Vijeće Županijskog suda u Zagrebu pod predsjedanjem suca Zdravka Majerovića proglasilo je krivim Tomislava Merčepa po optužbi za ratne zločine nad većinom srpskim civilima od listopada do prosinca 1991. u Zagrebu i Pakračkoj Poljani po zapovjednoj odgovornosti.
Osuđen je na pet godina i šest mjeseci zatvora. Presuda je zakašnjela, ali dragocjena, kaže se u prvim ocjenama. Odmah je odveden u istražni zatvor u Remetincu.
Ako presuda bude potvrđena i na drugom stupnju, vrijeme koje je proveo u pritvoru, od 10. prosinca 2010. do 5. srpnja 2012. bit će mu uračunato u kaznu.
Merčepa, koji je bio de facto zapovjednik postrojbe pričuvne policije, teretilo se da su ljudi pod njegovim faktičkim zapovjedništvom nezakonito lišili slobode 52 osobe, od kojih su 43 ubili, tri se vode kao nestale a ostali su preživjeli mučenja i torturu, da ih on nije spriječio u mučenju i likvidaciji civila, i da ništa nije učinio kada je za zločine saznao.
Prvostupanjsku nepravomoćnu presudu komentirala je za RSE voditeljica centra za suočavanje s prošlošću Documenta, Vesna Teršelič, koja je među ostalim bila i uključena u monitoriranje ovog postupka koji je trajao pune četiri godine.
"Ovo je zakašnjela, ali jako važna presuda, jer je napokon sudski utvrđeno da su ti zločini počinjeni, kako u Pakračkoj poljani, tako u Zagrebu, a u čitanju obrazloženja predsjednik Vijeća sudac Majerović uključio je i ubojstvo obitelji Zec. I tu je priznanje patnje za sve koji su spomenuti. Na žalost, neidentificirane žrtve, a njih ima preko 20, neće biti dio ove presude. Na žalost, postupci identifikacije idu isto kao sporo kao što je bilo sporo hrvatsko pravosuđe", ocjenjuje Teršalič.
Teršalič je upozorila da je Merčep kao faktički zapovjednik te postrojbe propustio reagirati već 11. listopada 1991. kada je odveden Pero Rajčević i nezakonito uhićen Đorđe Gunjević, i to – podsjetila je – "pred očima novinara koji su mu rekli da su vidjeli prebijenog Peru Rajčevića, jer da je tada reagirao, svi oni koji su nakon toga ubijeni, mučeni, zlostavljani ili pokradeni, ili sve to zajedno, ne bi ni stradali".
Sud nije mogao utvrditi da postoji pisana odluka o njegovom imenovanju za zapovjednika ove postrojbe, međutim pojam "merčepovci" bio je od jeseni 1991. općeprihvaćen u hrvatskoj javnosti, a niz svjedoka je na suđenju povrdio da je Merčep članovima te postrojbe bio nesporan autoritet.
Merčep tijekom suđenja nije iznosio obranu, jer se, kako je naveo, nema od čega braniti. Njegova obrana tvrdila da nije dokazana zapovjedna linija od Merčepa do počinitelja zločina, tužiteljstvo je očito uspjelo to dokazati.
Mnogi upozoravaju da je glavni motiv za odvođenje i mučenje ljudi bio – kriminal, odnosno da su ih u jednom paviljonu Zagrebačkog velesajma i u svom sjedištu u pakračkoj Poljani mučili dok ne bi priznali gdje drže novac i dragocjenosti a onda ubijali, kao plijen su uzimali i građevinsku mehanizaciju i slično.
Takav je kontekst i ubojstva bračnog para Zec i njihove12-ogodišnje kćeri prosinca 1991. u Zagrebu. Kada su "merčepovci" došli po imućnog mesara Mihajla Zeca, inače Srbina, on je pokušao pobjeći, pa je ubijen, a potom su njegova žena i dijete likvidirani kao svjedoci. Počinitelji su priznali zločin, ali su zbog proceduralne greške pušteni, a Republika Hrvatska je isplatila 200.000 eura odštete sinu i kćeri koji su preživjeli tragediju.
Za djela koje su počinili "merčepovci" izrečena je do sada svega jedna presuda – za ubojstvo jednog suborca i mučenje više srpskih civila petorici bivših "merčepovaca" dosuđeno je 2006. godine ukupno 32 godine zatvora.
Mediji su pisali da je Tomislav Merčep odgovoran i za maltretiranje i ubojstvo više civila srpske nacionalnosti u Vukovaru u ljeto 1991. godine, gdje je nakon pobjede Hrvatske demokratske zajednice (HDZ na izborima u Hrvatskoj postao općinski sekretar za narodnu obranu.
Hrvatske vlasti su ga tada makle iz Vukovara i imenovale jednim od pomoćnika ministra unutarnjih poslova, i tom svojstvu je on okupio postrojbu pričuvne policije koja je pod njegovim imenom počinila djela za koja ga se sada tereti.
U izjavi za RSE Vesna Teršelič izrazila je žaljenje što u ovom postupku nisu bilo obuhvaćeni i ti zločini.
