Više od 600 tisuća građana posvjedočilo je da se slaže sa smanjenjem dosegnutih prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Traže ukidanje odredbe iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, po kojemu je trećina stanovnika u nekoj jedinici lokalne uprave temelj za službenu upotrebu jezika i pisma manjine, te zahtijevaju da to bude 50 posto stanovnika. Dakle, ne bi bili manjina. Poništila bi se važna odredba zakona koji je bio preduvjet za pristupanje Hrvatske Evropskoj uniji.
To je činjenica pred kojom svaka relativizacija uzmiče.
Još samo smušenjaci ne vide nikakvu vezu između referenduma o definiciji braka i ovog najnovijeg, tzv. ''antićirilićnog''. Ili se tješe kako više stotina tisuća potpisa protiv dometa liberalne demokracije ipak ne čine većinu. Usput se jako uzrujaju kada se spominje riječ fašizam.
U kampanji poricanja koja je obuzela tzv. srednjestrujašku politiku i medije opravdanje za masovni ultradesničarski proboj traže u ratnim traumama, ekonomskoj krizi i socijalnom beznađu, u evropskom neokonzervativnom valu i predstojećim euro-izborima, u šeprtljavoj lijevoliberalnoj vlasti koja se za ćirilicu u Vukovaru odlučila ''baš sada'' i postavile table ''preko noći'', itd.
Svakako su to okolnosti koje su pridonijele masovnosti referendumskog udara na ljudska prava, ali nisu najbitnije za razumijevanje uzroka i posljedica koje će proisteći.
Do ''antićirilićnog'' referenduma neće doći. Smušena vladajuća koalicija ubrzano
smišlja ustavne i zakonske prepreke za njegovo održavanje. Uzda se i u pritisak evropskih narodnjaka na opozicijski HDZ. U zemlji u kojoj je postojala NDH zakonski udar na Srbe bio bi previše i za evropsku desnicu. HDZ taktički već uzmiče od referenduma.
Za takav rasplet znali su i formalni organizatori, to znaju i oni stvarni, pozadinski. Zbog neodržavanja referenduma neće biti prevelikoh uzbuđenja.
A opet efekti mogu biti razorni.
U tome i jest ''kvaka 22'' cijele ove ujdurme. Smišljeno se išlo na organiziranje nemogućeg kako bi nešto drugo postalo moguće – u ime ''većine '' zakidati manjinu.
Nacionalnu, vjersku, spolnu. I referendum o braku je bio besmislen. Zakonska regulativa je ostala ista. Ali sada, nakon gotovo milijun glasova na referendumu o braku, drugu težinu dobiva ju, na primjer, zahtjevi oko zdravstvenog odgoja u školama, zabrani pobačaja i slično. Bolnice se već suočavaju sa stihijskim odbijanjem izvršenja zakonski zasnovanog abortusa. Miješanje Crkve u zakone i ovlasti države u pitanjima odgoja i obrazovanja preko noći je prestalo biti začudno.
Crkva je stala i iza referenduma o ograničavanju upotrebe jezika i pisma manjina. I ona zna da do referenduma ne može doći, da je riječ o temeljnim pravima.
Potpomogla je formalne organizatore konkretno i bez zadrške. Vrijedi citirati dopis Generalnog vikara Nadbiskupskog duhovnog stola svećenicima u župama:
''Nadbiskupski duhovni stol, kao upravno tijelo Zagrebačke nadbiskupije, ovime daje suglasnost građanskoj inicijativi Stožer za obranu hrvatskog Vukovara da se u razdoblju od 17. studenoga do 1. prosinca 2013. godine na površinama ispred župnih crkava, kapela, pastoralnih centara i drugih objekata u vlasništvu Zagrebačke nadbiskupije prikupljaju potpisi građana o raspisivanju referenduma kojim se traži promjena teksta Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina ... Molimo vas da tu našu odluku primite na znanje i svoje pastoralno djelovanje uskladite s njome."
