Srpski povratnik Petar Kunić iz Krnjaka već 19 godina proživljava pravu dramu i bori se s hrvatskim pravosuđem za vlastitu kuću iz koje je izbjegao u Oluji, a hrvatska država u nju uselila doseljenog bosanskog Hrvata Vinka Petrovića.
Nakon odluke Europskog suda 2003., sada već pokojni Petrović morao je iseliti, ali je tužio Kunića da mu isplati naknadu štete za ono što je uložio u njegovu kuću. Nakon dodatnih 10 godina parničenja odšteta je narasla na 200.000 eura koje Kunić ne može i ne želi platiti, pa mu je kuća završila - na dražbi.
Nevladine udruge i građani Krnjaka najavljuju za petak 'živi zid' oko Kunićeve kuće i pozivaju Vladu da zaustavi dražbu, koja je zakazana za 12.svibnja.
Devetnaest godina se borim samo da 'moje bude moje' ponavlja razočarano i obeshrabreno Petar Kunić, čija kuća od petka mora biti otvorena za razgledavanje svim potencijalnim kupcima.
„Ma, znate kakav je to psihički šok, da se razni mešetari nekretninama, i bog zna tko, šeće kroz moju kuću, a ja ni kriv ni dužan, i da ja to sve skupa, pod pratnjom policije, moram njima pokazivati...pa to je strašno, ja to neću moći izdržati“, kazao nam je u telefonskom razgovoru potreseni Kunić, dan uoči otvaranja postupka dražbe.
Nepravda je toliko slomila Kunića da se prije nekoliko dana rasplakao na press konferenciji, nema više snage ni ponavljati što s obitelji, ni kriv ni dužan, proživljava već 20 godina.
Iz izbjeglištva se vratio još 1996., ali država je njegovu u Oluji i spaljenu kuću dodijelila na korištenje useljenom bosanskom Hrvatu Vinku Petroviću.
Kunić se za nju borio punih 7 godina sve do Europskog suda za ljudska prava. Sud u Strassbourgu je naložio da se Kuniću zbog dužine sudskog procesa u Hrvatskoj isplati i odšteta od 20.000 eura. Kunić je te novce i novce od prodane vikendice, ukupno 51.000 eura, uložio u obnovu kuće i ponovo otvorio restoran, koji je njegov otac desetljecima vodio prije rata.
No, restoran mu je radio samo 3 mjeseca, inspektori su ga zatvorili, jer je useljeni Hrvat iz Bosne, sada već pokojni Vinko Petrović, kojem je država u međuvremenu dodijelila drugu kuću,tužio Kunića da mu isplati novac koji je on uložio u obnovu njegove kuće i Petar Kunić se ponovo našao na sudu:
“Međutim, pristrasni vještaci, pristrasan sud, nijedan moj svjedok nije uzet u obzir, čovjek koji me tužio nije priložio nijednog jedinog računa da je uložio u moju kuću, mojim se svjedocima nije vjerovalo, njegovim jeste...ali najapsurdnije je što ja nemam veze s njim, niti sam mu ja dao da što radi, da opbnavlja, niti je on što obnovio, osim što je iskoristio nešto dasaka s preostalih štala ili sjenika po selu, ali, eto, sud je donio odluku da mu ja moram platiti odštetu, najprije 400.000 kuna (oko 60.000 eura), kasnije je i povećao i konačno, s kamatom i sudskim trškovima ispalo je milijun i 300.000 kuna - 200.000 eura! Ne samo moja kuća, nego pola sela u Krnjaku ne vrijedi 200.000 eura! Otkuda bih ja to? A i da imam te novce, ne osjećam se uopće da ja to njima trebam platiti. Nit poznam čovjeka, nit išta. Zbog čega mene tužiti, ta nisam mu ja dao moju kuću, to mu je država dala i treba tužiti državu. Zapravo, on je i tužio mene i državu, al sud je odmah na prvom ročištu oslobodio državu svake odgovornosti i sve natrpao na mene”, priča Kunić.
