Marko Đogo, profesor Ekonomskog fakulteta u Istočnom Sarajevu, za 'Zašto? objašnjava zbog čega BiH još uvijek nije uklonila sve prepreke za ulazak u Svjetsku trgovinsku organizaciju (STO), koji je nakon skoro dvije decenije čekanja najavljivan sredinom prošle godine kada su pregovori sa Rusijom oko pojedinih međusobnih trgovinskih pitanja bili privedeni kraju.
U STO se nalaze 164 države, dok njih 23, od kojih je pored BiH tu i Srbija, imaju status posmatrača. Kosovo je treća zapadnobalkanska država koja nije članica ove organizacije.
Standardi
Nalazimo se na vratima Svjetske trgovinske organizacije, s tim da u BiH to što ste na vratima ne znači da ćete uskoro i da uđete, nekad iz nekih spoljnih razloga, a nekad iz unutrašnjih razloga svojstvenih BiH.
Čini se da je ovaj sadašnji eventualni zastoj, mada zastoja možda neće ni biti, više posljedica tih unutrašnjih slabosti BiH koji opet imaju jednu dužu istoriju.
Ovdje se konkretno radi o pitanju kvaliteta tečnih naftnih derivata, odnosno standarda koji će se primjenjivati u BIH gdje je naftna industrija BiH nakon rata dugo tavorila i onda su se u jednom trenutku pojavili investitori, u ovom slučaju iz Rusije, koji su obnovili tu proizvodnju ali po nižim standardim u odnosu na standarde koji važe u većini evropskih zemalja.
I sada se nalazimo u tom nekom položaju gdje je STO, između ostalog, nametnula obavezu da izjednačimo te standarde što ne bi odgovaralo u ovom slučaju lokalnom ili nacionalnom proizvođaču nafte, zapravo jedine rafinerije nafte.
Intersene grupe
Radi se o izuzetno značajnom privrednom subjektu za ekonomiju Republike Srpske ali i kompletne BiH i sad se tu lome interesi: da li interes jednog privrednog subjekta koji je zaista značajan staviti ispred ostalih interesa, znači interesa ostalih sektora ekonomije ili pooštriti uslove za tog privrednog subjekta kako bi se omogućilo drugima da lakše posluju i lakše izvoze.
To je jedan dosta složena situacija. Jasno je da se radi o Brodskoj rafineriji jer je to jedina rafinerja nafte u BiH i da u ovom slučaju njihov interes se ne poklapa sa interesom većine privrednih grana
I u drugim zemljama uvijek postoje različite interesne grupe vezane za različite privredne grane, tako da se BiH sada nalazi u jednoj takvoj situaciji.
Kratki rok
Ja zaista nema informacija i ne mogu procijenjivati šta će biti, ali na kraju to je pitanje političke volje šta će da prevlada.
Naravno, u dugom roku očekivati je da će se taj privredni subjekat morati prilagoditi potrebama privrede BiH. Ali to ne znaći da će u kratkom roku jedan takav privredni subjekat morati prilagoditi širim potrebema privrede BiH.
Ali to ne znači da u kratkom roku jedan takav privredni subjekat neće moći još jedno vrijeme štititi svoje interese, pa i na račun zastoja na putu BiH ka punopravnom članstvu u STO.
Logika razvoja
Tu ima i jedna čudna koincidencija da je Rusija zadnja zemlja s kojom BiH zaključuje sporazum, kažu da je to sve utanačeno i da će uskoro taj sporazum biti sklopljen, s tim da se taj privredni subjekat našao u nepovoljnijem položaju ako dođe do sklapanja sporazuma, odonosno do ulaska BiH u STO.
Dakle ništa u ekonomiji nije slučajno i tu sigurno postoje određeni povezani interesi.
Ali ko prati svjetska ekonomska kretanja zna da to nije toliko iznenađujuće da čak i neke razvijene zemlje znaju koristiti sporedne razloge kako bi zapravo neki svoj širi interes zaštitili, čak i kad je očito da se to protivi logici razvija međunarodne ekonomije i porastu svjetskog blagostanja.
Još uvijek su nacionalne države glavni igrač u tom odlučivanju u značajnim odlukama, a unutar tih nacionalnih država opet postoje veliki subjekti koji mogu uticati na odluke više nego što bi to bio demokratski princip, kada bi se gledalo, građana te zemlje, a ne nekih interesnih grupa.
Liberalizacija trgovine
Svjetska trgovinska organizacija je jedno civilizacijsko dostignuće. U svijetu koji teži integracijama, STO je u suštini jedan standard ponašanja i zemlje koje su van STO su zapravo zemlje koje imaju probleme da se uklope u savremene ekonomske tokove.
Tu se radi o malom broju zemalja, ali čini se da je BiH zaostala na tom putu najviše zahvaljujući tom nesretnom ratu koji je razorio privredu i uticao i na neku civilizacisjku degradaciju.
Sama po sebi, ta sloboda pristupa tržištu nije toliko izražena jer je BiH i do sada kroz bilateralne sporazume, bilo sa EU, bilo sa CEFTA-om, bilo sa zemljama kao što je Rusija već ostvarila visoku liberaizaciju trgovine i najzanačajniji dio njene trgovine, koji je vjerovatno u procentu većem od 90 posto, je na osnovu tih sporazuma, tako da BiH u materijalnom smislu ne dobija puno, ali dobija u smislu da neće spadati u grupu zemalja kao što su Iran ili Sjeverna Koreja koje se nalaze izvan STO.
