Prije nekoliko dana UNICEF u Bosni i Hercegovini i Delegacija Europske unije u BiH dodijelili su aktivistici i novinarki Ani Kotur Erkić priznanje "Šampionka inkluzije" za Aninu svakodnevnu borbu za prava djece s poteškoćama u razvoju. Iza nje su još brojna državna i međunarodna priznanja.
Ana zbog predrasuda prema njenom invaliditetu ne može do posla u BiH radi čega je često žrtva bosanskohercegovačkog sustava, ali i diskriminacije.
Ana Kotur Erkić diplomirana je pravnica, a završila je i menadžment ljudskih resursa u Beogradu. Govori nekoliko stranih jezika, dobitnica je pet UN-ovih nagrada, prošlogodišnja je dobitnica nagrade Srđan Aleksić za izvještavanje o marginaliziranim skupinama ljudi, te dobitnica plakete mladih Grada Banjaluka. Njen put do posla popločan je diskriminacijom.
"Kada sam završila fakultet dobila sam poruku od prijateljice da je izašao konkurs za posao u Banjaluci za koji se traži osoba s invaliditetom, jer je poslodavac dobio sredstva iz budžeta u svrhu zapošljavanja pripravnika volontera. Ja sam kontaktirala poslodavca i on je meni odmah rekao da je novac dobio i da će ga iskoristiti za tri pripravnice koje već volontiraju kod njega. Rekao mi je da nije planirao mene zaposliti nego njih tri. Ja sam doslovce u suzama od njega izašla jer sam se tada suočila sa činjenicom da ću doživljavati grozne stvari dok budem tražila posao. Nikada nisam razmišljala da bi odnos prema meni mogao biti takav, jer mi smo učili na fakultetu da smo svi jednaki, da svi imaju jednaka prava. U praksi to nije tako", priča Ana.
Nakon što je sve prijavila ombudsmanu za ljudska prava agonija se nastavila.
"Agonija se nastavila na način da sam ja dokazivala da je poslodavac izvršio diskriminaciju, iako prema Zakonu o zabrani diskriminacije teret je na onome ko je optužen da je izvršio diskriminaciju. Poslodavac se cijelo vrijeme držao uzdržano. Ombudsman je izdao preporuku 2015. godine koju je poslao i Vladi Republike Srpske i Zavodu za zapošljavanje na što su se oni oglasili s rečenicom da su u Uredu ombudsmana svi nepismeni i da je nevjerovatno da ombudsman vjeruje pričama 'rekla - kazala'. Čak su osporavali i moj invaliditet, iako ja od rođenja imam sve dokumentovano i od djetinjstva sam u sistemu socijalne zaštite", priča Ana.
Navodi kako je poslata i preporuka advokatskoj komori da ovaj postupak dovede do kraja.
"Međutim, taj postupak nikada nije završen. Odnosno ja nisam dobila informaciju da jeste, a vjerujem da nije ni ombudsman. Prosto je nevjerovatno da postupak traje tri godine i da niko ništa nije poduzeo", kaže nam Ana čija borba za posao traje već pune tri godine.
A upravo Ana ima zakonske prednosti. Jer, preporuke UN komiteta za BiH iz 2017. godine kažu da Bosna i Hercegovina mora zapošljavati osobe s invaliditetom.
Međutim, te preporuke se ne poštuju, te se u ovoj zemlji osobe s invaliditetom uglavnom angažiraju samo kroz projekte i u nevladinom sektoru, što je potpuno suprotno inkluziji. Ipak, kaže Ana, najgore su predrasude s kojima poslodavci prema osobama s invaliditetom nastupaju.
"Doživljavala sam jako ružne stvari po konkursu koji je objavljen u javnim glasilima. Kada kažem da imam invaliditet, onda mi počnu govoriti kako nemaju namjeru zapošljavati osobu s invaliditetom jer nemaju lift. Ja tada kažem da meni i stepenice odgovaraju. Onda se oni ipak vrate na ovo prvo da mi kažu da neće zapošljavati osobe s invaliditetom. U privatnom sektoru, kada konkurišem za posao znali su mi postaviti pitanje da li ja znam koliko će njih koštati to što će mene neko nekada trebati autom prevesti na lokaciju gdje je određen posao potrebno uraditi. Ipak, najteže je od svega ovdje, gdje je ljudsko dostojanstvo i padamo li na ispitu ljudskosti. Niko me ne pita o mojim sposobnostima i znanju", kaže.
Da apsurd bude veći institucije u BiH koje u svojim nazivima nose ime "za ljudska prava" nemaju zaposlene osobe s invaliditetom.
"Prema mojim informacijama to nemaju ni Ministarstvo za ljudska prava BiH niti ombudsman za ljudska prava. Ako pričamo o institucijama koje se bave ljudskim pravima, tu je centralna institucija Ureda ombudsmana za ljudska prava koja prema mojim informacijama nema ni jednu zaposlenu osobu u skladu sa Zakonom o zapošljavanju osoba s invaliditetom u entitetima. To je stravično. Jer, ako imamo odjel za praćenje osoba s invaliditetom, a koji nema osobu s invaliditetom onda imamo potpuno promašen sistem u tom smislu", kaže Ana.
Ne poštuju se, dodaje, norme učešća onih o kojima se priča.
"Mi ovdje ne trebamo osobu s invaliditetom zato što je osoba s invaliditetom već zato što poznaje fundus ljudskih prava osoba s invaliditetom. Zato sada imamo problem da o osobama s invaliditetom odlučuju ljudi prema svojoj percepciji", pojašnjava Ana Kotur Erkić, koja nastavlja svoju borbu s institucijama u BiH.
Teško je, kaže, ali neće odustati jer bi to značilo njeno odustajanje od sebe same.
"Svake godine u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj na evidencijama za zapošljavanje imamo 20 do 30 visokoobrazovanih osoba s invaliditetom. Neka je od tih 30 osoba dva pravnika, valjda ta dva pravnika možemo zaposliti u ključne segmente prava kojih trebamo. Samo na taj način direktno možemo utjecati na uspostavljanje pravnog sistema koji će zaista poštovati ljudska prava osoba s invaliditetom. Ne treba to biti samo zato što neka institucija ima nominovan odjel ili službu u kojima će raditi neko ko nije imamo nikakvog dodira s invaliditetom", ističe.
Treba na kraju naglasiti još jednu činjenicu, a to je da Bosna i Hercegovina nije kandidirala niti jednu ženu s invaliditetom u Komitet UN-a za praćenje primjene Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Bosna i Hercegovina, kao potpisnica te konvencije dobila je poziv UN-a da predloži ženu s invaliditetom u Komitet, međutim BiH, odnosno Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, do sada nije predložilo niti jednu ženu, a BiH je dobila poziv u aprilu 2018. godine.
Facebook Forum