema prijedlogu bh. vlade, državni praznici biti oni koje slavi cijeli svijet - Nova godina, 1. maj, 9. maj i 26. juni - Dan podrške žrtvama nasilja. Osim ovih, neradni dani bi trebali biti vjerski praznici.
Za ministra civilnih poslova BiH Sredoju Novića, koji je predlagač zakona, najvažnije je to što je postignut dogovor sa vjerskim zajednicama:
„S druge strane je važno da smo ovim zakonom utvrdili vjerske praznike u BiH koji su utvrđeni za sve, dakle za Katoličku crkvu, Pravoslavnu crkvu, Islamsku vjersku zajednicu i Jevrejsku također.“
Političari u Bosni i Hercegovini već godinama se ne mogu dogovoriti oko državnih praznika jer je predstavnicima srpskog naroda neprihvatljivo da slave 1. mart - Dan nezavisnosti i 25. novembar - Dan državnosti.
Kako ova dva datuma nisu ušla u prvobitni prijedlog zakona, ne čudi što su protiv njega glasali ministri u Vijeću ministara Tarik Sadović i Safet Halilović.
Sadović, koji je član Odbora za unutrašnju politiku, kaže da je stav Odbora bio da prijedlog ne definiše sve datume koje bi jedna država trebala da uzme za svoje praznike:
„Koncept Ministarstva civilnih poslova se sastojao u tome da predloži samo one praznike koji, navodno, nisu sporni, pa bi se ovaj zakon mogao zvati zapravo zakon o međunarodnim praznicima u BiH jer nema nijednog specifičnog zakona u tom osnovnom prijedlogu koji bi odražvao potrebu građana ove zemlje i potrebu države da se identificira i da se sjeća onih dana koje treba slaviti.“
Sadovićevo mišljenje dijeli i ministar za ljudska prava i izbjeglice Safet Halilović:
„Zato sam ja predložio da bi bolje bilo da se zakon zove zakon o inozemnim praznicima u BiH i vjerskim praznicima kao neradnim danima. Ovim zakonom nije predviđeno da niti 1. mart - Dan nezavisnosti BiH bude praznik ove države, niti da to bude 25. novembar - Dan državnosti, ZAVNOBIH-a, niti 11. juli koji je vezan za Srebrenicu i o kome su većina parlamenata donijeli odluke ili zakone o tome da to bude Dan sjećanja na Srebrenicu.“
Prijedlog zakona o državnim praznicima i neradnim danima još nije ni upućen u parlamentarnu proceduru, a već se najavljuje da neće dobiti zeleno svjetlo i biti usvojen, bar kada je riječ o predstavnicima bošnjačkog naroda.
Alma Čolo, delegat u državnom Parlamentu ističe da obrazloženje Vijeća ministara da BiH treba da ima državne praznike, pa makar se radilo i o onima koji koji nisu sporni, ne stoji:
„Ukoliko je Vijeće ministara utvrdilo neke datume koji nisu sporni, pa ove neke koji su značajni za predstavnike bošnjačkog naroda i mislim za sve građane BiH ostavilo za neka bolja vremena, to moramo imati jasno naznačeno u obrazloženju zakona. Ali mislim da se ne radi o tome. Mislim da su ovi datumi izostavljeni jer predstavnici srpskog naroda u cijelom ovom periodu od Dejtona do danas ne žele da priznaju ta dva datuma kao ključne datume u historiji BiH.“
Za predstavnike srpskog naroda u bh. Parlamentu prijedlog zakona je prihvatljiv. Poslanica Milica Marković kaže da će amandmanski djelovati da u zakon bude uvršten i 21. novembar, dan kada je potpisan Dejtonski sporazum. Prema njenim riječima, prijedlog da u zakon budu uvršteni 1. mart i 25. novembar nikada neće proći:
„Prvi mart zato što je to datum kada su Srbi preglasavanjem izvedeni iz države u kojoj su bili, dakle iz Jugoslavije, a 25. novembar je dan koji je vezan za daleku prošlost.“
Ministri iz reda hrvatskog naroda u Vijeću ministara su predlagali da 1. mart bude državni praznik, ali nakon što su ministri iz Republike Srpske glasali protiv priklonili su se njihovom stavu.
