Hezbolah, na arapskom "Božija stranka", službeno nastaje 1982. godine kao rezultat uticaja revolucije u Iranu (1979.) pod vođstvom ajatolaha Homeinija, te početkom izraelske okupacije južnog Libana 1982. godine. Hezbolah predstavlja šiitsku proiransku formalno paravojnu organizaciju i političku stranku u Libanu.
Sjedinjene Američke Države smatraju je terorističkom organizacijom. Početkom 2016. Saudijska Arabija i države Arapske lige takođe su proglasile Hezbolah terorističkom grupom.
Ova grupa sebe stavlja u okvire popularnog pokreta otpora, ali kako bi se održala i proširila svoj uticaj morala se uplesti u sferu politike. Nakon eksplozije u bejrutskoj luci, 4. avgusta, iako nema dokaza o vezi sa incidentom, Hezbolah i njegova uloga u Libanu našla se pod lupom. Zašto?
Prije 25 godina Hezbolah je bio "mali, pozdan, potpuno fokusiran na borbu protiv Izraelaca u južnom Libanu, imao je reputaciju ‘čistih ruku’", rekao je iz Bejruta za Newsweek Nicholas Blanford iz Atlantic Council-a.
"Danas je ogromna vojna sila s desetinama hiljada boraca, ogromnim raketnim arsenalom koji prijeti Izraelu", kaže Blanford.
Hezbolah 2020. godine "duboko je upleten u politiku... sada je dio sistema, interno se korumpirao".
Hezbolah se dugo bori sa padom popularnosti. Početkom 2000-ih bio je najvažnija grupa u borbi za okončanje izraelske okupacije.
"Iako su ljudi bili sumnjičavi prema krajnjem identitetu Hezbolaha i njegovoj agendi, poštovali su činjenicu da su se ovi momci svakodnevno borili, mnogi od njih su izgubili svoje živote", rekao je Blanford za Newsweek.
Ali od odlaska Izraela iz južnog Libana, popularnost Hezbolaha opada. Grupa je prebacivala svoje resurse u borbe u Siriji, Iraku i Jemenu, što je povećalo skeptične stavove Libanaca prema glavnim prioritetima Hezbolaha.
Od sredine 2013. Hezbolah se aktivno uključio u rat u Siriji, gdje je uz iranske savjetnike i rusku vojsku prerastao u respektabilnu vojnu silu, sposobnu da samostalno vodi velike vojne operacije koristeći sve vrste naoružanja, osim vazduhoplovstva, koje vojno krilo pokreta ne posjeduje.
Eksplozija je sve dovela u pitanje
Hezbolah sve teže održava svoj moćni uticaj iako nema dokaza za njegovu upletenost u eksploziji u skladištu bejrutske luke – sveprisutnost ove grupe u Libanu dovedena je u pitanje.
Lider Hezbolaha Hasan Nasralah, generalni sekretar pokreta, 7. avgusta je "kategorički negirao" da njegova organizacija ima "skladište oružja" u bejrutskoj luci: "Potpuno i kategorički negiram da ima bilo šta naše u toj luci, ni skladište oružja, ni skladište raketa… ni bomba, ni metak, ni amonijum nitrat", rekao je Nasralah u televizijskom obraćanju poslije optužbi koje su kružile po medijima i javnosti ukazujući na uticajni libanski šiitski pokret.
Nasralah je rekao da žali zbog ljudske tragedije u luci, i pozdravio posjetu francuskog predsednika Emanuela Makrona Bejrutu.
Ali kao libanska najmoćnija politička i vojna sila, Hezbolah se našao u centru nezadovoljstva usmrenenog ka vladajućoj eliti u zemlji koju čini i veliku broj šiita tradicionalista pripadnika ove grupe.
Protesti koji su izbili nakon teške eksplozije ukazuju na korupciju i dugogodišnje zanemarivanje u Libanu. Demonstranti su objesili sliku Nasralaha na trgu u Bejrutu što je prvi put da se njegov lik javno narušava.
Njegovo ime i ime grupe ispisani su na transparentima zajedno s imenima drugih glavnih ličnosti okrivljenih za ogromnu korupciju i loše upravljanje uključenih u skandale koji su bankrotirali ekonomiju i doveli stotine hiljada ljudi do siromaštva, čak i prije eksplozije.
