Hrvatski predsjednik Stipe Mesić zatražio je da istražni organi ispitaju bivšeg premijera i bivšeg šefa vladajućeg HDZ-a Ivu Sanadera o tome zašto mađarska naftna kompanija MOL – iako je vlasnik 47 posto dionica – ima sva upravljačka prava u hrvatskoj naftnoj kompaniji INA, dok hrvatska Vlada sa 43 posto nema apsolutno nikakva upravljačka prava.
Na njegovo pitanje – što je Hrvatska dobila zauzvrat za taj ustupak – još nema odgovora.
Nakon što je hrvatski predsjednik jučer otvorio pitanje spornog načina kako je mađarski MOL stekao sva upravljačka prava u hrvatskoj naftnoj kompaniji INA, u Državnom odvjetništvu potvrdili su da su još pred dva tjedna zatražili dostavu kompletne dokumentacije o prodaji i o odnosima dviju kompanija.
„Možemo samo reći da je dostava ugovora zatražena radi utvrđivanja je li sklopljenim ugovorima eventualno nanesena šteta Republici Hrvatskoj,“ kaže glasnogovornica Državnog odvjetništva Martina Mihordin.
Mesić je jučer USKOK-u – Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala – predložio da pitaju Sanadera i njegovog bivšeg pomoćnika Damira Polančeca, koji je nedavno „odletio“ zbog afere „Podravka“ - a što je to Hrvatska dobila?
„Iz ugovora vidimo vlasnički odnos: Hrvatska sada ima 43 posto, a MOL ima 47 posto. Ali sva upravljačka prava ima – MOL! Pa gdje je tu Hrvatska, i što je Hrvatska dobila time što je predala upravljačka prava MOL-u?“
Nismo mi prodavali dionice INE, već je to pred 6 godina napravila Račanova Vlada koalicije lijevog centra, odgovorila je danas Sanaderova nasljednica na čelu Vlade i HDZ-a Jadranka Kosor.
„To se dogodilo u mandatu predsjednika Vlade gospodina Račana, i prema tadašnjem ugovoru jest nakon 5 godina nastupila ta mogućnost izvjesnog revidiranja, ali Vlada Ive Sanadera nije prodavala dionice INE,“ rekla je Kosor.
VEZANI POSLOVI
Upravo u tom - kako se premijerka nježno izrazila - „izvjesnom revidiranju“ i jest problem, a u dogovaranju tog nježnog posla potpis sa hrvatske strane dao je ili Sanader ili Polančec po njegovom ovlaštenju.
Javnost o tome ništa ne zna, upozorava u izjavi za RSE dekan zagrebačkog Pravnog fakulteta i čovjek koji je izgubio grlo upozoravajući na potrebu transparentnog vladanja i poslovanja Josip Kregar.
„Prije svega, prekršeno je načelo pogađanja u dobroj vjeri. Jer, sakriti tako nešto od javnosti znači – da se očekuje da to javnost ne bi prihvatila. Drugo, mi ne znamo – i to je glavna stvar koju Mesić ističe – za koji drugi ustupak smo mi dali vlasništvo i upravljačka prava INE. Kako je završio novac od te prodaje, i kako se u stvari odlučuje o najvećoj kompaniji u Hrvatskoj?“ kaže se Kregar.
Osim što su nakon „izvjesnog revidiranja“ pred godinu dana sva upravljačka prava u INI prebačena na tijela u kojima hrvatska država kao vlasnik 43 posto dionica nema svoje predstavnike, INI se – sada pod mađarskom upravom - gleda kroz prste i zbog čak 700 milijuna eura duga poreza na dodanu vrijednost , i to u recesiji u kojoj je finacijska disciplina uvjet opstanka neke države!
„Oni imaju dvije milijarde kuna zakašnjelih plaćanja! Dajte neka to neka druga kompanija u Hrvatskoj napravi! To se INI tolerira i to se njoj tolerira zbog toga što vjerojatno postoji jedan dogovor o kojem javnost ne zna ništa. Osim toga, mi ne znamo koji su uvjeti postavljeni oko prodaje tzv. „plinskog biznisa“. A to su vezani poslovi!“
Ukratko, MOL je dobio niz pogodnosti. Što je zauzvrat dobila hrvatska država, ne zna se. Ili su mali mađarski znaci zahvalnosti otišli nekom pojedincu? Ni to se ne zna, ali – kako je krenulo – saznat će se.
