Crna Gora i Bosna i Hercegovina su okončale sav posao u vezi sa medjusobnim razgraničenjem ali umjesto da se stvar okonča, u Bosni i Hercegovini je proces zaustavljen jer dio javnosti smatra da ta država polaže pravo na dio crnogorske teritorije na primorju kod Herceg Novog. Da li eventualno pokretanje pravnih i političkih sporova može uticati na, za Crnu Goru važne procese učlanjenja u EU i NATO?
Iako je crnogorski premijer Milo Đukanović rekao da je inicijativa za poništenje ugovora sa Crnom Gorom o Sutorini uznemirujuća, čini se da je on jedini koji u Crnoj Gori zbog toga nema mira. Inicijativa poslanika Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Denisa Bećirovića koji je Rezoluciju za poništenje ovog ugovora uputio u zvaničnu parlamentarnu proceduru, uglavnom se smatra populističkim manevrom u okviru unutrašnje politike u Bosni i Hercegovini u kojoj su se, sa relevantnih adresa, čule slične ocjene.
Crna Gora ima najdužu graničnu liniju upravo sa Bosnom i Hercegovinom u dužini od 268 kilometara. Pitanje razgraničenja je u početku razmatrano u okviru razgovora o granici izmedju bivše SRJ, odnosno, Državne Zajednice Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine, a potom su, od osamostaljenja Crne Gore, započeti razgovori državnih Komisija za granice dvije države koji je okončan prije nekoliko mjeseci.
Iako je sada aktuelizovano, i ranije je bilo inicijativa iz Bosne i Hercegovine da se u razgovorima sa Crnom Gorom otvori pitanje Sutorine, odnosno da sedam kilometara dugačko primorje sa rijekom i mjestima: Sutorina, Igalo i Njivice i okolnim selima treba da se nadju unutar granica BiH. Međutim, vlasti Bosne i Hercegovine takve inicijative o promjenama granica na tom području nikada zvanično nisu inicirale, a ministar civilnih poslova BiH, Sredoje Nović je ranije izjavio da je "Savjet ministara BiH, prihvatanjem načina razgraničenja na potoku u pograničnom pojasu izmedju Foče i Pljevalja, riješio je i posljednju dilemu kada su u pitanju granice izmedju BiH i Crne Gore", odnosno, da je "sva priča koja se otvara oko Sutorine čisto politikanstvo i privatni interesi odredjenog broja osoba koji nijesu zasnovani na argumentima".
Pored toga što niko ne smatra da je realna mogućnost da područje oko Sutorine pripadne Bosni i Hercegovini, u Crnoj Gori se čak ne vidi ni mogućnost da eventualno usvajanje Rezolucije koje se očekuje tokom februara, pokušaj internacionalizacije i pravni spor, na bilo koji način utiče na proces učlanjenja Crne Gore u EU.
„Za arbitražu je potrebno dvoje, a siguran sam da Crna Gora to neće prihvatiti. Pored toga, zaključci Badinterove komisije su postali dio medjunarodnog prava, a granice nepromjenljive osim kada se radi o bilateralnom sporazumu, odnosno, u slučaju zajedničke inicijative pred arbitražnim sudom kao što je slučaj Crne Gore i Hrvatske gdje su se obije strane obavezale da će prihvatiti odluku arbitraže. Ovakvi post festum akcije odredjene grupe poslanika i političara u Bosni i Hercegovini, teško da mogu izazvati bilo kakve negativne posljedice po Crnu Goru. Bojim se da se negativne posljedice mogu izazvati samo za Bosnu i Hercegovinu, jer otvaranje ovakvih pitanja može da šteti upravo njoj samoj“, kaže predsjednik Evropskog pokreta u Crnoj Gori, Momčilo Radulović.
Funkcioner vladajuće Demokratske partije socijalista i član skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, Luidj Škrelja smatra da ne može biti usporen ni proces učlanjenja Crne Gore u NATO.
„Mislim da to ne može uticati na usporavanje puta Crne Gore u NATO. To je problem koji je jednom riješen.“
“Što se nas tiče, pitanje granice je okončano“, rekao je prije nekoliko dana šef crnogorske diplomatije, Igor Lukšić podsjećajući da su eksperti taj posao završili i da je spremno da se sve u vezi sa tim okonča.
„U interesu dvije države je da na tom primjeru pokažu svoje dobrosusjedske odnose, posvećenost regionalnoj saradnji i stvaranju uslova da nakon perioda mukotrpne tranzicije na ovim prostorima definišemo jednu drugačiju perspektivu.“
Otvaranje pitanja Sutorine je, medjutim, ipak proizvelo odredjene efekte ali u političkoj ravni u odnosima Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Nakon telefonskog razgovora sa članom predsjedništva Bosne i Hercegovine, Bakirom Izetbegovićem u kome je on iskazao nespremnost „da svojim pozitivnim stavom doprinese okončanju procedure potpisivanja Ugovora o državnoj granici između Crne Gore i Bosne i Hercegovine“, predsjednik Crne Gore, Filip Vujanović je odlučio da odloži potpisivanje Ukaza o postavljenju novog ambasadora u Bosni i Hercegovini.
U medjuvremenu je i episkop zahumsko-hercegovački i primorski, Grigorije osjetio potrebi da javno iskaže stav da Bosna i Hercegovina ima pravo da traži sedam kilometara jadranske obale kod Sutorine u hercegnovskoj opštini, što je tokom nedavne skupštinske rasprave prokomentarisao predsjednik parlamenta, Ranko Krivokapić.
„Zahtjev za sedam kilometara Sutorine je uputio jedan arhiepiskop iz Srpske pravoslavne crkve iz Bosne i Hercegovine i jedan ugledni Bošnjak, bivši predsjednik predstavničkog doma iz Socijaldemokratske partije. Kao što vidite, složili su se oko naše, ali nikako da se slože oko svoje teritorije.“