Slično je bilo u desecima župa u Hrvatskoj. U Istri, gdje lokalne vlasti nisu dopustile prikupljanje potpisa za ''antićirilićni referendum'' Crkva je to omogućila pred crkvama u Poreču, Rovinju. Izravno se suprotstavila odlukama legalnih i legitimnih organa vlasti. U tim je gradovima talijanski jezik i pismo inače u službenoj upotrebi, kao i u dobrom dijelu Istre, što je i bio razlog lokalnoj samoupravi da ne dopusti niti prikupljanje potpisa. Zadiranje u njihova prava imalo bi dalekosežne posljedice. Nitko Crkvu nije pozvao na odgovornost zbog tog čina, a kamo li priupitao je li takvo ponašanje u skladu s međudržavnim ugovorima s Vatikanom.
Crkva se izjasnila protiv jedne tekovine dosadašnjeg demokratskog razvitka u Hrvatskoj. Pojedini njezini velikodostojnici išli su i mnogo dalje, pa tako sisački biskup Košić srpske političke predstavnike u Hrvatskoj prepoznaje kao četnike, drugi put kao Al Kaidu, kao one koji tu nemaju što tražiti, vlast kao protunarodnu, a ćirilicu optužuje za samoubojstva hrvatskih branitelja u Vukovaru.
Referendumska inicijativa, pa ako novog referenduma i ne bude, omogućila je da zagovaranje smanjenja prava postane legitimno i da se nitko zbog toga ne mora niti opravdavati.
Birtijaški i stadionski nacionalizam se institucionalizira. On je latentno stalno prisutan i u sustavu, prisutan je jer je utemeljitelj hrvatske države Franjo Tuđman tako i projicirao državu, ali se nekako s vremenom stavio pod kontrolu. Sada prijeti da potupno preplavi javni prostor.
Nogometni tajkun Zdravko Mamić oslobođen je optužbi za poticanje nacionalne mržnje. Za prvostupanjskog suca ne podliježu kaznenoj odgovornosti izjave poput one da ministar sporta Jovanović „ima krvna zrnca u sebi koja pretežu na ono što mrzi sve hrvatsko“, da je on „uvreda za hrvatskog čovjeka i hrvatski mozak“, da je osoba koja bi „strijeljala Hrvate“ i koja ne izgleda poput „nas“, jer „iz njegovih očiju šiklja krv, u njegovom osmijehu vidite samo očnjake koji su spremni za klanje“.
Uvredljivo na osobnoj ravni, ali nije kažnjivo po osnovi raspirivanja nacionalne mržnje, kaže hrvatsko pravosuđe, jer Zdravko Mamić nije Dalaj-lama pa da ga ljudi slijede, kako je sudac to doslovno obrazložio.
Policija i tužiteljstvo nisu našli potencijalnu kaznenu odgovornost niti u mailu čelnika jedne od pravaških stranaka Josipa Miljaka direktorici Spomen područja Jasenovac Nataši Jovičić. Optužio ju je da je sama sebi uputila prijeteću poruku s fotografijom metka, te je u mailu pod naslovom "Vi širite četničku propagandu" Miljak napisao:
"Vi jako dobro živite od svojih laži jer Vas hrvatska država plaća za iste te laži o Jasenovcu i Hrvatima općenito. Vaše laži i mržnja prema svemu što je hrvatsko samo doprinose vašem kraju. Takvi kao Vi su samo ostaci ostataka truleži na hrvatskom nacionalnom tkivu i osuđeni ste na izumiranje i ludilo u koje Vas vodi nezajažljiva i bolesna mržnja. Za Dom Spremni!"
Čovjek je: a) negirao genocid i holokaust u Jasenovcu; b) izravno napao drugu osobu; c) poslužio se nacifašističkim pokličem. Neprimjereno, ali nije kažnjivo.
Nogometaš Josip Šimunić javno je pozvao tisuće na skandiranje 'Za dom spremni', ustašku inačicu 'Zieg Heila'. Neprimjereno, ali nije utuživo, kažu hrvatski organi.
Mnogo je primjera pogoršavanja međunacionalnih odnosa, jačanja tenzija i netrpeljivosti.
