Hrvatske institucije koje su zadužene za borbu protiv terorizma dobro rade svoj posao i adekvatno surađuju sa susjedima, ma koliko se zvanične politike možda svađale, ocjenjuju analitičari. Oni upozoravaju da će se, ako se teroristička prijetnja nastavi, građani zbog sigurnosti morati odreći dijela sloboda.
Hrvatska je kao članica Europske unije i NATO-a aktivno od prvog trenutka uključena u borbu protiv terorizma, u okviru svojih mogućnosti i potencijala. I nezavisni analitičari i analitičari iz akademske zajednice visoko vrednuju rad sustava u borbi protiv terorizma, upozoravajući naravno da apsolutne sigurnosti od terorističkih prijetnji - nema.
"Hrvatska je država koja je stabilna, koja ima strukturiran protuteroristički sustav, koji je nepobitno, ozbiljno i utemeljeno funkcionalan, bar zadnjih petnaestak godina. Drugo, Hrvatska kao članica euroatlantskih integracija sudjeluje u svim protuterorističkim kapacitetima i, naravno, koristi taj feedback, a to je da kroz tu funkcionalnost jačaju kapaciteti nacionalni, protuteroristički. Ja osobno nemam nikakve dileme da Hrvatska, u pogledu protuterorizma, funkcionira na vrlo visokoj razini", kaže za RSE Mirko Bilandžić, koji na zagrebačkom Sveučilištu predaje "Sociologiju nacionalne i međunarodne sigurnosti" i kolegij "Terorizam i društvo".
Slično u izjavi za naš radio misli i nezavisni analitičar Igor Tabak s portala "Obris - obrana i sigurnost".
"S obzirom na relativno integriranu muslimansku populaciju u Hrvatskoj i na postojeću aktivnu kontrolu granica, u Hrvatskoj većina protuterorističkih djelovanja zapravo i jesu preventivna", dodaje Tabak.
Isprave pronađene kod jednog od pariških napadača pokazale su da je osoba s tim podacima prošla "balkanskom rutom". Tabak podsjeća da je takvih putovnica sa identičnim podacima bilo bar desetak - mijenjalo se samo slike - što pokazuje da je u Turskoj postojala razvijena industrija falsificiranih dokumenata.
Međutim, postavilo se pitanje - surađuju li susjedi na "balkanskoj ruti" u preveniranju da teroristička prijetnja do Zapadne Europe stigne tim putem? Analitičari su jednoglasni u ocjeni da surađuju.
"Sigurnosna suradnja je definitivno bolja nego opća politička suradnja, budući da na temu orijentirani profesionalci zapravo nemaju dilema da njihov cilj i meta koristi zbrku, koristi neslogu i da politička razmimoilaženja tu nimalo ne mijenjaju na stvari. Dakle, ta svijest je jako dobar dodatni motivator ovakvoj suradnji, koja po svemu sudeći teče aktivno, na dnevnoj razini. Da vjerojatno može bolje – može, ali ovo do sad nije bilo loše, koliko se čuje", tvrdi Tabak.
Bilandžić upozorava da je terorizam globalni problem i da nijedna država ni skupina ne može reći da je sigurna od njega, što imperativno nalaže blisku suradnju, na koju uostalom obavezuju i rezolucije 1373 i 1368 Vijeća sigurnosti UN-a.
"Nemam nikakve dileme da Hrvatska u regionalnom kontekstu surađuje sa svim državama, odnosno da surađuju regionalne države sa Hrvatskom, jer naprosto, to je transdržavni problem, to je transnacionalni problem, to je problem koji je globaliziran, koji prelazi kapacitete bilo koje države i logično je da je suradnja nešto što je neminovnost, ona se događa. Ja bih rekao da ne postoje tu indikatori koji bi ukazivali na određene probleme u toj suradnji", ističe Mirko Bilandžić.
Trebaju li se građani pripremiti na to da će im - u slučaju da teroristička prijetnja potraje i intenzivira se - neke slobode koje sada uživaju u društvu liberalne demokracije biti uskraćene?
U Francuskoj je proglašeno izvanredno stanje, a Bilandžić podsjeća da se takve mjere proglašavaju u uvjetima nužnosti, da traju privremeno i da takva mjera treba biti proporcionalna pogibelji koju se želi eliminirati.
"Protuterorizam i jačanje aktivnosti i mjera neminovno vode u ograničavanje ljudskih prava i sloboda".
"Da li će to stati na tome ili ćemo imati trendove koji su, nažalost, takvi da ne možemo garantirati da se ova eskalacija terorističkog ludila neće nastaviti, neizvjesne su buduće reakcije država i takva stanja mogu trajati i duže. Uostalom, ako hoćemo, cijeli je rat protiv terora od 2001. na ovamo nešto što su stručnjaci nazvali 'stanje iznimka' ili 'stanje izuzetka', što znači da u ime sigurnosti nema dileme da je ograničen na stanoviti način niz dimenzija koje se tiču temeljnih ljudskih prava i sloboda. I, naravno, da je tu strah ljudi utemeljen, ali to je povezano sa strahom od terora, ali, znate, protuterorizam i jačanje aktivnosti i mjera neminovno vode u ograničavanje ljudskih prava i sloboda", riječi su Bilandžića.
Tabak, međutim, tvrdi kako je hrvatska javnost zbog duge tradicije života pod autoritarnim i totalitarnim režimima kondicionirana na nižu razinu građanskih prava nego u nekim zapadnim zemljama, a civilno društvo tek usvaja standarde europskog života i djelovanja na slobodnoj sceni.
"Upravo zato je kod nas lakše provesti neke od mjera intenzivnog sigurnosnog nadzora i upravo zato je i generalna razina neslaganja s njima niža. To se, recimo, jako fino vidjelo po pitanju na pravo privatnosti u slučaju nedavnog uvezivanja javnih kamera direktno s obavještajnim službama, gdje je već u trenutku postavljanja tih sustava javnih kamera postojala izrazita vjerojatnost da će one biti iskorištene za identificiranje ljudi, uvezane sa software-ima za prepoznavanje lica i takvih stvari, ali to je nešto što u Hrvatskoj nije nikoga pogodilo glasnije", zaključuje Igor Tabak.
