Austrijska naftna kompanija OMV prodala je 21,2 posto dionica mađarske naftne kompanije MOL ruskoj naftnoj kompaniji Surgutneftegas. Austrijanci su za 22.179.488 dionica MOL-a dobili 1,4 milijarde eura. Kako je MOL najveći pojedinačni dioničar hrvatske naftne kompanije INA sa 47 posto dionica, ovom transakcijom Rusi su ušli i u vlasničku strukturu INE.
Radi se o jačanju ruske energetske prisutnosti na razini cijele regije srednje i jugoistočne Europe, jer MOL ima kompanije u Mađarskoj, Slovačkoj, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pojašnjava u izjavi za naš radio energetski stručnjak i nekadašnji politički savjetnik predsjednika Mesića Igor Dekanić:
„MOL treba uvijek u strateškom smislu promatrati kao grupaciju: MOL, Slovnaft, INA i Energopetrol, dakle radi se o četiri naftne kompanije u središnjoj i istočnoj Europi.“
Ruske naftaše Hrvatska i INA trebaju - po uzoru na velike europske naftne kompanije - tretirati kao partnere, a ne kao protivnike, sugerira Dekanić:
„Ja bih podsjetio da EON Ruhrgas ima vrlo dobru suradnju upravo sa Gazpromom, pa čak i jedan direktor EON Ruhrgasa sjedi u Nadzornom odboru Gazproma, razgovor o „Južnom toku“ je zapravo počeo potpisivanjem ugovora između ENI-ja i Gazproma, tako da mi se čini da Hrvatskoj i INI jedino preostaje – poput nekad Dubrovačke republike – surađivati sa svima onima koji su ušli na to tržište i sigurno predstavljaju u ovom času energetske lidere. Sa druge strane, to ne mora biti loše! Surgutneftegas ima sirovu naftu, MOL i INA imaju preradu i tržište, i to u krajnjoj liniji na dugi rok ne mora biti loša kombinacija.“
Ne radi se ni o kakvom katastrofičnom scenariju, kaže za naš radio i ministar gospodarstva i prvi čovjek INE u devedesetima, a sada energetski ekspert i konzultant Davor Štern. Austrijska prodaja dionica MOL-a Rusima je transakcija kakvih se u svijetu svakoga dana odvija po nekoliko stotina:
„I mislim da je bilo kakva bojazan od toga da bi Rusi mogli ulaskom u MOL bilo što poremetiti na ovim prostorima – neopravdana!“
Štern tvrdi da je Hrvatska propustila mogućnost da bude jedan od igrača u energetskom biznisu kada je 2000. godine odbila prijedlog spajanja INE i MOL-a, gdje bi INA postala ravnopravan sudionik i partner u jednoj velikoj srednjeeuropskoj kompaniji koja bi tada rasla, osvajala nova tržišta i kupovala kompanije.
„Ovako smo mi postali objekt preuzimanja, prvo MOL-a, a onda sad kroz MOL možda i Rusa, međutim u svemu tome ne vidim ništa tragično. Šansa je propuštena, o tome nema smisla puno govoriti, a za budućnost – mislim da bi cijela Europa trebala prihvatiti Rusiju u pozitivnom smislu kao izvor energije za Europu.“
Špekulira se i o mogućnosti da Rusi kupovinom dionica INE preko odvjetničkih tvrtki na Zagrebačkoj burzi ojačaju svoj vlasnički portfelj u hrvatskoj naftnoj kompaniji. Sve je moguće, kaže profesor Dekanić, ali slobodnih dionica ima vrlo malo.
„Ako se gleda vlasnička struktura INE, za sada vi imate praktično jedno 3 posto slobodnih dionica, 44 posto je u vlasništvu hrvatske Vlade, 47 posto je u vlasništvu MOL-a. Dakle, preostalo je jedno 3 posto u vlasništvu malih dioničara i još jedno desetak posto kod institucionalnih investitora. Prema tome, ako hrvatske banke i fondovi ne prodaju te dionice, Rusi ne mogu ući sa više od 3 posto. Dakle – opet sve ovisi o nama!“
Radi se o jačanju ruske energetske prisutnosti na razini cijele regije srednje i jugoistočne Europe, jer MOL ima kompanije u Mađarskoj, Slovačkoj, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pojašnjava u izjavi za naš radio energetski stručnjak i nekadašnji politički savjetnik predsjednika Mesića Igor Dekanić:
„MOL treba uvijek u strateškom smislu promatrati kao grupaciju: MOL, Slovnaft, INA i Energopetrol, dakle radi se o četiri naftne kompanije u središnjoj i istočnoj Europi.“
Surgutneftegas ima sirovu naftu, MOL i INA imaju preradu i tržište, i to u krajnjoj liniji na dugi rok ne mora biti loša kombinacija.
„Ja bih podsjetio da EON Ruhrgas ima vrlo dobru suradnju upravo sa Gazpromom, pa čak i jedan direktor EON Ruhrgasa sjedi u Nadzornom odboru Gazproma, razgovor o „Južnom toku“ je zapravo počeo potpisivanjem ugovora između ENI-ja i Gazproma, tako da mi se čini da Hrvatskoj i INI jedino preostaje – poput nekad Dubrovačke republike – surađivati sa svima onima koji su ušli na to tržište i sigurno predstavljaju u ovom času energetske lidere. Sa druge strane, to ne mora biti loše! Surgutneftegas ima sirovu naftu, MOL i INA imaju preradu i tržište, i to u krajnjoj liniji na dugi rok ne mora biti loša kombinacija.“
Ne radi se ni o kakvom katastrofičnom scenariju, kaže za naš radio i ministar gospodarstva i prvi čovjek INE u devedesetima, a sada energetski ekspert i konzultant Davor Štern. Austrijska prodaja dionica MOL-a Rusima je transakcija kakvih se u svijetu svakoga dana odvija po nekoliko stotina:
„I mislim da je bilo kakva bojazan od toga da bi Rusi mogli ulaskom u MOL bilo što poremetiti na ovim prostorima – neopravdana!“
Hrvatska je propustila mogućnost da bude jedan od igrača u energetskom biznisu kada je 2000. godine odbila prijedlog spajanja INE i MOL-a, gdje bi INA postala ravnopravan sudionik i partner u jednoj velikoj srednjeeuropskoj kompaniji.
„Ovako smo mi postali objekt preuzimanja, prvo MOL-a, a onda sad kroz MOL možda i Rusa, međutim u svemu tome ne vidim ništa tragično. Šansa je propuštena, o tome nema smisla puno govoriti, a za budućnost – mislim da bi cijela Europa trebala prihvatiti Rusiju u pozitivnom smislu kao izvor energije za Europu.“
Špekulira se i o mogućnosti da Rusi kupovinom dionica INE preko odvjetničkih tvrtki na Zagrebačkoj burzi ojačaju svoj vlasnički portfelj u hrvatskoj naftnoj kompaniji. Sve je moguće, kaže profesor Dekanić, ali slobodnih dionica ima vrlo malo.
„Ako se gleda vlasnička struktura INE, za sada vi imate praktično jedno 3 posto slobodnih dionica, 44 posto je u vlasništvu hrvatske Vlade, 47 posto je u vlasništvu MOL-a. Dakle, preostalo je jedno 3 posto u vlasništvu malih dioničara i još jedno desetak posto kod institucionalnih investitora. Prema tome, ako hrvatske banke i fondovi ne prodaju te dionice, Rusi ne mogu ući sa više od 3 posto. Dakle – opet sve ovisi o nama!“
