Čije su terase i ponte koje se nalaze na samoj morskoj obali? Čije su spavaće sobe koje se nalaze takođe na morskoj obali? Da li je to privatna svojina ili pripada državi? To su pitanja oko kojih će se voditi žestoka polemika u Crnoj Gori u narednom periodu. A povod je sudski pravni stav da vlasnici zemljišta u pojasu morske obale zapravo nisu vlasnici svoje imovine; i predstojeći zakon o morskom dobru koji predviđa eksproprijaciju imovine na obali.
Morsko dobro predstavlja državnu imovinu duž obale i podrazumjeva prostor koji je udaljen šest metara od linije do koje dopire najveći morski talas u vrijeme najjačeg nevremena. Upravo u tom potezu veliki broj građana crnogorskog primorja ima svoje objekte u vidu ponti, mandraća, terasa, drugih dijelova stambenih objekata ili cijelih kuća na obali.
Građansko odeljenje Vrhovnog suda je nedavno zauzelo pravni stav da vlasnici zemljišta u pojasu morskog dobra zapravo nisu vlasnici svoje imovine. Zbog toga će građani priobalnog dijela sa državom sklapati ugovore o iznajmljivanju sopstvenih terasa i ponti koje pripadaju zoni morskog dobra. Već sada se vode mnogi sudski postupci oko pitanja čije su terase i ponte na moru.
To pitanje je u dijalogu u Skupštini iznio poslanik Pozitivne Dritan Abazović, navodeći specifičan sluča j- dnevna soba u državnom vlasništvu, a spavaća u privatnom:
"Treba vlast da pozovem kao i instituciju Ombudsmana da se bavite linijom morskog dobra, da se bavite tumačenjem odluke Vrhovnog suda na osnovu koje ljudi treba da u zakup uzimaju sopstvenu imovinu. Imate kuću jednog čovjeka u mjesnoj zajednici Kunje, između Bara i Ulcinja kome je dnevna soba morsko dobro a spavaća soba pošto je u Opštini Bar nije morsko dobro i mi ovdje sada treba da budemo oduševljeni da nema diskriminacije i da je sve kako treba", kaže Abazović.
Kako to izgleda u praksi za naš radio govori član inicijativnog Odbora za zaštitu imovinskih prava u zoni morskog dobra Ivan Starčević:
"Komisija koja je određivala zonu morskog dobra odredila je da ta zona zahvata čitava tri kilometra obale što znači da je recimo cijeli Aerodrom Tivat u zoni morskog dobra. Ako ste nekada išli prema Plavim horizontima, prema Luštici, znači da je sve ono sa desne strane ispod puta zona morskog dobra To je stvarno nečuveno. Imate varijante gdje su ljudi upisali imovinu po austrijskom premjeru i imaju brojeve zemljišta na svoje ponte, ispred kuća, i sada je to odjednom zona morskog dobra i odjednom vam je neko oduzeo pravo vlasništva. Kakav sam ja to vlasnik ako za svoju imovinu treba da sklapam sa nekim zakup i koncesiju?"
Prema riječima Starčevića, još gora situacija će biti ako u parlamentu bude usvojen novi zakon o morskom dobru. Tek tada se građani primorja neće pitati sa svojom imovinom u zoni morskog dobra. Jedna od apsurdnih situacija je u Opštini Tivat:
"Po novom zakonu piše da ja mogu biti vlasnik do dana stupanja na snagu ovog zakona. Ja sam i dalje vlasnik. Međutim, ako ja umrem sjutra znači da moje dijete sjutra ne može da naslijedi to zemljište i ono postaje državna imovina. To je užas. Nema osnova ni po nasljeđivanju, niti bih ja mogao da poklonim moju kuću u zoni morskog dobra kada ovaj zakon stupi na snagu jer prvo treba da je ponudim , poklonim državi", navodi Starčević.
Da li će novim zakonom o morskom dobru biti izvršena eksproprijacija priobalnih objekata i da li će to napraviti probleme građanima primorja, pitali smo Zorana Tomića, sekretara u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, koji je određene najave potvrdio:
"Da se na morskoj obali, obali rijeke Bojane, plažama, kupalištima, pristaništima, pontama, sidrištima, ne može imati pravo svojine niti bilo koja druga stvarna prava po bilo kojem osnovu. Međutim, zakonom se ne dira u stvarna prava stečena propisom koji je na snazi do stupanja novog zakona. Ali to se ne odnosi na morsku obalu, plaže, kupališta i na one dijelove morskog dobra koje sam prethodno naveo. Nema proglašenja zakona da je nešto državna imovina već će morati da se provede eksproprijacija a to znači da oni građani čija imovina bude u zoni morske obale neće moći slobodno da raspolažu tom imovinom već će ta zemlja biti predmet eksproprijacije za šta se mora odrediti pravična cijena", kaže Tomić.