Saborski zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog Vijeća Milorad Pupovac ističe da slučaj Kunić nije jedini. Nema preciznih podataka koliko srpski povratnici duguju onima koje su im uselili u kuće i traže naknade za ulaganja koja su vršili u te kuće, protivno zakonu. Pupovac spominje 14 medijski eksponiranih slučajeva, od Zagreba, Novske, Petrinje, Gline i Benkovca, i skoro 2 milijuna eura koje bi ti ljudi trebali platiti za nešto o čemu nisu odlučivali, niti na bilo koji način utjecali, osim što su trpijeli posljedice:
“Država je ta koja im je davala tu imovinu, država je ta koja ih je pustila unutra, država je ta koja im je omogućila da protuzakonito ulažu u tu imovinu, a ne vlasnik. I umjesto da vlasniku plati što nije mogao biti u svojoj kući i da mu plati što je netko, ovako ili onako, intervenirao u njegovu kuću, država dopušta da se poduzima takva vrsta protuzakonitog i nepravednog postupka. A onda pojedini sudovi sude po nacionalističkim, etničkim i diskriminativnim kriterijima”, konstatuje Pupovac.
Nepošteno, nepravedno i suludo, kaže odvjetnik Anto Nobilo. Ali u ponedjeljak bi se doista moglo desiti da Petar Kunić ostane bez svoje kuće, iako se sve događalo voljom države, a ne Petra Kunića.
“Najprije su ga istjerali iz kuće, da nije mogao ući u kuću, onda se morao sudskim postupkom boriti da bi se vratio u kuću, i sad bi, na kraju, trebao platiti nešto za što je država kriva. Država je tuđe kuće davala građanima, bez volje vlasnika”, naglašava Nobilo.
“UNHCR prati slučaj gospodina Kunića, kao i ostalih 13 sličnih slučajeva neovlaštenog ulaganja s kojima se nose povratnici, a neki od nih već 14 godina! U ovom trenutku, u suradnji s našim međunarodnim partnerima, komuniciramo s Vladom RH kako bi se iznašlo najbolje moguće rješenje za Petra Kunića i želimo vjerovati kako će gospodin Kunić nakon dugih godina raseljeništva i pravnih bitaka konačno moći uživati u svojoj mirovini“, izjavio je za RSE Dorijan Klasnić iz UNHCR-a Hrvatska.
Nakon odluke Europskog suda 2003., sada već pokojni Petrović morao je iseliti, ali je tužio Kunića da mu isplati naknadu štete za ono što je uložio u njegovu kuću. Nakon dodatnih 10 godina parničenja odšteta je narasla na 200.000 eura koje Kunić ne može i ne želi platiti, pa mu je kuća završila - na dražbi.
Nevladine udruge i građani Krnjaka najavljuju za petak 'živi zid' oko Kunićeve kuće i pozivaju Vladu da zaustavi dražbu, koja je zakazana za 12.svibnja.
Devetnaest godina se borim samo da 'moje bude moje' ponavlja razočarano i obeshrabreno Petar Kunić, čija kuća od petka mora biti otvorena za razgledavanje svim potencijalnim kupcima.
„Ma, znate kakav je to psihički šok, da se razni mešetari nekretninama, i bog zna tko, šeće kroz moju kuću, a ja ni kriv ni dužan, i da ja to sve skupa, pod pratnjom policije, moram njima pokazivati...pa to je strašno, ja to neću moći izdržati“, kazao nam je u telefonskom razgovoru potreseni Kunić, dan uoči otvaranja postupka dražbe.
Nepravda je toliko slomila Kunića da se prije nekoliko dana rasplakao na press konferenciji, nema više snage ni ponavljati što s obitelji, ni kriv ni dužan, proživljava već 20 godina.
Iz izbjeglištva se vratio još 1996., ali država je njegovu u Oluji i spaljenu kuću dodijelila na korištenje useljenom bosanskom Hrvatu Vinku Petroviću.
Kunić se za nju borio punih 7 godina sve do Europskog suda za ljudska prava. Sud u Strassbourgu je naložio da se Kuniću zbog dužine sudskog procesa u Hrvatskoj isplati i odšteta od 20.000 eura. Kunić je te novce i novce od prodane vikendice, ukupno 51.000 eura, uložio u obnovu kuće i ponovo otvorio restoran, koji je njegov otac desetljecima vodio prije rata.
