Prema procjenama između 2.000 i 2.500 izbjeglica nalazi se u Tovarniku. Mnogi su noć proveli na željezničkoj stanici pored koje je razapeto desetine šatora. Na tom mjestu se nalazi više od hiljadu ljudi među kojima je mnogo djece. Još toliko ih se nalazi u ulici koja iz centra ovog malog mjesta vodi prema kolodvoru. I ovdje se mogu vidjeti šatori i vreće za spavanje pored ceste.
Sa desetak članova svoje uže i šire porodice pored pruge u blizini zgrade željezničke stanice već tri dana se nalazi 19 - godišnja Andrina iz Sirije.
"Želimo u Njemačku jer je u našem mjestu u Siriji rat. Želim da nastavim studije. Ja sam student. U Siriji sam studirala medicinu", kaže Andrina.
Među stotinama izbjeglica koje čekaju prevoz prema nekoj od država Evropske unije je i Husein iz Iraka. On ima 32 godine. Kaže da je prije prelaska iz Srbije u Hrvatsku skoro dva mjeseca bio u Grčkoj. U Tovarnik je stigao u petak uveče.
"Želim da spasim svoj život. Svejedno mi je da li ći stići u Njemačku, Holandiju, Švedsku, Francusku. Samo želim da živim na sigurnom mjestu", veli Husein.
Do ponoći je oko 20 autobusa sa izbjeglicama napustilo Tovarnik, saznajemo od vozača. Rano u subotu ujutro izbjeglice su u još četiri autobusa odvezene iz ovog mjesta u pograničnom području između Srbije i Hrvatske. Vozači kažu da je nakon toga došlo do pauze. Nisu nam mogli reći gdje se voze izbjeglice uz objašnjenje da u vožnji slijede upute policije. Na svoj red u autobusu ili vozu čeka i 25-ogodišnji Mohamed iz Pakistana.
"Ovdje sam došao sinoć. Ovdje je bolje nego u Mađarskoj. Tamo je užasna situacija. Vojska i policija nije se ponašala korektno prema izbjeglicama. Želim u Njemačku. U Pakistanu nije sigurno zbog talibana. Dešavaju se i bombaški napadi. Evropa je sigurnije mjesto za život", navodi Mohamed.
Na više punktova volonteri iz Hrvatske i drugih država izbjeglicama dijele hranu, vodu, sokove i sredstva za higijenu. Među njima je i Ana Šmitoc, volonterka Crvenog križa iz Vinkovaca, koju smo sreli u blizini željezničke stanice.
"Danas je manje ljudi nego juče. Juče ih je baš bilo dosta, a danas ih je oko 1.400 možda. Samo na pruzi. S tim da je vlak otišao sinoć", kaže Ana.
Izbjeglicama pomaže i Moritz iz okoline Minhena. U Tovarnik je sa još troje volontera iz Njemačke došao prije dva dana.
"Saznao sam preko socijalnih mreža da su ovdje potrebni ljudi na terenu jer ih je premalo. Donijeli smo hranu za bebe. Ne želimo da ovi ljudi spavaju pod vedrim nebom. Zbog smo donijeli i šatore", ističe Moritz.
U Tovarniku je i grupa volontera iz Mađarske. Kažu da su svjesni da je njihova Vlada svojim ponašanjem prema izbjeglicama izazvala brojne opravdane kritike. Ističu da svi stanovnici Mađarske ne podržavaju takvu politiku prema ljudima koji bježe od rata.
"Hranu i vodu dajemo izbjeglicama. Kupimo smeće na mjestima gdje se nalaze. Ovdje je bolje ponašanje prema njima nego u Mađarskoj. U Mađarskoj je skroz drukčije. Pola ljudi kod nas misli da treba pomoći ovim ljudima. Druga polovina ne misli tako i ne želi da gleda izbjeglice u našoj državi. Ovo je veliki problem. Sada je najvažnije da pomognemo ovim ljudima", navodi Bea iz Budimpešte.
Zbog izbjeglica u Tovarnik je doputovala i Almasa Kenjak koja živi u Beču. Ona tvrdi da već tri i po sedmice putuje po mjestima gdje borave izbjeglice. U Hrvatsku je došla iz Mađarske.
"Najviše se obraduju sapunima i čarapama Mi skupljamo donacije u Beču i novčana sredstva i uvijek idemo tamo gdje je taj 'hot spot' neki, po Mađarskoj i granicama, evo sad smo tu došli", kaže Almasa.
Iako je granični prelaz Tovarnik zvanično zatvoren muškarci, žene i djeca i dalje kroz polja kukuruza i okolnim putevima prelaze granicu između Srbije i Hrvatske. Pomažu im i mještani Tovarnika u kojem živi oko 1.500 stanovnika. Izbjeglice su u petak uveče spavale i u dvorištu Ivana Belje.
"Pružio sam ljudima koliko sam mogao - higijenske potrepštine, mlijeko, za djecu tako malo odjeće. Nije bilo nikakvih problema. Ljudi su bili okej. Mi smo to doživjeli 90 –ih, pa ja u potpunosti razumijem te ljude. Vidim da su ljudi izgubljeni. Kažu neki da putuju dva, tri, par mjeseci. Meni je žao tih ljudi", priča Ivan Beljo.
"Nemaju ljudi uvjete. Evo vid kako to izgleda pod šatorima, po travi. To je malo selo. Mislim nemamo mi takvih smještajnih kapaciteta. Nemamo tuševe. Nemamo ništa", dodaje Anto Nikolić.
U Tovarniku se i danas mogu vidjeti jake policijske snage. U prijepodnevnim satima više praznih autobusa bilo je parkirano u blizini ceste pored koje sjede stotine izbjeglica. Vozači kažu da čekaju odobrenje signal za polazak i prevoz izbjeglica.
