Albanski politicar Kočo Danaj koji zagovara formiranje tzv. Prirodne Albanije, koja bi obuhvatila i teritorije susjednih zemalja u kojima većinski žive Albanci, ovih dana ima punu medijsku pažnju na stranicama i portalima crnogorskih medija. Istovremeno, Danaj u svojoj zemlji, na Kosovu i u Makedoniji nema ni približno takvu medijsku, a kamoli i politicku promociju. Zašto i sa kojim ciljem Danajeve političke ideje u Crnoj Gori dobijaju toliki značaj?
Pojedini mediji ažurno prenose, a potom političari komentarišu, stavove albanskog političara Koča Danaja o stvaranju takozvane Prirodne Albanije u kojima se iznose teze o potrebi pripajanja teritorija susjednih država, pa i dijela Crne Gore gdje većinski žive Albanci. Iako se radi o političaru koji u sopstvenoj zemlji nije uspio sa tom političkom teorijom, da prikupi glasove za ulazak u parlament Albanije, Danajevi stavovi se promovišu u Crnoj Gori. Takvom praksom začuđen je poslanik Demokratske partije socijalista Nikola Gegaj:
„Kočo Danaj je jedan beznačajan političar u Albaniji. Moram naglasiti da me iznenađuju pojedini pogotovo štampani mediji koji daju preveliki značaj gospodinu Danaju, što je iznenađenje u odnosu na druge medije u državama regiona. Jer se radi o osobi koja nema nikakav autoritet u svojoj državi, a ni ta njegova ideja sigurno nije i niti će naići na podršku građana ni Albanaca niti drugih građana Crne Gore.“
Posljednje navodno pismo Koča Danaja, kako je objavio dio medija, upućeno je vladama u okruženju pa i crnogorskoj, u kome je izložio takozvanu platformu za ujedinjenje Albanaca u jednu državu. Iz Ministarstva vanjskih poslova nam je saopšteno da ne komentarišu stavove - koji ne odražavaju zvaničnu politiku Republike Albanije, a pogotovo retrogradne stavove i ideje o promjeni nacionalnih i etničkih granica na Balkanu, naglašavajući da dvije zemlje imaju odlične odnose. Prateći medijske navode o stavovima Koča Danaja, Vaselj Siništaj član koalicije „Forca za jedinstvo“ kaže da forsiranje Danajevih stavova može biti povezano sa težnjom Crne Gore da bude članica NATO:
„Potpuno otvoreno i iskreno da kažem, da Kočo Danaj niti je dolazio u Crnu Goru niti je stupio u kontakt sa barem našom političkom partijom ili kolaicijom. Niti znamo da je uputio pismo Vladi Crne Gore. Kada je Crna Gora na putu i vrlo blizu da postane članica NATO, u vremenu kada znamo da prije stupanja u NATo ne možemo imati prolaz u Evropsku Uniju, neko vrlo vješto pokušava da stvori neku priču o Velikoj Albaniji, o Maloj Albaniji. Albanija postoji kao Albanija, nema velike i male Albanije.“
U Novoj srpskoj demokratiji ipak ozbiljno shvataju teoriju o Velikoj Albaniji Koča Danaja. Portparol Jovan Vučurović kaže:
„To su stavovi svih vodećih albanskih intelektualaca, političara. A što je možda i najvažnije ovo je projekatkoji je kroz platformu vrlo precizno definisala Akademija nauka Albanije. Ta akademija je 20.10.1998 godine donijela dokument u kome se pominje uspostavljanje lokalne teritorijalne autonomije unutar Crne Gore. Za svakog Albanca sigurno veći značaj imaju stavovi njihove akademije nego ono što će kazati bilo koji političar. Oni koji se prave da to ne vide i oni koji pokušavaju minimizirati te stavove, ili su nezainteresovani za sudbinu Crne Gore ili ne znaju mnogo o politici i istoriji. A imamo i slučaj crnogorske vlasti koja na ove prijetnje i ove pojave ćuti jer očigledno ima neki sporazum sa predstavnicima Albanaca još od vremena prije referenduma.“
U zemljama regiona ne pridaju nikakav značaj teorijama Koča Danaja. Tako i na Kosovu. Dobar poznavalac političkih prilika u regionu, kosovski analitičar Azem Vllasi, nije čak ni želeo da komentariše Danajeve teze o Prirodnoj Albnaiji, jer smatra ih neozbiljnim:
„Izjave tog čovjeka na tu temu su toliko neozbiljne, da mi se čini neukusnim da ih komentarišem. I uopšte ih niko ne uzima ozbiljno, niti ih treba uzeti ozbiljno.“
Generalno, zastupnici velikodržavnih projekata ne mogu biti prijatelji onih u čije ime navodno govore. Nikola Gegaj ocjenjuje da ni zastupnici Velike Albanije nisu prijatelji Albanaca:
„Oni koji zagovaraju ideju prirodne ili velike Albanije nisu prijatelji Albanije niti Albanaca. Tu smatram i gospodina Danaja. Takve teze su opasne i dovele bi do ludila koje je doživio region devedesetih godina. Očigledno da Danaj želi da se vrate te godine.“
