Pariški sporazum o klimatskim promjenama ostao je u životu nakon što je blizu 200 država na godišnjoj konferenciji Ujedinjenih nacija u poljskim Katovicama nakon dugotrajnih pregovora dogovorilo pravilnik o njegovoj primjeni, ali su ključne odluke o borbi za smanjenje globalnog zagrijavanja odgođene do naredne godine.
Pravilnik, koji su na kraju konferencije u subotu podržali i najveći proizvođači stakleničkih gasova Kina i Sjedinjenje Države, propisuje kako bi države trebalo da izvještavaju o štetnim emisijama i o naporima da ih smanje, no aktivisti za zaštitu okoliša i države koji traže robusniju akciju su ostali uglavnom nezadovoljni.
Program za okoliš Ujedinjenih nacija (UNEP) je uoči konferencije koja je počela 1. decembra izdao dramatično upozorenje da je potrebno utrostručiti trenutne napore da bi se ispunio cilj o ograničenju rasta globalne temperature od 1,5 do dva stepena Celzijusa do 2030. da bi se izbjegle ekstremne vremenske prilike, rast nivoa mora i gubitak biljnog i životinjskog svijeta.
Olakšanje
No, vodeći naftni proizvođači -- Sjedinjene Države, Rusija, Saudijska Arabija i Kuvajt -- su blokirali uvrštavanje u završni dokument izvještaj UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama, koji u oktobarskom izvještaju zaključuje da je moguće ograničiti rast temperature na 1,5 stepen Celzijusa u poređenju sa periodom prije industrijalizacije, no to zahtjeva dramatičnu promjenu ekonomija i odmak od korištenja fosilnih goriva.
Ipak, Johan Rockstrom, jedan od voditelja Potsdamskog instituta za istraživanje posljedica klimatskih promjena, sporazum u Katovicama je u izjavi za Associated Press nazvao “olakšanjem", rekavši da je Pariški sporazum "živ i zdrav, uprkos porastu populizma i nacionalizma".
Razgovori prepuni podjela su pokazali granice međunarodne akcije da se ograniči globalno zagrijavanje u podijeljenom svijetu, i breme odgovornosti za globalno smanjenje rasta temperature prebacili na pojedine vlade, gradove i zajednice, piše Reuters u analizi.
Nacionalne agende
Konačni dogovor je odgodio donošenje pravila o dozvolama za količinu dozvoljenog zagađenje -- što je poticaj biznisima -- i ne sadrži čvrste obaveze za jačanje ciljeva pojedinih država za smanjenje emisija do 2020. godine, kada Pariški sporazum stupa na snagu, i zbog toga uključene udaljava od njegovog cilja za održavanje zagrijavanja ispod dva stepena Celzijusa, da ne govorimo o 1,5 stepena potrebnih da bi se spriječile ekstremne vremenske i druge posljedice, pišu Reutersovi novinari:
"Pariški sporazum se bazira na pojedinačnim obavezama i očekivanja da će razgovori u Poljskoj proizvesti više od pravila kako će one biti mjerene su uvijek bila mala: jedinstvo izgrađeno u Parizu je razbio val vlada koje nacionalne agende stavljaju ispred kolektivne akcije"
Razgovorima je prisustvovala samo nekolicina lidera država, a generalni sekretar UN António Guterres je morao doletiti nazad kako bi spasio sastanak i pozvao na napredak, što pokazuje da 'nema političke volje', kako je za Reuters izjavio Alden Meyer iz Saveza zabrinutih naučnika dok su trajali dugotrajni pregovori oko finalne verzije završnog teksta:
“Ali on osigurava vladama, gradovima, biznisima, civilnom društvu itd. dovoljno da nastave rad na ispunjenju ciljeva Pariškog sporazuma."
Gorak lijek
Kao što se moglo i predvidjeti, pregovore koji trebaju uzeti u obzir interes skoro 200 zemalja, niko neće napustiti potpuno zadovoljan, smatra londonski Economist:
"Smjer putovanja je, barem, ispravan."
No, ranjive države koje su u opsanosti od rastućeg nivoa mora su zabrinute da se potcjenjuju zaključci nedavnog naučnog izvještaja koji je podržao UN, a bogate države gunđaju da se siromašne i dalje mogu izvući sa prevelikim emisijama ugljenika, zaključuje Economist.
"Ali nakon što je sve rečeno i urađeno, cilj od dva stepena Celzijusa, da ne govorimo o aspiracijama za 1,5 stepen, ostaju udaljene mogućnosti. Trenutna ograničenja nacionalnih vlada stavljaju svijet na put ka zagrijavanju od tri stepena -- a Kiribati i Maršalska ostrva u rizik da budu potopljeni... Pravilnik sam po sebi ne predstavlja lijek za groznicu koju je izazvao čovjek. jedini stvarni lijek je čvršća posvećenost dekarboniziranju ekonomija. Ali, kao što je gospodin Macron otkrio, taj lijek može biti gorak."