No, restoran mu je radio samo 3 mjeseca, inspektori su ga zatvorili, jer je useljeni Hrvat iz Bosne, sada već pokojni Vinko Petrović, kojem je država u međuvremenu dodijelila drugu kuću,tužio Kunića da mu isplati novac koji je on uložio u obnovu njegove kuće i Petar Kunić se ponovo našao na sudu:
“Međutim, pristrasni vještaci, pristrasan sud, nijedan moj svjedok nije uzet u obzir, čovjek koji me tužio nije priložio nijednog jedinog računa da je uložio u moju kuću, mojim se svjedocima nije vjerovalo, njegovim jeste...ali najapsurdnije je što ja nemam veze s njim, niti sam mu ja dao da što radi, da opbnavlja, niti je on što obnovio, osim što je iskoristio nešto dasaka s preostalih štala ili sjenika po selu, ali, eto, sud je donio odluku da mu ja moram platiti odštetu, najprije 400.000 kuna (oko 60.000 eura), kasnije je i povećao i konačno, s kamatom i sudskim trškovima ispalo je milijun i 300.000 kuna - 200.000 eura! Ne samo moja kuća, nego pola sela u Krnjaku ne vrijedi 200.000 eura! Otkuda bih ja to? A i da imam te novce, ne osjećam se uopće da ja to njima trebam platiti. Nit poznam čovjeka, nit išta. Zbog čega mene tužiti, ta nisam mu ja dao moju kuću, to mu je država dala i treba tužiti državu. Zapravo, on je i tužio mene i državu, al sud je odmah na prvom ročištu oslobodio državu svake odgovornosti i sve natrpao na mene”, priča Kunić.
Saborski zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog Vijeća Milorad Pupovac ističe da slučaj Kunić nije jedini. Nema preciznih podataka koliko srpski povratnici duguju onima koje su im uselili u kuće i traže naknade za ulaganja koja su vršili u te kuće, protivno zakonu. Pupovac spominje 14 medijski eksponiranih slučajeva, od Zagreba, Novske, Petrinje, Gline i Benkovca, i skoro 2 milijuna eura koje bi ti ljudi trebali platiti za nešto o čemu nisu odlučivali, niti na bilo koji način utjecali, osim što su trpijeli posljedice:
“Država je ta koja im je davala tu imovinu, država je ta koja ih je pustila unutra, država je ta koja im je omogućila da protuzakonito ulažu u tu imovinu, a ne vlasnik. I umjesto da vlasniku plati što nije mogao biti u svojoj kući i da mu plati što je netko, ovako ili onako, intervenirao u njegovu kuću, država dopušta da se poduzima takva vrsta protuzakonitog i nepravednog postupka. A onda pojedini sudovi sude po nacionalističkim, etničkim i diskriminativnim kriterijima”, konstatuje Pupovac.
Nepošteno, nepravedno i suludo, kaže odvjetnik Anto Nobilo. Ali u ponedjeljak bi se doista moglo desiti da Petar Kunić ostane bez svoje kuće, iako se sve događalo voljom države, a ne Petra Kunića.
“Najprije su ga istjerali iz kuće, da nije mogao ući u kuću, onda se morao sudskim postupkom boriti da bi se vratio u kuću, i sad bi, na kraju, trebao platiti nešto za što je država kriva. Država je tuđe kuće davala građanima, bez volje vlasnika”, naglašava Nobilo.
“UNHCR prati slučaj gospodina Kunića, kao i ostalih 13 sličnih slučajeva neovlaštenog ulaganja s kojima se nose povratnici, a neki od nih već 14 godina! U ovom trenutku, u suradnji s našim međunarodnim partnerima, komuniciramo s Vladom RH kako bi se iznašlo najbolje moguće rješenje za Petra Kunića i želimo vjerovati kako će gospodin Kunić nakon dugih godina raseljeništva i pravnih bitaka konačno moći uživati u svojoj mirovini“, izjavio je za RSE Dorijan Klasnić iz UNHCR-a Hrvatska.