Održani i neodržani referendumi ostavili su javnog traga.
To im je i bio cilj. Hoće li desničarska konkvista zavladati cijelim javnim prostorom ne ovisi samo o njoj.
To je činjenica pred kojom svaka relativizacija uzmiče.
Još samo smušenjaci ne vide nikakvu vezu između referenduma o definiciji braka i ovog najnovijeg, tzv. ''antićirilićnog''. Ili se tješe kako više stotina tisuća potpisa protiv dometa liberalne demokracije ipak ne čine većinu. Usput se jako uzrujaju kada se spominje riječ fašizam.
U kampanji poricanja koja je obuzela tzv. srednjestrujašku politiku i medije opravdanje za masovni ultradesničarski proboj traže u ratnim traumama, ekonomskoj krizi i socijalnom beznađu, u evropskom neokonzervativnom valu i predstojećim euro-izborima, u šeprtljavoj lijevoliberalnoj vlasti koja se za ćirilicu u Vukovaru odlučila ''baš sada'' i postavile table ''preko noći'', itd.
Svakako su to okolnosti koje su pridonijele masovnosti referendumskog udara na ljudska prava, ali nisu najbitnije za razumijevanje uzroka i posljedica koje će proisteći.
Do ''antićirilićnog'' referenduma neće doći. Smušena vladajuća koalicija ubrzano
smišlja ustavne i zakonske prepreke za njegovo održavanje. Uzda se i u pritisak evropskih narodnjaka na opozicijski HDZ. U zemlji u kojoj je postojala NDH zakonski udar na Srbe bio bi previše i za evropsku desnicu. HDZ taktički već uzmiče od referenduma.
Za takav rasplet znali su i formalni organizatori, to znaju i oni stvarni, pozadinski. Zbog neodržavanja referenduma neće biti prevelikoh uzbuđenja.
A opet efekti mogu biti razorni.
U tome i jest ''kvaka 22'' cijele ove ujdurme. Smišljeno se išlo na organiziranje nemogućeg kako bi nešto drugo postalo moguće – u ime ''većine '' zakidati manjinu.
Nacionalnu, vjersku, spolnu. I referendum o braku je bio besmislen. Zakonska regulativa je ostala ista. Ali sada, nakon gotovo milijun glasova na referendumu o braku, drugu težinu dobiva ju, na primjer, zahtjevi oko zdravstvenog odgoja u školama, zabrani pobačaja i slično. Bolnice se već suočavaju sa stihijskim odbijanjem izvršenja zakonski zasnovanog abortusa. Miješanje Crkve u zakone i ovlasti države u pitanjima odgoja i obrazovanja preko noći je prestalo biti začudno.
Crkva je stala i iza referenduma o ograničavanju upotrebe jezika i pisma manjina. I ona zna da do referenduma ne može doći, da je riječ o temeljnim pravima.
Potpomogla je formalne organizatore konkretno i bez zadrške. Vrijedi citirati dopis Generalnog vikara Nadbiskupskog duhovnog stola svećenicima u župama:
''Nadbiskupski duhovni stol, kao upravno tijelo Zagrebačke nadbiskupije, ovime daje suglasnost građanskoj inicijativi Stožer za obranu hrvatskog Vukovara da se u razdoblju od 17. studenoga do 1. prosinca 2013. godine na površinama ispred župnih crkava, kapela, pastoralnih centara i drugih objekata u vlasništvu Zagrebačke nadbiskupije prikupljaju potpisi građana o raspisivanju referenduma kojim se traži promjena teksta Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina ... Molimo vas da tu našu odluku primite na znanje i svoje pastoralno djelovanje uskladite s njome."