Ivan Starčević najavljuje da će problem pod radnim nazivom „čije su naše ponte“, biti internacionalizovan:
"Mi ćemo zbog ovoga da se obratimo šefu Evropske komisije za zaštitu privatne svojine u Crnoj Gori kao i ambasadama zemalja čiji su državljani u velikom broju vlasnici zemlje u ovom dijelu obale, tako da ćemo ovo da internacionalizujemo", poručuje Starčević.
Morsko dobro predstavlja državnu imovinu duž obale i podrazumjeva prostor koji je udaljen šest metara od linije do koje dopire najveći morski talas u vrijeme najjačeg nevremena. Upravo u tom potezu veliki broj građana crnogorskog primorja ima svoje objekte u vidu ponti, mandraća, terasa, drugih dijelova stambenih objekata ili cijelih kuća na obali.
Građansko odeljenje Vrhovnog suda je nedavno zauzelo pravni stav da vlasnici zemljišta u pojasu morskog dobra zapravo nisu vlasnici svoje imovine. Zbog toga će građani priobalnog dijela sa državom sklapati ugovore o iznajmljivanju sopstvenih terasa i ponti koje pripadaju zoni morskog dobra. Već sada se vode mnogi sudski postupci oko pitanja čije su terase i ponte na moru.
To pitanje je u dijalogu u Skupštini iznio poslanik Pozitivne Dritan Abazović, navodeći specifičan sluča j- dnevna soba u državnom vlasništvu, a spavaća u privatnom:
"Treba vlast da pozovem kao i instituciju Ombudsmana da se bavite linijom morskog dobra, da se bavite tumačenjem odluke Vrhovnog suda na osnovu koje ljudi treba da u zakup uzimaju sopstvenu imovinu. Imate kuću jednog čovjeka u mjesnoj zajednici Kunje, između Bara i Ulcinja kome je dnevna soba morsko dobro a spavaća soba pošto je u Opštini Bar nije morsko dobro i mi ovdje sada treba da budemo oduševljeni da nema diskriminacije i da je sve kako treba", kaže Abazović.
Kako to izgleda u praksi za naš radio govori član inicijativnog Odbora za zaštitu imovinskih prava u zoni morskog dobra Ivan Starčević:
"Komisija koja je određivala zonu morskog dobra odredila je da ta zona zahvata čitava tri kilometra obale što znači da je recimo cijeli Aerodrom Tivat u zoni morskog dobra. Ako ste nekada išli prema Plavim horizontima, prema Luštici, znači da je sve ono sa desne strane ispod puta zona morskog dobra To je stvarno nečuveno. Imate varijante gdje su ljudi upisali imovinu po austrijskom premjeru i imaju brojeve zemljišta na svoje ponte, ispred kuća, i sada je to odjednom zona morskog dobra i odjednom vam je neko oduzeo pravo vlasništva. Kakav sam ja to vlasnik ako za svoju imovinu treba da sklapam sa nekim zakup i koncesiju?"
Prema riječima Starčevića, još gora situacija će biti ako u parlamentu bude usvojen novi zakon o morskom dobru. Tek tada se građani primorja neće pitati sa svojom imovinom u zoni morskog dobra. Jedna od apsurdnih situacija je u Opštini Tivat:
"Po novom zakonu piše da ja mogu biti vlasnik do dana stupanja na snagu ovog zakona. Ja sam i dalje vlasnik. Međutim, ako ja umrem sjutra znači da moje dijete sjutra ne može da naslijedi to zemljište i ono postaje državna imovina. To je užas. Nema osnova ni po nasljeđivanju, niti bih ja mogao da poklonim moju kuću u zoni morskog dobra kada ovaj zakon stupi na snagu jer prvo treba da je ponudim , poklonim državi", navodi Starčević.
Da li će novim zakonom o morskom dobru biti izvršena eksproprijacija priobalnih objekata i da li će to napraviti probleme građanima primorja, pitali smo Zorana Tomića, sekretara u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, koji je određene najave potvrdio:
"Da se na morskoj obali, obali rijeke Bojane, plažama, kupalištima, pristaništima, pontama, sidrištima, ne može imati pravo svojine niti bilo koja druga stvarna prava po bilo kojem osnovu. Međutim, zakonom se ne dira u stvarna prava stečena propisom koji je na snazi do stupanja novog zakona. Ali to se ne odnosi na morsku obalu, plaže, kupališta i na one dijelove morskog dobra koje sam prethodno naveo. Nema proglašenja zakona da je nešto državna imovina već će morati da se provede eksproprijacija a to znači da oni građani čija imovina bude u zoni morske obale neće moći slobodno da raspolažu tom imovinom već će ta zemlja biti predmet eksproprijacije za šta se mora odrediti pravična cijena", kaže Tomić.
Ivan Starčević najavljuje da će problem pod radnim nazivom „čije su naše ponte“, biti internacionalizovan:
"Mi ćemo zbog ovoga da se obratimo šefu Evropske komisije za zaštitu privatne svojine u Crnoj Gori kao i ambasadama zemalja čiji su državljani u velikom broju vlasnici zemlje u ovom dijelu obale, tako da ćemo ovo da internacionalizujemo", poručuje Starčević.
