Mogu li ljudi, uz pomoć robota, brže i pouzdanije postavljati dijagnozu autizma? Skupina mladih hrvatskih znanstvenika s Edukacijsko–rehabilatacijskog fakulteta i Fakulteta elektrotehnike i računarstva, među prvima u svijetu, razvijaju upravo takav projekt s robotom, kojeg su nazvali Rene, a čiji je cilj brže i ranije otkrivanje simptoma autizma: Hello, my name is Rene, nice to meet you... (Zovem se Rene, drago mi je da smo se upoznali), predstavlja se robot djeci, kad mu stisnu ruku.
Rene je simpatičnog lika, nešto viši od pola metra, i kako kaže 4-godišnji Luka, može svašta:
„On može i plesati, a može i sjesti i piti vodu...“, opisuje Luka, koji s njim najrađe pleše. No, 'projekt Rene' kojeg razvijaju mladi zagrebački znanstvenici, osim prijateljskog kontakta, ima puno više ciljeve - ubrzati dijagnosticiranje autizma, jer djeca s autizmom puno bolje reagiraju na robote, nego na ljude, pojašnjava dr Maja Cepanec s Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta:
Luka sa robotom Reneom
„Robot je opremljen kamerom, mikrofonima, zvučnicima, pa može bilježiti neke stvari koje nama promiču. Može, recimo, kodirati koliko dijete vokalizira, koliko je blizu roditelju, koliko mu prilazi, koliko puta započinje komunikaciju, koliko uspostavlja kontakt očima itd.“
Poznato je da osobe s autizmom imaju manjak socijalnih vještina, komunikacijske poteškoće te ograničeni, repetitivni obrazac ponašanja i u odnosu s ljudima puno toga im je komplicirano, dodaje dr Jasmina Stošić, također s Odsjeka za inkluzivnu edukaciju i rehabilitaciju.
„Za djecu s autizmom robot je jedan podražaj koji je vrlo jednostavan, uvijek je jednak, uvijek su mu oči na istom mjestu, usta na istom mjestu.. .Mi, kao ljudi, smo im prilično komplicirani zato što, dok pričamo, radimo različite geste, onda, jedan dan dođemo u crvenoj majici, drugi dan dođemo u plavoj majici, a robot je jedan podražaj koji je konstanta i ne trebaju se zamarati toliko tim različitim informacijama, nego se mogu koncentrirati na bit, na tu imitaciju tog pokreta i ne moraju procesuirati sve te druge informacije.“
Roboti se, zasad, u bolestima autizma uglavnom koriste u rehabilitacijske svrhe, na projektu dijagnostike s robotima se tek počelo raditi. Pilot projekt Rene jedan je od prvih u svijetu, zna se da se na sličnom projektu u dijagnostici autizma radi na američkom Yaleu, i jos nekim sveučilištima, ističe viši asistent na Fakultetu Elektrotehnike i računarstva Damjan Miklić, koji s profesorom Zdenkom Kovačićem i kolegom Franom Petricem radi na tom softveru. Pojašnjava da robot Rene, potječe iz Francuske, pa su mu i ime dali po junaku iz serije 'Alo,alo', a, zasad, uspješno obavlja 5-6 različitih zadataka, jedan od njih je funkcionalna i simbolička imitacija:
„Dakle, jedan od zadataka kojima je robot dobro ovlada jest prinošenje čaše ustima, dakle, čašu može dobro dignuti, ali nije pijanac, pije samo sok“, u šali opisuje viši asistent Miklić.
Potrebna dodatna financijska sredstva
Njihove kolegice s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, 'prevode' te pokrete i interakciju s djecom u mogući ishod u dijagnostici autizma. Dr Cepanec:
„Dakle, i djeca koja imaju raspršenu pažnju, kojoj je teško ulovit kontakt očima, relativno dobro reagiraju na robota, gledaju ga, oduševljeni su njime i, zasad, su naša iskustva relativno pozitivna".
Ali sve mogućnosti, dodaje dr Stošić, treba još istražiti.
„Ono što znamo jest da robot ne može zamijeniti čovjeka u procesu dijagnostike, međutim, može pomoći da taj proces proteče brže i objektivnije“.
Autizam se u Hrvatskoj otkriva još uvijek relatvno kasno, pa i terapije počnju tek u 5-oj ili 6-oj godini života, u nekim zapadnim zemljama već u drugoj ili trećoj godini.
Marija Čukelj, majka četverogodišnjeg Filipa, prve je Filipove simptome autizma primijetila s njegovih 15 mjeseci, no, izgubila je, kaže, godinu dana u traganju za konačnom i pouzdanom dijagnozom:
„Filip se, otprilike u 14-om i 15-om mjesecu počeo zatvarati, prestao je gledati osobe u oči, čak i nas roditelje i mi smo vrlo brzo, u roku 2.5 mjeseca, kako smo to uočili počeli tražiti pomoć. Na žalost sve je to poprilično potrajalo, jer je dijete bilo staro godinu i pol, pa nam je rečeno 'to je još premalo dijete, još svašta može biti, treba se vidjeti, još je prerano...' Znači od naše prve rečenice liječnicima da sa našim sinom 'nešto nije u redu' pa do pouzdane dijagnoze i prve terapije prošlo je godinu dana, dugo, izgubljeno vrijeme.“
Marija Čukelj je oduševljena robotovim terapijskim učincima, kaže da je kod Filipa potakao dosad neviđenu koncentraciju:
„Kad je prvi put vidio robota on je, jednostavno, sjeo na stolicu i gledao ga. Za Filipa koji je toliko živ i kojeg malo stvari može smiriti da sjedi i pozorno prati nešto, to je stvarno velik uspjeh“.
Udruženi znanstveni novaci i profesori s dva zagrebačka fakulteta kažu da su njihov projekt, koji ima velike izglede da ubrza dijagnosticiranje autizma zasad prepoznali, uglavnom mediji. Članica tima i psihologinja na Odsjeku za logopediju Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta, Sanja Šimleša:
„Nama će biti potrebna neka dodatna financijska sredstva, jer uz redovna terapijska proučavanja različitih skupina djece, trebali bi kupiti i novog, većeg robota. Novac namjeravamo tražiti preko različitih financijera, Hrvatska nacionalna zaklada za znanost, samo je jedan od njih, isto su tako, europski fondovi vrijedan izvor koji ćemo zasigurno pokušati iskoristiti.“
