Problemi srpske manjine u Hrvatskoj - od jezika do zapošljavanja

Buka i histerija stvorena u režiji desne opozicije u Hrvatskoj oko postavljanja dvojezičnih ploča nije dobar okvir za rješavanje problema Srba u Hrvatskoj. Dio problema oni dijele sa svojim hrvatskim susjedima, a dio je specifično njihov.

O položaju srpske manjine u Hrvatskoj treba govoriti na dvije razine: jedno su incidenti sa dvojezičnim pločama koji su se iz Vukovara prelili na još nekoliko mjesta u Hrvatskoj. Po ocjeni većine analitičara, ali i političkih aktera, ovdje se radi o prizemnoj zloupotrebi manjinske problematike u dnevnopolitičke svrhe.

„Nije to samo pitanje Vukovara. Tu je ipak i malo širi kontekst toga svega. Mi mislimo da ima jako dobru i debelu političku pozadinu – mislim na one kojima odgovara da pokušavaju da destabilišu vlast“, smatra potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Dragan Crnogorac.

On je i u svom najnovijem obraćanju u Vukovaru izrazio žaljenje što HDZ sada radi na nepoštivanju i neprovođenju zakona koje je zajedno sa SDSS-om donosio i primjenjivao.

„Pozivam HDZ da nastavimo da radimo ono što smo radili od 1996. godine, kada smo neumorno stvarali zakonske okvire i atmosferu koja je na terenu išla u dobrom smeru izgradnje zajedničkog života u Hrvatskoj,“ apelirao je Crnogorac.

Sa takvom ocjenom incidenata s dvojezičnim pločama slaže se u izjavi za RSE i predsjednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula, koji ih smatra niskima i ponižavajućim – kako za manjinu, tako i za većinu.

„Kada to maknemo sa dnevnog reda, možemo reći da Srbi dijele sudbinu većinskog naroda u Hrvatskoj. Znači, nema posla, problemi su egzistencije i opstanka. Kako se do sada nije provodio zakon ni u tom segmentu oko zapošljavanja, nije bilo ni pune integracije povratnika, pa smo mi dodatno oštećeniji što se kasnilo i što se nije radilo“, istaknuo je Džakula.

Jedini put

Međutim, ozbiljne probleme srpske manjine ne može se valjano rješavati u histeričnoj ispolitiziranosti koju stvara skidanje dvojezičnih ploča. Zato je važno da je hrvatski predsjednik Ivo Josipović izišao sa inicijativom da svi sjednu za stol i razgovaraju, čime bi se smirilo stanje na terenu, svima umiješanima omogućio časan uzmak bez političkih šteta za njih i dogovorilo da se manjinske teme ne koriste za dnevnopolitičke potrebe. A još je važnije da se njegovu inicijativu počelo prihvaćati.

Predsjednik saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Furio Radin, vrlo blizak sa najeksponiranijim srpskim političarem u Hrvatskoj Miloradom Pupovcem.

„Ovo što pokušava predsjednik Josipović - i to već drugi put – da se skupi odgovorne ljude, stranke, stožer, predstavnike nacionalnih manjina da razgovaraju o tom problemu i da ga riješe zapravo je jedini put koji danas imamo. Ne možemo to više ostaviti u rukama ljudi koji zapravo nemaju odgovornosti.“

A stvarnih problema ima – od zastoja u stambenom zbrinjavanju povratnika do zapošljavanja. Zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca – Saša Milošević kaže:

„Postoji solidno zakonodavstvo - iako daleko od savršenog - no praksa, ono što se dešava u ovoj zemlji je daleko, daleko ne od savršenog nego od dobrog. Imamo velikih problema sa nestalim i umrlim Srbima. Srbi ne mogu dobiti status žrtava rata. Još uvijek značajna diskriminacija u svim sferama društva – od zapošljavanja, pa čak i u onim kategorijama u kojima je zajamčena proporcionalna zastupljenost – policija, pravosuđe i državna uprava.“

Dodajmo ovdje kako neki u hrvatskoj Vladi misle da bi prosvjedi zbog nedostatne suradnje vukovarskih Srba na otklanjanju posljedica rata imali smisla, ali prosvjedi zbog ćirilice – ne.

„Ako je prigovor na račun ćirilice u stvari prigovor zbog nesuradnje srpske zajednice u Vukovaru po pitanju otkrivanja mjesta masovnih grobnica ili po pitanju otkrivanja lokacija minskih polja - za koje smo mi uvjereni da oni to znaju – to može biti opravdanje! Ali ćirilica kao ćirilica....!“ kaže ministar hrvatskih branitelja – i sam Vukovarac – Predrag Matić.

Da su prosvjedi zbog ćirilice možda prosvjedi zbog nečeg drugog sugerirala je i potpredsjednica hrvatske Vlade Milanka Opačić.

„Mislim da je puno veći problem ne toliko ćirilica, nego jedan broj ljudi koji su abolirani, a koji su sudjelovali u zločinima i danas žive sa Vukovarcima. Čini mi se da je to puno veći problem. Ćirilica je samo jedna vrsta simbolike svega onoga što im se događalo. Međutim, zakon se ipak treba provoditi“, zaključuje Opačić.