Neuspješna privatizacija Kraljičine plaže u političkoj javnosti je izazvala polemiku o tome, da li je odustajanjem Rojal grupe učinjena šteta državi i narušen investicioni ambijent i kredibilitet Crne Gore kao turističke destinacije, ili je pobjedila zaštita javnog i državnog interesa spriječavanjem realizacije štetnog i nezakonitog ugovora između Vlade i stranog investitora?
Odbor Udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore nema dilemu da je stvoren loš ambijent za privlačenje investicija u oblast turizma pa su uputili protest svima.
„Ovo može da bude protest i poruka prema svima onima koji nemaju sluha za stvaranje jednog dobrog ambijenta u kome će Crna Gora biti interesantno podneblje za svjetske investitore koji žele i koji će naći interesa da investiraju u naše hotelijerstvo“, komentariše predsjednik udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore Dragan Ivančević.
U crnogorskoj praksi postoji više slučajeva kada su institucije i civilni sektor uspjeli da spriječe realizaciju potencijalno štetnih poslova, ali istovremeno dio privatizacija nije spriječen, a koje su se pokazale štetnim po državni budžet.
Tako na primjer civilni sektor i Skupština su uspjeli da spriječe potapanje Tare zbog izgradnje hidroelektrane, spriječena je prodaja većinskog paketa akcija EPCG stranom investitoru, spriječeno je davanje Drugog bloka Termoelektrane Rusima, zatim zalaganje civilnog sektora spriječilo je privatizaciju uvale Valdanos insolventnoj kompaniji.
A posljednji slučaj - privatizacija Kraljičine plaže je okončan tako što ugovor nije ni stigao do parlamenta jer ga je manja članica vladajuće koalicije SDP ocjenila nezakonitim.
Na drugoj strani, Skupština i civilni sektor nisu uspjeli da spriječe privatizaciju Telekoma koja se kasnije pokazala veoma sporna s aspekta cijene i moguće korupcije, nije spriječena prodaja Kombinata aluminijuma ruskom tajkunu, što se pokazalo veoma pogubno po budžet i postoji stalna prijetnja ruskih tužbi koje iznose milijardu eura. Skupština je odobrila ugovor o izgradnji dionice autoputa sa kineskim partnerima i pored upozorenja da to predstavlja potencijalnu opasnost po stabilnost i održivost budžeta.
Postoje i pozitivni primjeri, kao što je Porto Montenegro koji je nastao na inicijativu Vlade privatizacijom tivatskog vojnog brodogradilišta, što je u parlamentu prošlo bez prevelikih kritika, a vrijeme je pokazalo da se radi o najuspješnijem projektu u Crnoj Gori.
Bez obzira da li je investicija sporna ili nesporna, o njoj se donosi politička odluka u parlamentu. Aleksandar Damjanović iz Socijalističke narodne partije ističe da sve odluke o privatizaciji ili prodaji državnog zemljišta prolaze kroz Skupštinu:
„Postoji potreba da parlament odlučuje i u nekim drugim slučajevima koji nisu striktno, da kažem i zakonski iznad onih minimuma za odlučivanje. I mislim da to i matični odbori rade, da se otvaraju pitanja, a druga je stvar šta će na kraju biti politička odluka i odluka parlamentarne većine. Ali svakako zbog netransparentnog načina vođenja tenderskih procedura u Vladi Crne Gore smatram da je dobro da makar ključne odluke poput one o autoputu, kakvo god da je bilo glasanje u parlamentu, dođu u Skupštinu da građani Crne Gore mogu da imaju punu informaciju o svim pozitivnim i negativnim aspektima takve odluke“, konstatuje Damjanović.
Zaštita javnog interesa treba da bude prioritet nad privlačenjem investicija, kaže Dejan Milovac iz Mansa, koji smatra da institucije ne vode brigu o javnom interesu, zbog čega taj interes brane civilni sektor i mediji:
„Situacija u Crnoj Gori već duži niz godina je da su Vlada Crne Gore prvenstveno premijer, kreirali takvu investicionu klimu da Crna Gora privlači samo investitore koji u velikom broj slučajeva dolaze sa off-shore destinacija, koji se kriju iza tajnih računa i čije porijeklo novca nije uvjek ili gotovo nikada nije do kraja jasno. I u tom smislu prvenstveno uloga civilnog sektora i medija je bila da ukažu na sve te probleme i da jednostavno proba da zaštiti javni interes kada već Vlada i Skupština nisu bile u stanju“, ocjenjuje Milovac.
