Nadomak Filozofskog fakulteta u Nikšiću nalazi se frizersko-kozmetički salon Status - prvi i jedini u Crnoj Gori koji zapošljava (i) osobe sa invaliditetom (OSI). Jedna od njih je dvadesettrogodišnja Teodora Zorić, koja je poslije završene srednje škole prošla dodatne obuke i usavršavala se za posao koji danas obavlja.
“Ja sam pomoćni kozmetičar, radim depilaciju, epilaciju, pedikir, trajni lak…dnevno u salonu radim oko sedam sati", kaže nam Teodora.
Na naše pitanje da li je naporno odgovara:
"Pa, onako.. nije strašno. Na kraju sam zadovoljna što mogu da donosim kući novac. Roditelji su mnogo zadovoljni. A ja da, zadovoljna sam što zarađujem. Zadovoljna i ponosna."
Pored svakodnevnog rada u salonu ljepote Status, Teodora studira Italijanski jezik i sve ispite je položila u roku
Posebno joj je važno što joj se mušterije redovno vraćaju. Pored svakodnevnog rada u salonu ljepote Status, Teodora studira Italijanski jezik i sve ispite je položila u roku. Na pitanje: da li može sve da postigne - i rad i studije i izlaske - odgovara:
„Za sada sve ide super, i to mi daje nadu da hoću.“
Njena koleginica, nešto mlađa dvadesetjednogodišnja Biljana Vlahović, kao djevojčica je voljela da pravi frizure. U razgovoru za RSE se prisjeća kako je nekada šišala kosu svojim lutkama, dok danas ima svoje „prave“ mušterije.
„Sad radim kao pomoćni frizer, perem kosu, feniram, farbam... Istovremeno se obučavam za maserku, usavršavam masažu. Imam priliku da mnogo toga naučim”, ispričala nam je Biljana kako provodi radni dan.
Pročitajte i ovo: Osobe sa invaliditetom: Zaposlenje nemoguća misija“Veoma je važno da neko prepozna umijeće kod njih, usmjeri ih i ohrabri“, objašnjava za RSE Miluša Cica Žugić direktorica “Udruženja za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju” čija je Biljana članica. Pošto je Udruženje otvorilo frizerski salon, Žugić se prisjeća kako je ohrabrivala Biljanu Vlahović koja je danas zaposlena u salonu i ima svoje mušterije:
“Recimo, Biljana je krenula kao pomoćna frizerka računajući da nikad neće postati frizerka… Međutim, ona sad ide na obuku za maserku. I to joj tako dobro ide. Znači, važno ih je ohrabriti i kada oni posustanu jer uspiješno završe po nekoliko zanata”, priča osnivačica frizerskog salona koji danas zapošljava pet lica sa invaliditetom.
Biljana Vlahović se prisjeća kako je nekada šišala kosu svojim lutkama, dok danas ima svoje „prave“ mušterije
Nikolina je redovna mušterija koju smo zatekli u salonu dok joj je Teodora sređivala nokte. Nikolina za RSE objašnjava da “svaki njen dolazak u salon Status najbolje govori koliko je zadovoljna kvalitetom svih pruženih usluga“, od kose do masaže.
„Moj suprug je takođe mušterija, i uvijek ima sjajnu frizuru jer je frizerka Ivana Mihailović sjajan muški frizer. I moja majka i svekrva dolaze... apsolutno cijela porodica je ovdje. A ja sam danas svratila da mi Teodora sredi nokte. Najvažnija stvar je kada se neko istinski trudi za to što radi“, priča Nikolina ne štedeći riječi hvale za zaposlene i objašnjava:
“Mogu vam reći da su cijene sasvim pristupačne u odnosu na kvalitet usluga i kvalitet materijala koji se koristi“.
Sve u salonu, od kvaliteta materijala do procesa rada i kavliteta usluga, pažljivo nadgleda Ivana Mihailović direktorica salona. Ona je volonterka Udruženja od malih nogu, prisjeća se Miluša Žugić. Objašnjava kako je Ivana provodila vrijeme igrajući se sa djecom sa invaliditetom.
„I dok je bila u osnovnoj školi stalno je dolazila u Udruženje. Voljela je da djeci pokaže kako funkcionišu neke igračke i da provodi vrijeme sa njima, što je mnogo važno za socijalizaciju i za lica sa invaliditetom da osjete tu podršku volontera, građana”.
Kasnije se Ivana preko Udruženja, objašnjava Žugić usavršavala i učila od najboiljih.
Ivana u salonu od otvaranja radi kao: frizerka, kozmetičarka, PR i direktorica studija ljepote Status a prošla je obuke u zemlji i inostranstvu. Obuku zaposlenih sprovodi podgorički Alfaton Lekić gdje su, kaže Ivana, njeni radnici “pekli zanat“. Ne krijući zadovoljstvo, Ivana priča kako je tokom godina posmatrala promjene u ponašanju građana i prihvatanju osoba sa invaliditetom.
“Generalno se mijenja stav građana kada su u pitanju osobe sa invaliditetom, ranije je nešto ovako bilo u potpunosti nezamislivo. Sve nevladine organizacije koje se bave pravima OSI u velikoj su mjeri doprinijele i doprinose da se stav građana prema OSI promijeni. Definitivno, mi smo mogli da vidimo na našem primjeru da je to tako. Na početku u našem salonu su to bili veoma čudni pogledi, pa i komentari i sve, a sad nema nikakvih reakcija. Prosto, normalno je to što su oni tu i da im oni rade oko glave, prosto mijenja se to.
Najteže je biti održiv u ovom poslu i trajati, kaže Miluša Žugić, koja gotovo tri decenije radi sa OSI, njihovoj pripremi za samostalan život i tržište rada.
Najteže je biti održiv u ovom poslu i trajati, kaže Miluša Žugić
“U ovom trenutku, one primaju 270 eura. I imaju naravno, radni staž, zdravstveno osiguranje i sve ostalo. Mi ne žalimo novca da naše zaposlene pošaljemo bilo gdje u inostranstvo na stručno usavršavanje”, kaže Žugić i precizira da Udruženje gotovo dvadeset godina pruža razne servise podrške a od 2011. godine zapošljava lica sa invaliditetom, trenutno 12 njih.
“Jer su u Crnoj Gori stvari suštinski ‘pomjerene'. Umjesto da država OSI od rođenja pruža servise podrške a da građanski sektor samo lobira za njihova prava i bolji status kod nas u Crnoj Gori stvari obrnuto funkcionišu“, smatra Žugić.
Ipak, stvari se polako mijenjaju, ali sve to ide sporo, objašnjava Žugić, koja od državnih institucija izdvaja Zavod za zapošljavanje, kao primjer dobre saradnje. Ipak, bez donacija i podrške međunarodnih institucija Udruženje ne bi moglo da ima rezultate koje je do sada ostvarilo, precizira Žugić.
“Jer smo mi godinama znali da budemo prvi u mnogo čemu. Prvi smo i jedini za sada otvorili, a nedavno od donacija i kupili prostor u kome se nalazi frizersko-kozmetički studio Status“, dodaje.
U Crnoj Gori nema objedinjenih podataka o broju lica sa invaliditetom, na državnom nivou takođe, ne postoji zvanična baza podataka o broju nezaposlenih ili zaposlenih lica sa invaliditetom, navedeno je u Vladinoj Strategiji za integraciju lica sa invaliditetom za period 2016-2020. godine. Država je Strategijom konstatovala “da je potrebo raditi na unapređenju uslova za povećanje zapošljivosti lica sa invaliditetom” i njihovo ravnopravno učešće na tržištu rada.