Na njegovo pitanje – što je Hrvatska dobila zauzvrat za taj ustupak – još nema odgovora.
Nakon što je hrvatski predsjednik jučer otvorio pitanje spornog načina kako je mađarski MOL stekao sva upravljačka prava u hrvatskoj naftnoj kompaniji INA, u Državnom odvjetništvu potvrdili su da su još pred dva tjedna zatražili dostavu kompletne dokumentacije o prodaji i o odnosima dviju kompanija.
„Možemo samo reći da je dostava ugovora zatražena radi utvrđivanja je li sklopljenim ugovorima eventualno nanesena šteta Republici Hrvatskoj,“ kaže glasnogovornica Državnog odvjetništva Martina Mihordin.
Mesić je jučer USKOK-u – Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala – predložio da pitaju Sanadera i njegovog bivšeg pomoćnika Damira Polančeca, koji je nedavno „odletio“ zbog afere „Podravka“ - a što je to Hrvatska dobila?
„Iz ugovora vidimo vlasnički odnos: Hrvatska sada ima 43 posto, a MOL ima 47 posto. Ali sva upravljačka prava ima – MOL! Pa gdje je tu Hrvatska, i što je Hrvatska dobila time što je predala upravljačka prava MOL-u?“
Nismo mi prodavali dionice INE, već je to pred 6 godina napravila Račanova Vlada koalicije lijevog centra, odgovorila je danas Sanaderova nasljednica na čelu Vlade i HDZ-a Jadranka Kosor.
„To se dogodilo u mandatu predsjednika Vlade gospodina Račana, i prema tadašnjem ugovoru jest nakon 5 godina nastupila ta mogućnost izvjesnog revidiranja, ali Vlada Ive Sanadera nije prodavala dionice INE,“ rekla je Kosor.
VEZANI POSLOVI
Upravo u tom - kako se premijerka nježno izrazila - „izvjesnom revidiranju“ i jest problem, a u dogovaranju tog nježnog posla potpis sa hrvatske strane dao je ili Sanader ili Polančec po njegovom ovlaštenju.
Javnost o tome ništa ne zna, upozorava u izjavi za RSE dekan zagrebačkog Pravnog fakulteta i čovjek koji je izgubio grlo upozoravajući na potrebu transparentnog vladanja i poslovanja Josip Kregar.
„Prije svega, prekršeno je načelo pogađanja u dobroj vjeri. Jer, sakriti tako nešto od javnosti znači – da se očekuje da to javnost ne bi prihvatila. Drugo, mi ne znamo – i to je glavna stvar koju Mesić ističe – za koji drugi ustupak smo mi dali vlasništvo i upravljačka prava INE. Kako je završio novac od te prodaje, i kako se u stvari odlučuje o najvećoj kompaniji u Hrvatskoj?“ kaže se Kregar.
Osim što su nakon „izvjesnog revidiranja“ pred godinu dana sva upravljačka prava u INI prebačena na tijela u kojima hrvatska država kao vlasnik 43 posto dionica nema svoje predstavnike, INI se – sada pod mađarskom upravom - gleda kroz prste i zbog čak 700 milijuna eura duga poreza na dodanu vrijednost , i to u recesiji u kojoj je finacijska disciplina uvjet opstanka neke države!
„Oni imaju dvije milijarde kuna zakašnjelih plaćanja! Dajte neka to neka druga kompanija u Hrvatskoj napravi! To se INI tolerira i to se njoj tolerira zbog toga što vjerojatno postoji jedan dogovor o kojem javnost ne zna ništa. Osim toga, mi ne znamo koji su uvjeti postavljeni oko prodaje tzv. „plinskog biznisa“. A to su vezani poslovi!“
Ukratko, MOL je dobio niz pogodnosti. Što je zauzvrat dobila hrvatska država, ne zna se. Ili su mali mađarski znaci zahvalnosti otišli nekom pojedincu? Ni to se ne zna, ali – kako je krenulo – saznat će se.