Slično je bilo u desecima župa u Hrvatskoj. U Istri, gdje lokalne vlasti nisu dopustile prikupljanje potpisa za ''antićirilićni referendum'' Crkva je to omogućila pred crkvama u Poreču, Rovinju. Izravno se suprotstavila odlukama legalnih i legitimnih organa vlasti. U tim je gradovima talijanski jezik i pismo inače u službenoj upotrebi, kao i u dobrom dijelu Istre, što je i bio razlog lokalnoj samoupravi da ne dopusti niti prikupljanje potpisa. Zadiranje u njihova prava imalo bi dalekosežne posljedice. Nitko Crkvu nije pozvao na odgovornost zbog tog čina, a kamo li priupitao je li takvo ponašanje u skladu s međudržavnim ugovorima s Vatikanom.
Crkva se izjasnila protiv jedne tekovine dosadašnjeg demokratskog razvitka u Hrvatskoj. Pojedini njezini velikodostojnici išli su i mnogo dalje, pa tako sisački biskup Košić srpske političke predstavnike u Hrvatskoj prepoznaje kao četnike, drugi put kao Al Kaidu, kao one koji tu nemaju što tražiti, vlast kao protunarodnu, a ćirilicu optužuje za samoubojstva hrvatskih branitelja u Vukovaru.
Referendumska inicijativa, pa ako novog referenduma i ne bude, omogućila je da zagovaranje smanjenja prava postane legitimno i da se nitko zbog toga ne mora niti opravdavati.
Birtijaški i stadionski nacionalizam se institucionalizira. On je latentno stalno prisutan i u sustavu, prisutan je jer je utemeljitelj hrvatske države Franjo Tuđman tako i projicirao državu, ali se nekako s vremenom stavio pod kontrolu. Sada prijeti da potupno preplavi javni prostor.
Nogometni tajkun Zdravko Mamić oslobođen je optužbi za poticanje nacionalne mržnje. Za prvostupanjskog suca ne podliježu kaznenoj odgovornosti izjave poput one da ministar sporta Jovanović „ima krvna zrnca u sebi koja pretežu na ono što mrzi sve hrvatsko“, da je on „uvreda za hrvatskog čovjeka i hrvatski mozak“, da je osoba koja bi „strijeljala Hrvate“ i koja ne izgleda poput „nas“, jer „iz njegovih očiju šiklja krv, u njegovom osmijehu vidite samo očnjake koji su spremni za klanje“.
Uvredljivo na osobnoj ravni, ali nije kažnjivo po osnovi raspirivanja nacionalne mržnje, kaže hrvatsko pravosuđe, jer Zdravko Mamić nije Dalaj-lama pa da ga ljudi slijede, kako je sudac to doslovno obrazložio.
Policija i tužiteljstvo nisu našli potencijalnu kaznenu odgovornost niti u mailu čelnika jedne od pravaških stranaka Josipa Miljaka direktorici Spomen područja Jasenovac Nataši Jovičić. Optužio ju je da je sama sebi uputila prijeteću poruku s fotografijom metka, te je u mailu pod naslovom "Vi širite četničku propagandu" Miljak napisao:
"Vi jako dobro živite od svojih laži jer Vas hrvatska država plaća za iste te laži o Jasenovcu i Hrvatima općenito. Vaše laži i mržnja prema svemu što je hrvatsko samo doprinose vašem kraju. Takvi kao Vi su samo ostaci ostataka truleži na hrvatskom nacionalnom tkivu i osuđeni ste na izumiranje i ludilo u koje Vas vodi nezajažljiva i bolesna mržnja. Za Dom Spremni!"
Čovjek je: a) negirao genocid i holokaust u Jasenovcu; b) izravno napao drugu osobu; c) poslužio se nacifašističkim pokličem. Neprimjereno, ali nije kažnjivo.
Nogometaš Josip Šimunić javno je pozvao tisuće na skandiranje 'Za dom spremni', ustašku inačicu 'Zieg Heila'. Neprimjereno, ali nije utuživo, kažu hrvatski organi.
Mnogo je primjera pogoršavanja međunacionalnih odnosa, jačanja tenzija i netrpeljivosti.
Održani i neodržani referendumi ostavili su javnog traga.
To im je i bio cilj. Hoće li desničarska konkvista zavladati cijelim javnim prostorom ne ovisi samo o njoj.