Zbog toga se nameće pitanje hoće li Hrvati podržati prijedlog u Parlamentu da se u državne zakone uvrsti 1. mart jer je i taj narod glasao na referendumu za nezavisnost BiH. Delegat u državnom Parlamentu Branko Zrno odgovara:
„Ako smo izišli, a izišlo nas je, ja mislim, 90 posto i više, onda nema nikakve razlike da to ne bude i naš blagdan.“
Uprkos činjenici da je Vijeće ministara nakon 14 godina konačno utvrdilo prijedlog zakona o državnim praznicima i neradnim danima, po svemu sudeći, Bosna i Hercegovina i dalje će biti bez zakona, a slaviće se oni praznici kako je to bilo i do sada - svako u svom entitetu i kako kome politički odgovara.
***
O novom zakonskom prijedlogu Vijeća ministara, o tome ko je šta predlagao, šta osporavao i kakve su šanse da taj prijedlog dobije podršku u Parlamentu, moći ćete čuti u našoj radijskoj emisiji za BiH u 15 sati i u regionalnom programu u 18, te pročitati na našoj web stranici.
Politička prepucavanja nastala su jer Bošnjaci insistiraju da se u državne praznike uvrste 1. mart, Dan nezavisnosti i 25.novembar, Dan državnosti te zemlje, što je za Srbe, neprihvatljivo. Jedino što predstavnici tog naroda prihvataju je 21. novembar, dan kada je potpisan Dejtonski sporazum.
Četrnaest godina Bosna i Hercegovina je čekala da dobije zakon o državnim praznicima i neradnim danima, a kada je napokon Vijeće ministara usvojilo prijedlog, zemlja bi trebala dobiti praznike koji nemaju nikakve veze sa njenom istorijom.
Tako će, prema prijedlogu bh. vlade, državni praznici biti oni koje slavi cijeli svijet - Nova godina, 1. maj, 9. maj i 26. juni - Dan podrške žrtvama nasilja. Osim ovih, neradni dani bi trebali biti vjerski praznici.
Važno je da su zadovoljne vjerske zajednice?!
Za ministra civilnih poslova BiH Sredoju Novića, koji je predlagač zakona, najvažnije je to što je postignut dogovor sa vjerskim zajednicama:
„S druge strane je važno da smo ovim zakonom utvrdili vjerske praznike u BiH koji su utvrđeni za sve, dakle za Katoličku crkvu, Pravoslavnu crkvu, Islamsku vjersku zajednicu i Jevrejsku također.“
Političari u Bosni i Hercegovini već godinama se ne mogu dogovoriti oko državnih praznika jer je predstavnicima srpskog naroda neprihvatljivo da slave 1. mart - Dan nezavisnosti i 25. novembar - Dan državnosti.
Kako ova dva datuma nisu ušla u prvobitni prijedlog zakona, ne čudi što su protiv njega glasali ministri u Vijeću ministara Tarik Sadović i Safet Halilović.
Sadović, koji je član Odbora za unutrašnju politiku, kaže da je stav Odbora bio da prijedlog ne definiše sve datume koje bi jedna država trebala da uzme za svoje praznike:
„Koncept Ministarstva civilnih poslova se sastojao u tome da predloži samo one praznike koji, navodno, nisu sporni, pa bi se ovaj zakon mogao zvati zapravo zakon o međunarodnim praznicima u BiH jer nema nijednog specifičnog zakona u tom osnovnom prijedlogu koji bi odražvao potrebu građana ove zemlje i potrebu države da se identificira i da se sjeća onih dana koje treba slaviti.“
Sadovićevo mišljenje dijeli i ministar za ljudska prava i izbjeglice Safet Halilović:
„Zato sam ja predložio da bi bolje bilo da se zakon zove zakon o inozemnim praznicima u BiH i vjerskim praznicima kao neradnim danima. Ovim zakonom nije predviđeno da niti 1. mart - Dan nezavisnosti BiH bude praznik ove države, niti da to bude 25. novembar - Dan državnosti, ZAVNOBIH-a, niti 11. juli koji je vezan za Srebrenicu i o kome su većina parlamenata donijeli odluke ili zakone o tome da to bude Dan sjećanja na Srebrenicu.“
Prijedlog zakona o državnim praznicima i neradnim danima još nije ni upućen u parlamentarnu proceduru, a već se najavljuje da neće dobiti zeleno svjetlo i biti usvojen, bar kada je riječ o predstavnicima bošnjačkog naroda.
