Usprkos tome što će mnogi reći da je to sizifovski posao i što postojeća zakonska regulativa ne štiti dovoljno zviždače, i dalje ima u Hrvatskoj mnogo ljudi koji će prijaviti slučajeve korupcije i kriminala. Samo Transparency International Hrvatske primio je ovo godine preko 120 različitih prijava zviždača. Najbolji saveznik je javnost, kaže za naš radio jedan od najpoznatijih zviždača, sindikalist Mijat Stanić.
U Hrvatskoj nije lako biti zviždač! Suprotstavljate se bogatijima i moćnijima od sebe, reskirate živce i zdravlje, i jedina mogućnost da ostanete u jednom komadu i uspijete u svojoj borbi je da pridobijete javnost na svoju stranu kao saveznika.
"Kad se govori o borbi protiv korupcije - zviždači bi trebali biti nagrađeni samim tim što su prokazali nepravilnost. U Hrvatskoj im se događa druga situacija - da oni gube svoj posao, svoje zdravlje, postaju stigmatizirani, naprosto im se ne odaje onakvo priznanje kakvo bi zviždači doista trebali imati. To se vidi na čitavom nizu primjera, od onih koji su javno poznati, do cijelog broja slučajeva ljudi koji jesu u stvarnosti zviždači, ali nisu, da tako kažemo, medijski eksponirani. To su ljudi koji su, ako prokazuju nepravilnosti na svom radnom mjestu, ostali bez posla. Ako su bili u javnim tijelima vlasti, također su ostali bez posla", kaže za RSE Davorka Budimir, predsjednica Transparency International Hrvatska.
Postojeća zakonska rješenja za zaštitu zviždača razasuta su u nekoliko zakona, a imaju i rupa, pa je primjerice teško definirati koji bi dio sustava trebao štititi zviždača ako nije zaposlen, jer je njegova zaštita definirana u Zakonu o radu i slično. Potrebno je bolje definirati mehanizme zaštite zviždača, naglašava Budimir.
"Od praktički prvoga antikorupcijskog izvješća kojeg je objavila Europska komisija u drugom mjesecu 2014. godine, jedna od ozbiljnih prijedba koja se spočitava Hrvatskoj u toj borbi protiv korupcije upravo je to što zviždači nisu zaštićeni i što nema regulative koja bi praktički njihovu poziciju regulirala. Jedna između tri ozbiljne primjedbe upravo je ta zaštita prijavitelja", ističe Davorka Budimir.
Jer, kako nema zaštite, prijavitelji kriminala i nepravilnosti boje se izići sa svojim identitetom u javnost.
"Mi smo ove godine zaprimili više od 120 različitih slučajeva zviždača. Svi ti ljudi žele ostati anonimni. I to je problem ovog društva", smatra Budimir.
Vesna Balenović najpoznatija je hrvatska zviždačica, koja je kao jedan od nižih šefova u INI 2001. godine upozorila na enormne krađe prigodom transporta nafte, i koja je od tada bez posla.
"Moja golgota od 2001. do danas traje, znači, petnaest godina. To je petnaest godina horora, petnaest godina strahote, petnaest godina bez posla, kao osoba koja sam prijavila korupciju od milijardu dolara i ta je korupcija i dokazana 2011. godine", priča nam Balenović.
I ona tvrdi da zviždači ne žele izlaziti u javnost.
"Zviždača jako puno ima, anonimnih, međutim, nakon neviđenih muka koje je hrvatska država priuštila meni u ovih petnaest godina, mislim da više nitko ne želi biti zviždač. Međutim, njih ima i oni žive, a sa povratkom prvog zviždača na posao, borba protiv korupcije će početi. Iako ja, kao zviždač, imam priznanje od DORH-a da sam pravedna, da je milijarda dolara dokazana, meni je INA zatvorila vrata, sve političke stranke ne žele donijeti zakon o zaštiti zviždača, jer su predsjednici stranaka umreženi u njihove obitelji, ne žele donijeti zakon o zviždačima", tvrdi Vesna Balenović.
Predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić već godinama upozorava na slučajeve teške korupcije kod izgradnje i održavanja auto-cesta, gdje upire prstom u hobotnicu kojoj je na čelu bio HDZ-ov ministar prometa i infrastrukture Božidar Kalmeta, ali i druga kršenja zakona u tom sustavu.
"I tako, kažem, bio je cijeli niz prijava, od nezakonitog zapošljavanja itd, i na kraju, zadnja prijava koju sam podnio bila je za udruživanje u zločinačku organizaciju, gdje sam optužio Božidara Kalmetu kao osumnjičenika da je on organizirao, ustrojio, upravljao zločinačkom organizacijom i da su dijelili novac. Pa, vidimo da je to u postupku. Ja se iskreno nadam da ćemo doživjeti epilog tog događaja, da će oni koji su nas pljačkali, na kraju odgovarati i vratiti taj novac koji su opljačkali", riječi su Stanića.
Jest da ga štiti njegova sindikalna funkcija, priznaje Stanić u izjavi za naš radio, ali ima nešto što ga štiti još mnogo više.
"Međutim, ono što sam se ja uvjerio da je zapravo najveća zaštita, nije sindikat, nije nijedna organizacija nego je najveća zaštita – javnost, odnosno građani Republike Hrvatske. Kad ono što imamo za reći, ukoliko se bavimo ovim poslom, ukoliko govorimo kao zviždači, o pljački, korupciji političkih i poslovnih moćnika, da kad stvar postane javna, onda ste najzaštićeniji. Mene ne bi spasilo to što sam sindikalac, da nisam podijelio s građanima ono što sam znao. Tu sam se osjećao najsigurniji, a s obzirom na to da ja inače nemam privatnih neprijatelja, da mi se nešto desilo, glavni osumnjičenici bili bi upravo oni u koje sam upro prstom. Oni su morali možda više voditi računa o mojoj sigurnosti nego bilo tko drugi. Eto, to je bilo nekako moje uvjerenje, a svakako, bilo mi je lakše, zato što smo mi ipak malo neovisniji, mada znam i za primjere sindikalaca koji su stradali, upravo zbog toga što su govorili", zaključuje Mijat Stanić.
