Prvi put poslije pozivnice NATO saveza da Crna Gora uđe u njegov klub, premijer Milo Đukanović decidno se u ponedjeljak u parlamentu odredio da odluku o tome može donijeti Parlament, kako to Ustav predviđa, i da za takvu odluku nije neophodna potvrda na referendumu, koji traži većina opozicije, od koje najradikalniji dio prijeti destabilizacijom prilika ako izjašnjavanja građana ne bude.
“Ne postoji pravna obaveza niti politička potreba za organizovanje referenduma o pristupanju Crne Gore NATO savezu“ - bila je precizna poruka predsjednika crnogorske Vlade Mila Đukanovića u ponedjeljak u zakonodavnom domu.
Dodao je kako ni Ustav ne propisuje referendum o pristupanju Crne Gore Vojnoj alijansi, pošto ulaskom u NATO Crna Gore ne gubi svoj suverenitet, niti prenosi dio svojih suverenih prava kao nezavisna država. Đukanović se pozvao i na uporednu praksu i konstatovao kako su od 28 zemalja članica Sjevernoatlantskog pakta samo dvije, Slovenija i Mađarska, odluku o pristupanju donijele plebiscitarno, a ne u parlamentu. Ali pravi odgovor na tu dilemu, prema riječima Đukanovića, daće novi saziv crnogorskog parlamenta poslije izbora sljedeće godine, kojima će prethoditi i kampanja u kojoj će NATO biti jedna od centralnih tema.
“Tada će novi parlament imati zaista mogućnost da procijeni, zavisno i od rezultata izbora, je li se ta dilema razbistrila ili joj eventualno treba posvetiti neku dopunsku pažnju kroz referendumsko izjašnjavanje“, rekao je Đukanović.
Sa druge strane, organizatori anti NATO protesta u subotu veče poručili su kako o ulasku Crne Gore u NATO posljednju riječ moraju dati crnogorski građani i da bi sve drugo vodilo destabilzaciji političkih prilika u Crnoj Gori.
Lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić tada je sa govornice upozorio:
"Ako se na prevaran način pokuša, mimo volje građana Crne Gore, donijeti odluka da mi skrenemo sa našeg istorijskog puta, Crna Gora će biti dovedena na ivicu sukoba.“
Tako se Crna Gora našla ukliještena između dva moguća scenarija rješavanja svog najkrupnijeg spoljnopolitičkog pitanja, nakon izglasavanja državne nezavisnosti.
Za vladajuće i manjinske partije i dio opozicije parlament je dovoljno reprezentativan da donese odluku o učlanjenju u NATO. Za ostatak opozicije, osim Demokratskog fronta, poželjnija je varijanta da se građani o tome izjasne na plebiscitu kao najdemokratskijem vidu odlučivanja, dok je za Demokratski front to jedini mogući način rješavanja tog pitanja.
Slavenu Radunoviću iz Nove, koja je dio DF-a, Đukanovićevo odbijanje da se odluka donese na referendumu, govori o tome kako je on svjestan da ne postoji većina građana koja je za ulazak u NATO.
“Pozivanje na tuđa iskustva je jedna prava podvala, iz prostog razloga što su druge države koje su se uključivale u NATO, imale praktično 90-to procentnu podršku građana i uključivale su se u neko vrijeme koje je možda bilo prikladnije za NATO integracije i uopšte za integracije u neke vojne saveze“, komentariše Radunović.
No, prije nego što Crna Gora donese odluku na koji način će verifikovati odluku o pristupanju NATO savezu, biće neophodno izjašnjavanje parlamenata svih 28 članica Alijanse. Potom dolazi na red ratifikacija u Crnoj Gori. Osim dileme da li je u postojećem političkom kontekstu ispravnije odluku donijeti u parlamentu ili na referendumu, otvara se i pitanje koja bi to većina poslanika u novom sazivu Skupštine bila neophodna da bi izglasala odluku?
Visoki funkcioner vladajućeg DPS-a i stručnjak za ustavno pravo Miodrag Vuković ističe za Radio Slobodna Evropa kako najviši pravni akt to eksplicitno ne propisuje, ali je iz postojećih normi jasno koja je to većina.
“Jezičkim tumačenjem ustavnih normi to je obična većina poslanika, ali zbog političkog značaja pitanja, mislim da se politički može dogovoriti da se ta odluka o pristupanju Crne Gore NATO alijansi donese polovinom ukupnog broja poslanika, što je standard za najvažnije pravne akte“, ocjenjuje Vuković.
I Dritan Abazović iz građanskog pokreta URA smatra da je potrebna kvalifikovana ili prosta većina broja poslanika da bi odluka o ulasku u NATO bila izglasana, ali je uvjeren da bi bolje rješenje bilo kada bi potvrda stigla od što većeg broja poslanika. No, u svakom slučaju, prema Abazovićevim riječima, ključ za rješavanje svih dilemaje u organizovanju slobodnih i fer parlamentarnih izbora.
“Nakon toga će parlament imati puni legitimitet da donosi legalne odluke koje niko neće osporavati, što za sada nije slučaj, i sa druge strane, ako nemamo slobodne izbore onda čemu organizacija referenduma koji bi u tom slučaju bio farsan. Dakle, Crna Gora treba da ima slobodne izbore, nakon toga obje odluke su potpuno ustavne. I biće samo stvar političke procjene da li je za naše društvo bolje organizovati referendum ili takvu odluku donijeti u Parlamentu. Ukoliko se bude neka većina odlučila za Parlament mislim da bi bilo dobro da ona bude podržana više od proste većine“, smatra Abazović.