Slaba šansa za usvajanje
Alma Čolo, delegat u državnom Parlamentu ističe da obrazloženje Vijeća ministara da BiH treba da ima državne praznike, pa makar se radilo i o onima koji koji nisu sporni, ne stoji:
„Ukoliko je Vijeće ministara utvrdilo neke datume koji nisu sporni, pa ove neke koji su značajni za predstavnike bošnjačkog naroda i mislim za sve građane BiH ostavilo za neka bolja vremena, to moramo imati jasno naznačeno u obrazloženju zakona. Ali mislim da se ne radi o tome. Mislim da su ovi datumi izostavljeni jer predstavnici srpskog naroda u cijelom ovom periodu od Dejtona do danas ne žele da priznaju ta dva datuma kao ključne datume u historiji BiH.“
Za predstavnike srpskog naroda u bh. Parlamentu prijedlog zakona je prihvatljiv. Poslanica Milica Marković kaže da će amandmanski djelovati da u zakon bude uvršten i 21. novembar, dan kada je potpisan Dejtonski sporazum. Prema njenim riječima, prijedlog da u zakon budu uvršteni 1. mart i 25. novembar nikada neće proći:
„Prvi mart zato što je to datum kada su Srbi preglasavanjem izvedeni iz države u kojoj su bili, dakle iz Jugoslavije, a 25. novembar je dan koji je vezan za daleku prošlost.“
Ministri iz reda hrvatskog naroda u Vijeću ministara su predlagali da 1. mart bude državni praznik, ali nakon što su ministri iz Republike Srpske glasali protiv priklonili su se njihovom stavu.
Zbog toga se nameće pitanje hoće li Hrvati podržati prijedlog u Parlamentu da se u državne zakone uvrsti 1. mart jer je i taj narod glasao na referendumu za nezavisnost BiH. Delegat u državnom Parlamentu Branko Zrno odgovara:
„Ako smo izišli, a izišlo nas je, ja mislim, 90 posto i više, onda nema nikakve razlike da to ne bude i naš blagdan.“
Uprkos činjenici da je Vijeće ministara nakon 14 godina konačno utvrdilo prijedlog zakona o državnim praznicima i neradnim danima, po svemu sudeći, Bosna i Hercegovina i dalje će biti bez zakona, a slaviće se oni praznici kako je to bilo i do sada - svako u svom entitetu i kako kome politički odgovara.
***
Proteklih godina je 1. mart, datum kada se 1992. godine na referendumu više od 64 posto građana BiH izjasnilo da žele nezavisnu državu, obilježavan kao Dan nezavisnosti BiH samo u Federaciji BiH. Za Srbe je taj datum neprihvatljiv kao praznik, jer tvrde kako je BiH iz SFRJ tada izašla protiv volje srpskog naroda.
I 25. novembar kao dan državnosti BiH proteklih je godina bio praznik samo u Federaciji BiH, kao sjećanje na 25.novembar 1943. godine. Tada je na Prvom zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH (ZAVNOBiH) rezolucijom odlučeno da BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.
Ovaj praznik za Srbe je neprihvatljiv, kako tvrde, upravo zato što na zasjedanju ZAVNOBiH-a nisu učestvovali Srbi, Hrvati i Bošnjaci, odnosno Muslimani. Tada nacija, kako navode, nije bila u političkom rječniku i stoga taj datum, prema njihovom stavu, ne vuče jednakopravnost i ravnopravnost u današnjem smislu u kojem se govori u BiH.
I 25. novembar kao dan državnosti BiH proteklih je godina bio praznik samo u Federaciji BiH, kao sjećanje na 25.novembar 1943. godine. Tada je na Prvom zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH (ZAVNOBiH) rezolucijom odlučeno da BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.
Ovaj praznik za Srbe je neprihvatljiv, kako tvrde, upravo zato što na zasjedanju ZAVNOBiH-a nisu učestvovali Srbi, Hrvati i Bošnjaci, odnosno Muslimani. Tada nacija, kako navode, nije bila u političkom rječniku i stoga taj datum, prema njihovom stavu, ne vuče jednakopravnost i ravnopravnost u današnjem smislu u kojem se govori u BiH.
O novom zakonskom prijedlogu Vijeća ministara, o tome ko je šta predlagao, šta osporavao i kakve su šanse da taj prijedlog dobije podršku u Parlamentu, moći ćete čuti u našoj radijskoj emisiji za BiH u 15 sati i u regionalnom programu u 18, te pročitati na našoj web stranici.