Rezultati lokalnih izbora u Turskoj pokazuju da građani osim ekonomskom situacijom nisu zadovoljni ni prošlogodišnjim uvođenjem predsjedničkog sistema, kaže u razgovoru za 'Zašto?‘ Refik Akova, predsjednik Komisije za vanjske odnose glavne opozicione Republikanske narodne stranke (CHP).
Akova kaže da koalicija koju predvodi CHP očekuje potvrdu pobjede u Istanbulu, gdje je vladajuća Partija pravde i razvoja predsjednika (AKP) Redžepa Tajipa Erdoana uložila žalbu na rezultate, pored toga što je CHP osvojila vlast u prijestolnici Ankari i drugim velikim gradovima Adani, Antaliji i Mersinu, kao i Izmiru, u kojem je opozicija već bila na vlasti.
"Očekivali smo još više, da budem iskren," kaže Akova.
Zašto: Da li je ovaj izborni rezultat bila i poruka građana da oni zapravo žele povratak na parlamentarni umjesto predsjedničkog sistema?
Akova: Pa jeste. On (Erdoan) da je ostao u normalnom parlamentarnom sistemu ne bi ovoliko pao. Znači, rok trajanja tog sistema je kratak. I taj sistem neće biti još dugo, temelji su mu već uzdrmani. Nije njemu problem što je izgubio puno glasova, on bi ih povratio, nego mu je uzdrmalo temelje sistema. Tu je problem. Zato ćemo se možda za jedno pet godina vratiti na parlamentarni sistem.
Zašto: Koliko uticaja na ovakve rezultate ima pad ekonomije ili je većeg uticaja imala korupcija?
Akova: Možemo uzeti u obzir oboje, pošto je on centralizovao sistem i postao centralna ličnost. Zatim, korupcija, totalno rasipanje novca, četrnaest aviona, zaduživanje, u najvećoj krizi kad je lira počela da gubi svoju moć, on uzima pola milijarde. Narod se zapitao - šta se dešava u ovoj državi? Kasnije je došlo do pada lire, i narod je počeo da razmišlja o tome je li ovo dobar ili loš put. Zatim, cijene su jako porasle. I sve je to dovelo do toga da njegovi glasači kažu da to apsolutno nije dobar put, da to predsjedništvo dovodi do totalne centralizacije i da se gubi parlamentarna moć, da ljudi više ne mogu raspravljati o budućoj Turskoj, da nemaju pravo, da ljude non-stop hapse, da su svi koji slobodno misle i novinari uhapšeni, da opasnost i dalje postoji za ljude koji će razmišljati o realnosti i demokratiji, jer se to kosi sa njegovim sistemom.
Taj je njegov sistem i dalje na snazi, ali mi smo ubijeđeni da to neće dugo trajati, da će za četiri-pet godina dana biti kraj tom sistemu, da će totalno propasti i da će se sve vratiti na stari parlamentarni sistem, demokratiju i vladavinu prava.
Zašto: Pokazalo se da građani Turske nisu zaboravili demokratiju i da imaju snage da glasaju za promjene. Šta mislite koliko može ovo biti poruka građanima Balkana, gdje su također, uslovno rečeno, autoritarne vođe na vlasti, da ipak ima šanse ako se glasa za promjene?
Akova: Ja sam i ranije govorio šta će se desiti sa Turskom i kako treba rukovoditi ovom zemljom. Balkansko poluostrvo nije toliko veliko da bi moglo da prodre u svjetsku ekonomiju. Balkansko poluostrvo se mora okrenuti sebi, razvijati međusobnu trgovinu. Balkan ne smije čekati ni na koga, treba se uzdati u svoje sopstvene snage i krenuti ka izgradnji sistema mira, vladavine prava i pravde.
Zašto: Koliko je, po vašem mišljenju slična situacija kada su u pitanju režim u Turskoj Turska i ovdje u zemljama, bivše Jugoslavije? Vidite li vi ikakve sličnosti u tome kako vladaju ovdje Aleksandar Vučić u Srbiji, Milo Đukanović u Crnoj Gori, u Bosni i Hercegovini nacionalne vođe?
Akova: Ja zamišljam da se njima svima sviđa Erdoan, u opštem smislu. Erdoan njima služi kao primjer uživanja, primjer vladanja, dugogodišnjeg vladanja, nema tu demokratije.
Najbolje je možda pročitao demokratiju Đukanović, iako je njegova vlast za Crnogorce neki centralizam, ipak se on, kada se pogleda s jedne strane, nekako otvorio na neki malo drugačiji način, nego što se otvorila Srbija ili Bosna.
Oni puno trebaju da rade, oni moraju da svoje lične resurse povuku, da prave demokratiju i da je šire unutar svojih država, pa da se poslije integrišu sa Evropom i dalje. Dok se god Balkan ne pročisti i ne vrati na staze demokratije, ne može brzo ići prema Evropi.
Balkan se nekako okrenuo bio prema Erdoanu i povjerovao u njegovu priču. Balkan se, međutim, mora demokratizovati, dozvoliti narodu da misli, dozvoliti narodu da govori. To je demokratija.