"Hezbolah je satjeran u ćošak, omča se steže oko njih", rekla je za Washington Post Hilal Kašan, profesorica političkih nauka na Američkom univerzitetu u Bejrutu.
"U dilemi su. Ne znaju šta da rade. Znaju da je raspoloženje u Libanu takvo da nemaju podršku."
Ideologija "borbe i vjere"
Decenijama u Libanu dominira ista politička elita, uključujući mnoge vojne zapovjednike i komandire milicija iz građanskog rata vođenog od 1975. do 1990. godine.
Ideologiju Hezbolaha je teško definisati - pokret se ne može definisati kao ljevičarski, desničarski ili centristički.
Pojednostavljeno, ideologija Hezbolaha bi bila u prvom redu antiimperijalistička, prije svega usmjerena protiv globalne hegemonije Sjedinjenih Država i teritorijalne ekspanzije i okupacije Izraela, ne samo Libana, nego i sirijskih i palestinskih područja.
U vjerskom smislu pokret je izrazito šiitski i samom tim se suprotstavlja uticaju saudijskog vehabizma.
Od osnivanja glavni ciljevi pokreta označeni su kao "nacionalno oslobođenje i socijalna pravda", ali organizacija nije jasno definisana – predstavlja se kao organizacija kojoj je svrha "borba i vjera".
Ime, Hezbolah ("Božija stranka") bila je sugestija iranskog ajatolaha Homeinija.
Hezbolah je 1985. zvanično najavio svoje osnivanje objavljivanjem "otvorenog pisma" u kojem se identifikuje da su SAD i tadašnji Sovjetski savez glavni neprijatelji islama i poziva na "uništenje" Izraela, za koji kažu da okupira muslimansku zemlju.
Nakon što je sirijska vojska nametnula mir u Libanu 1990., Hezbolah je nastavio gerilski rat u južnom Libanu, ali je takođe počeo da igra aktivnu ulogu u libanskoj politici. Prvi put je 1992. uspješno učestvovao u libanskim izborima kada je osam članova Hezbolaha izabrano u libanski parlament.
Zbog njegove političke i vojne moći na Hezbolah se često referiše kao "državu u državi" ili "paralelnu državu" u Libanu.
Prema profilu Hezbolaha u Council on Foreign Affairs Iran kontinuirano podržava ovu grupu u oružju i sa više od 700 miliona dolara godišnje kako navodi izvještaj State Departmenta iz 2019.
Hezbolah takođe ima prihod u stotinama miliona dolara od legalnih poslova, kriminalnih operacija i libanske dijaspore.
Siromaštvo Libanaca, korupcija elite i budućnost Hezbolaha
U oktobru 2019. Hezbolah se našao na meti masovnih protesta Libanaca. Dugogodišnje loše upravljanje vlade doveli su Liban među države sa najvećim opterećenjem javnim dugom i hiljade Libanaca pogođenih ekonomskim slomom tražili su uklanjanjem korumpirane vladajuće elite.
Demonstranti su pozivali vladu, uključujući i Hezbolah, da preda vlast novom, tehnokratskom vođstvu. Čak su i libanski šiiti otvoreno kritikovali Hezbolah.
Alaliza Council on Foreign Affairs navodi mogućnost da se Hezbolah suoči sa "prijetnjama u vlastitom dvorištu". U januaru 2020. formirana je vlada premijera Hasana Daiba koju je podržao Hezbolah, a koja je nakon eksplozije dala kolektivnu ostavku.
Nezaposlenost, siromaštvo i dugovi nastavili su da se gomilaju i pod novom vladom, demonstracije traju mjesecima i pored pandemije koju je izazvao korona virus.
Smatra se da bi protestni pokret mogao da potkopa uticaj Hezbolaha mnogo bolje od bilo koje politike SAD-a.
Kako je za Newsweek rekao Julien Barnes-Decey iz Evropskog savjeta za vanjske poslove Hezbolah je "uveliko u odbrambenom položaju u Libanu i vidi se kao dio status quo problema koji vodi zemlju u propast. (…)
Za mnoge Libance, Hezbolah je sada dio korumpirane elite koja vlada zemljom isključivo zbog njihovih uskih interesa, a ne zbog interesa cijele zemlje".
